Izidor Kršnjavi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bukovčev portret Izidora Kršnjavog

Isidor Iso Kršnjavi (Našice, 22. travnja 1845. - Zagreb, 3. veljače 1927.), hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, književnik i političar.

Pohađao je gimnaziju na plemićkom konviktu u Zagrebu i gimnaziju u Vinkovcima koju je završio 1863. godine.[1] Prvu likovnu poduku dobiva u Osijeku, a potom u Beču studira povijest i povijest umjetnosti. Već u vrijeme studija piše u hrvatskim časopisima filozofsko-estetičke članke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Münchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore.[2]

Posredovanjem Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već sljedeće godine daje poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Društva, u suradnji s Bolleom, osniva Obrtnu školu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.

Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama, te ulazi u mađaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio Čistoj stranci prava. Živo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgrađene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je tiskanje udžbenika i modernizirao školstvo.[3] Svojim je člancima u zagrebačkom tisku te zahvaljujući suradnji najprije s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom,[4] a potom s arhitektom Hermanom Bolléom[5] odigrao ključnu ulogu u pojavi historicizma u hrvatskoj arhitekturi.[6] Trajni spomenici njegovih nastojanja na polju kulturne politike su palača nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 9 u Zagrebu,[7] Školski forum na današnjem Rooseveltovom trgu[8] te brojne škole i crkve sagrađene ili restaurirane po cijeloj Hrvatskoj.

Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon I. svjetskog rata. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman Božji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Božji sirotan. Preveo je i Danteovu Božanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim časopisima, putopise te memoare.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Izidor Kršnjavi biogafija - Essekeri
  2. Darko Schneider, Dajana Vlaisavljević, Olga Maruševski [1993.]. Slikar Iso Kršnjavi : čovjek svoga vremena, Zagreb: Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  3. Olga Maruševski [2009.]. Iso Kršnjavi kao graditelj, 2. izdanje, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. ISBN 9789536160738
  4. Dragan Damjanovic. "Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale (Iso Kršnjavi and the Equipping of Djakovo Cathedral)". Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Nr. 26, pages 195-219 pristupljeno 16. srpnja 2019.
  5. Dragan Damjanovic. "Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku ( Bishop Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé, and the Construction of the Greater Royal Gymnasium in Osijek )". Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti, Nr. 49, pages 129-150 pristupljeno 16. srpnja 2019.
  6. Dragan Damjanovic. "Iso Kršnjavi i arhitektura historicizma u Hrvatskoj (Iso Kršnjavi and Historicist Architecture in Croatia)". Iso Kršnjavi - veliki utemeljitelj. Zbornik radova znanstvenog skupa ( Iso Kršnjavi - the great founder. Conference proceedings), ed. Ivana Mance, Zlatko Matijević, Zagreb, 2015., 240-256. pristupljeno 16. srpnja 2019.
  7. Olga Maruševski [2002.]. Iso Kršnjavi : kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10, Zagreb: Hrvatski institut za povijest pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. ISBN 9536324326
  8. Olga Maruševski [1992.]. Školski forum Ise Kršnjavoga, Studije Muzeja Mimara ; sv. 8., Zagreb: Muzejsko-galerijski centar - Muzej Mimara, pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.


Galerija[uredi VE | uredi]