Prijeđi na sadržaj

Ivica Pančić

Izvor: Wikipedija

Ivica Pančić (Vukovar, 31. siječnja 1968.) hrvatski je političar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo je proveo u rodnom Vukovaru u kojem završava osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje završava u Osijeku. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na istom fakultetu nastavlja školovanje na poslijediplomskom studiju međunarodnih političkih odnosa nakon kojeg 2005. godine stječe diplomu magistra političkih znanosti, a 2012. godine brani doktorsku disertaciju s temom "Uloga stranaka sljednica Saveza komunista u stvaranju nacionalnih država na prostoru bivše Jugoslavije".[nedostaje izvor]

Od 2001. do 2003. godine bio je Ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u 7. Vladi Republike Hrvatske te od 2002. do 2003. u 8. Vladi Republike Hrvatske.[1][2] Kao zastupnik u 5. saziv Hrvatskoga sabora izabran je na listi Socijaldemokratske partije Hrvatske i LIBRA-e te je bio član Saborskog odbora za ratne veterane i Saborskog odbora za iseljeništvo.[3] U 6. sazivu Hrvatskog sabora izabran je na listi Socijaldemokratke partije Hrvatske. Prestao biti članom Socijaldemokratske partije Hrvatske 11. siječnja 2010., a mandat je nastavio obnašati kao nezavisni zastupnik. Dana 22. rujna 2010. prestao biti nezavisni zastupnik, a mandat je nastavio obnašati kao član Hrvatskih socijaldemokrata.[4] Obnašao je funkcije predsjednika Nadzornog odbora IPK Osijek dioničko društvo za poljoprivredu, prehrambenu industriju i trgovinu u razdoblju od 2000. do 2004. te zamjenika predsjednika Nadzornog odbora IPK Tvornica šečera Osijek društvo s ograničenom odgovornošću u razdoblju od 2002. do 2004.[5] Od 2012. radi u Gradskoj upravi Grada Zagreba u kojoj vodi Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata. U sklopu obilježavanja uređen je i obnovljen dio groblja u Glibivci u Ivano-Frankivskoj oblasti u Ukrajini, a na grobovima pokopanih hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu postavljeni su križevi i spomenik sačuvan iz tog vremena.[6][7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 7. Vlada RH, pristupljeno 23. ožujka 2024.
  2. 8. Vlada RH, pristupljeno 23. ožujka 2024.
  3. 5. saziv Hrvatskog sabora, pristupljeno 23. ožujka 2024.
  4. 6. saziv Hrvatskog sabora, pristupljeno 23. ožujka 2024.
  5. Mozaik veza, pristupljeno 23. ožujka 2024.
  6. Vlado Vurušić, 'Otkrio sam zaboravljena groblja tisuća Hrvata iz jedne od najvećih klaonica u povijesti. A mnogi moji hrvatski studenti niti ne znaju gdje je to...', Jutarnji list, objavljeno 9. listopada 2016., pristupljeno 23. ožujka 2024.
  7. Počast poginulim hrvatskim vojnicima u Velikom ratu, Glas Gacke, objavljeno 12. studenog 2016., pristupljeno 23. ožujka 2024.