Ivan Prebeg
| Ivan Prebeg | |
| Osobni podatci | |
|---|---|
| Težinska kategorija | poluteška teška |
| Državljanstvo | hrvatsko |
| Nadnevak rođenja | 22. rujna 1933. |
| Mjesto rođenja | Josipdol, Hrvatska |
| Nadnevak smrti | 29. lipnja 1995. |
| Mjesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
| Boksačke statistike | |
| Profesionalne | |
| Ukupno borba | 52 |
| Pobjeda | 32 |
| Pobjeda prekidom | 23 |
| Poraza | 15 |
| Neriješenih | 5 |
| Naslov prvaka | prvak Europe po EBU(1969.) |
| Nagrade i dostignuća | |
Ivan Prebeg (Josipdol 22. rujna 1933. – Zagreb 29. lipnja 1995.)[1][2], hrvatski boksač, trener i prvi prvak u profesionalnom boksu u cijeloj jugoistočnoj Europi.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Ubrzo nakon rođenja s obitelji seli u Zagreb gdje je završio srednju zanatsku školu i stekao zvanje elektro-mehaničara. Boksačkim sportom bavio se od 1955. do 1971. godine. Od 1961. kao profesionalac nastupao je 50 puta, od kojih je zabilježio 32 pobjeda (23 KO), 16 poraz i 2 neodlučenih ishoda.[3] Prvi je Hrvat koji je osvojio profesionalnu titulu prvaka Europe (EBU).
Svoj boksački put započeo je u zagrebačkom klubu “Metalac“ gdje su mu prvi treneri bili Zlatko Hrbić i Zlatko Nemeček. Bio je redovan na treninzima i vrlo brzo stekao solidno znanje,te postao klupski prvotimac. Godine 1957. odlučuje se s prijateljem na odlazak u Austriju, što je u ono vrijeme bilo ilegalno jer se putovnica teško mogla dobiti. Tako su preko rijeke Mure došli u Austriju gdje je Ivan kraće vrijeme bio u sabirnom logoru u Grazu, zatim odlazi u Njemačku, u Nürnberg, pa u Augsburg. U Augsburgu postaje aktivan član amaterskog boksačkog kluba "Schvaben Augsburg S.V"[4] za koji je nastupao u šest dvoboja, u kojima je ostvario pet pobjeda i jedan poraz. Na poziv brata Milana odlazi u Pariz gdje se zapošljava i priključuje boksačkom klubu “Stade Municipale de Courbevoie“.[3] Ubrzo nakon serije dobrih nastupa i pobjeda prelazi u profesionalce.
Dana 19. travnja 1961. u Charleroiju dobiva priliku za svoj prvi profesionalni nastup protiv Yvona Becausa. Prebeg je pobjedio nokautom u petoj rundi. Od 1961. godine nastupao je po ringovima diljem Europe, ali se ipak 1967. odlučuje na povratak u Zagreb. Nije imao podršku Boksačkog saveza Jugoslavije i nije dobio dozvolu za organizaciju svojih mečeva u Zagrebu,tako je svoje prve nastupe po povratku održao u Beogradu, Pančevu i Kragujevcu.
Dana 30. prosinca 1967. uz pomoć svojih prijatelja iz boksačkih krugova dobiva dozvolu za organizaciju meča u Zagrebu, kada je odlukom sudaca po bodovima bio bolji od Manfreda Ackersa. Nakon tog nastupa zaredao je Ivan Prebeg do 1969. niz od 12 pobjeda i jednog neodlučenog susreta, nakon čega dobiva priliku da napadne titulu prvaka Europe (EBU).
Dana 28. lipnja 1969. pred prepunim tribinama na stadionu Šalata u Zagrebu, održan je meč za naslov prvaka Europe u poluteškoj kategoriji, u kojem je Ivan Prebeg u 15 rundi na bodove svladao Addia Avotha iz Welsa. Ivan Prebeg postao je tom pobjedom prvi Hrvat koji je osvojio titulu profesionalnog prvaka Europe (EBU).[2]
Dana 6. veljače 1970. u Milanu je organiziran meč za obranu titule prvaka Europe (EBU). Protivnik je bio Piero Del Papa iz Italije, koji je, pokazavši bolju fizičku spremu, pobijedio odlukom sudaca nakon 15 rundi.[2][4] Nakon gubitka titule Prebeg je nastupio još pet puta i ostvario je dvije pobjede, dva poraza i jedan neodlučeni ishod. Svoj posljednji nastup imao je 4. veljače 1972. u Splitu, kada je u devetoj rundi tehničkim nokautom svladao Manfreda Ackersa iz Njemačke.
Nakon povlačenja iz ringa radio je kraće vrijeme kao trener u B. K. “Trešnjevka“. Trenirao je napredne boksače amatere, kao i zagrebačke profesionalne boksače. Umro je u 61. godini života u Zagrebu 29. lipnja 1995. godine.[2]
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Ivan Prebeg nije se za života iskazao samo kao boksač već i kao izvrstan elektro-mehaničar i humanitarac. Odmah nakon povratka u Zagreb 1967. otvorio je u Bosutskoj ulici elektromehaničarsku radionicu. Pored radionice izgradio je malu boksačku dvoranu, koju je opremio najboljom opremom za treninge boksača. Za vrijeme Domovinskog rata stavio se na raspolaganje tadašnjem ministru i predstojniku ureda za prognanike, iako se teško bolovao raka od kojeg je i umro. Preko velikog broja prijatelja diljem Europe, posebno iz boksačkih krugova, prikupljao je humanitarnu pomoć, a njegova boksačka dvorana pretvorena je u privremeno skladište.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ivan Prebeg. boxrec.com
- ↑ a b c d Prebeg, Ivan | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 4. rujna 2022.
- ↑ a b IVAN PREBEG - VELIKAN HRVATSKOG BOKSA (PDF). Povijest hrvatskog športa. HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR (155): 2. Prosinac 2010. ISSN 1330-948X. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. kolovoza 2016. Pristupljeno 14. kolovoza 2022. Prenosi hoo.hr
- ↑ a b Prebeg, Ivan | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 4. rujna 2022.