Prijeđi na sadržaj

Jakob Böhme

Izvor: Wikipedija
Jakob Böhme
Jakob Böhme
Rođenje 1575.
Altseidenberg, Njemačka
Smrt 17. studenoga 1624.
Görlitz, Njemačka
Glavni interesi ništavilo, Bog, vječna priroda, duhovni svijet i vidljiva priroda
Utjecaji Biblija, Weigela, Paracelsus, kabala, astrologija, alkemija, hermetička tradicija
Portal o životopisima

Jakob Böhme (eng. Jacob Boehme; Altseidenberg kod Görlitza, 1575. – Görlitz, 17. studenoga 1624.), njemački filozof-mistik.[1] Po zanimanju postolar, sinkretizmom Biblije, Weigela i Paracelsusa s kabalom, astrologijom, alkemijom i hermetizmom stvorio je vlastiti filozofski sustav u kojemu se iz ništavila rađa božanstvo kao prauzrok i uzrok svijeta, a zatim jedno iz drugoga izlaze vječna priroda, duhovni svijet i vidljiva priroda.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Görlitzu u Šleskoj (danas Zgorzelec u Poljskoj). Na njegov sustav filozofskog promišljanja utjecali su ponajviše Paracelsus, kabala, astrologija, alkemija i hermetička tradicija.[3]

Godine 1600. doživio je religijsko nadahnuće što ga je navelo da napiše niz opskurnih, ali snažnih religijskih djela. Nakon objave prvog rada Jutarnje rumenilo na uranku 1612. godine (Die Morgenroete im Aufgang),[4] vlasti su mu zabranile daljnje izdavanje tekstova. Unatoč tome, nastavio je pisati u tajnosti, da bi 1623. godine izdao djelo Put prema Kristu (Weg zu Christo), zbog čega se opet našao pod optužbom i bio protjeran iz Görlitza.[3] Otišao je u Dresden, no sljedeće se godine vratio u rodni grad, gdje je uskoro preminuo.

Bog, priroda i čovjek

[uredi | uredi kôd]

Böhme panteistički shvaća svemir kao jedinstvo Boga, prirode i čovjeka. Čovjek nalazi put do Boga spoznajom prirode, Bog se objavljuje u jednom vječnom procesu tako što u sebi rađa prirodu. U prirodi Božja bit postala je spoznatljivom kao ukupnost djelatnih sila. Time je ponovno rođenje, provedeno u pravoj spoznaji Boga, kao doista mistički cilj čovjekova bitka. Duša se rađa s čovjekom, ali je ona njegov besmrtni dio koji se želi vratiti Bogu. Böhme preuzima ideju jedinstva mikro- i makrokozmosa: čovjek kao mikrokozmos je model cijeloga svijeta, makrokozmosa, te tako posjeduje i sva svojstva svijeta, kako ona božanskih sila tako i ona elemenata.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Opis triju načela Božjega bića, 1619.
  • Četrdeset pitanja o duši, 1620.
  • Mysterium Magnum, 1623.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Jacob Böhme - Das Leben eines Mystikers rosenkreuz.de Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2016. (Wayback Machine) (njem.)
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. III, Zagreb, 2005., ISBN 953-7224-03-1, str. 89.
  3. 1 2 Jakob Boehme. users.erols.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 14. ožujka 2011.
  4. Böhme, Jakob. Jutarnje rumenilo na uranku (Aurora). Zagreb: DEMETRA Filozofska biblioteka Dimitrija Savića, 2011. ISBN 978-953-225-119-7

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Jakob Böhme