Jaroslav I., veliki knez Kijeva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Spomenik Jaroslava Mudrog u Biloj Cerkvi (Ukrajina)
U vrijeme vladavine Jaroslava Mudrog, Kijevska Rus' se nalazila na vrhuncu svoje moći

Jaroslav Vladimirovič Mudri (staroslavenski: Ярослав Мудрый, stari nordijski: Jarizleifr); (978.-1054.); je novgorodski i potom kijevski knez, koji je bio na čelu prve istočnoslavenske države Kijevske Rusi tijekom razdoblja između 1019. i 1054. godine. Jaroslav je bio sin kijevskog kneza Vladimira Velikog i kneginje Rohnide iz staroruske kneževine Polocka. Za vrijeme Jaroslava Kijevska Rus' se nalazila na vrhuncu kulturne, vojne i političke moći. Jaroslav je utemeljitelj zakonika Rus'ka pravda.

Jaroslav je u svoje vrijeme bio posljednji knez koji je vrlo uspješno odoljevao svim vojnim i političkim napadima te je razvijao kršćansku kulturu stvorivši od Kijeva i Kijevske Rusi najveće gospodarsko i kulturno središte srednjovjekovne Europe. U njegovo vrijeme reformirana Kijevska Rus' politički i ekonomski je stabilizirana te priznata u širim srednjovjekovnim europskim i svjetskim krugovima kao jedna od najrazvijenih država tog vremena. Jaroslav je promovirao prijateljske i političke veze s ostalim razvijenim državama u okruženju, ali posebno sa zapadnom Europom, zbog čega je postao poznat pod imenom «zet Europe». To se posebno moglo primjetiti u međusobnim odnosima između članova Jaroslavove obitelji i vladajućim dinastijama gotovo cijele Europe.

Međunarodni odnosi[uredi VE | uredi]

Jaroslavova žena Irena je bila kćer kralja Švedske, Jaroslavova kćer Elizabeta udala se za norverškog kralja Harolda III., druga kćer Anastazija se udala za ugarskog kralja Andreja I., a njegova najmlađa kćer Ana se udala za francuskog kralja Henrya I.. Jaroslavov najstariji sin Izjaslav oženio je njemačku princezu Gertrudu, zbog čega su kijevski vladari bili u izuzetno dobrim odnosima sa njemačkim. Godine 1037. uspostavljena je crkvena hijerarhija na čelu s Kijevskim metropolitom Rusinom Ilarionom, koji je bio odgovoran Carigradskom patrijarhu u Bizantu. Kijevska Rus’ tada gradi odlične kulturno-političke odnose sa tadašnjom Poljskom, Bohemijom i Ugarskom.

Jaroslav je ujedno bio i veliki graditelj te je izgradio stotine crkvi bizanstkog stila, obnovio i učvrstio veći broj tvrđava, unaprijedio je zakone države i uspostavio sudove. Prema njemačkom povjesničaru Thietmaru von Merseburgu, Kijev je u vrijeme Jaroslava izrastao u veliki grad koji je imao preko 400 crkvi i 8 trgovačkih središta. Tada je izgrađena Saborna crkva Svete Sofije koja se i danas renovirana nalazi u Kijevu. Drugi povjesničar, Adam Bremenski Kijev opisuje kao ravnopravnog takmaca Carigradu. Stvorene su jake kulturne veze s bizantskom Crkvom, koje su ukrajinske svjetovne i crkvene poglavare u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na čelno mjesto među ostalim pravoslavnim narodima sve do 18. stoljeća. Naziv Jaroslav Mudri dobio je zahvaljujući stvaranju zakonika Rus'ka pravda koji je prikupio ondašnje norme u pravni kodeks države.

Jaroslav je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom Izjaslavom (1054.-1073.) u glavnom središtu Kijevu, Svjatoslavom u Černigivu, Vsevolodom u Perejaslavu i Igorom u Volinju te nećacima u drugim krajevima države.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Див.: Н. Н. Ильин. Летописная статья 6523 года. и ее источник. Москва, 1957; В. М. Ричка. За літописним рядком. *Історичні оповіді про Київську Русь. Київ, 1991, с. 96–102.

Martin, Janet (1995). Medieval Russia, 980-1584, Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-36276-8

  • Nazarenko, A. V. (2001). Drevniaia Rus’ na mezhdunarodnykh putiakh: mezhdistsiplinarnye ocherki kul’turnykh, torgovykh, politicheskikh sviazei IX-XII vekov (na Russian), Moscow: Russian History Institute. ISBN 5-7859-0085-8
  • Брюсова В. Г.; Русско-византийские отношения середины XI в. // Вопросы Истории [ВИ]. −1972.-N3.-С.51-62
  • Висоцький С. О.; Про що розповіли давні стіни. К., 1978, с.75-78
  • Головко А. Б.; Древння Русь и Польша в политических взаимоотношениях X первой трети XIII вв. -К., 1988. −135 с.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]