Jasenjačevke

Jasenjačevke
Stablo melike peraste
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Tracheophyta
Razred:	Magnoliopsida
Red:	Sapindales
Porodica:	Meliaceae Juss., 1789
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike

Jasenjačevke (melikovke, melije lat. Meliaceae), velika biljna porodica u redu Sapindales koja je ime dobila po rodu Melia ili očenašica. Sastoji se od 58 rodova (Kew); 50 po Hassleru s preko 780 vrsta.

Morfologija

Jasenjačevke (Meliaceae) porodica su drveća, niskih stabala i rjeđe grmova. Biljke mogu biti dvodomne, jednodomne, poligamne ili imati samo dvospolne cvjetove. Površina biljnih organa može biti gola ili prekrivena jednostavnim i zvjezdastim dlačicama te zvjezdastim ili štitastim ljuskama.

Vegetativni pupovi goli su ili obavijeni ljuskastim listovima. Listovi nemaju palistiće, najčešće su spiralno raspoređeni, a rijetko nasuprotni u ukriženim parovima. Obično su perasti, katkad dvostruko perasti ili jednostavni. Na vrhu lisne osi nekih vrsta nalazi se prividni pup, odnosno pseudogemula. Liske su većinom cijela ruba.

Cvatovi su najčešće tirsasti, ali mogu biti klasoliki, čuperasti ili svedeni na pojedinačne cvjetove. Razvijaju se u pazušcima listova, na granama ili deblu, a u nekih izvanaustralskih vrsta čak i na plojkama listova.

Čaška je sastavljena od slobodnih lapova ili oblikovana kao cijev. Lapovi katkad postupno prelaze u pricvjetiće, a čaška može biti smještena na izduženoj lažnoj cvjetnoj stapci. Latica najčešće ima 3–7 i raspoređene su u jednom krugu.

Prašnici su slobodni ili su njihove niti, što je mnogo češće, srasle u prašničku cijev. Prašnica obično ima 3–10 i raspoređene su u jednom krugu, na rubu ili s unutarnje strane cijevi. Oko plodnice može biti razvijen nektarijski disk, ali katkad potpuno izostaje.

Plodnica je najčešće sastavljena od 2–6 pretinaca, od kojih svaki sadrži jednu do više sjemenih zametaka. Plod može biti kapsula, boba ili koštunica. Sjemenke mogu imati mesnati arilus, sarkotestu ili oba omotača zajedno; u drugih su vrsta krilate, plutaste ili bez posebnih dodataka. Endosperm uglavnom nedostaje.

Tipski rod porodice je Melia L., koji se hrvatski naziva očenašica.

Rasprostranjenost i ekologija

Porodica je pretežno tropska i suptropska, dok samo mali broj vrsta prodire u umjerena područja. U navedenom australskom izvoru obuhvaćala je oko 50 rodova i približno 650 vrsta; današnje se brojke mogu razlikovati zbog novih rodova i promijenjena taksonomskog opsega.

Mnoge su jasenjačevke česta stabla gornjega sloja i podrasta nizinskih prašuma Indomalezije i zapadnog Pacifika. Vrste roda Xylocarpus rastu na kamenitim morskim obalama i u mangrovama, dok je porodica slabije zastupljena na velikim nadmorskim visinama. Neke australske vrste roda Owenia prilagođene su suhim područjima.

Brojne vrste među prvim su stablima koja nastanjuju poremećene površine, ali mogu opstati i u zreloj šumskoj krošnji. Cvjetove većinom oprašuju kukci. Mesnate plodove i sjemenke pripadnika potporodice Melioideae raznose životinje, osobito ptice. Krilate sjemenke Cedreloideae raznosi vjetar, dok plutaste sjemenke roda Xylocarpus prenose morske struje.

Gospodarska važnost

Drvo nekih jasenjačevki pripada među najcjenjenije tropske vrste drva, zbog čega su mnoge prirodne sastojine snažno iscrpljene. Izvorni mahagonij europskih izrađivača namještaja 18. stoljeća dobivao se od vrste Swietenia mahagoni. Danas se većina mahagonija dobiva od vrste S. macrophylla, koja se široko uzgaja izvan svojega prirodnog areala.

Važna drvenasta stabla porodice uključuju i:

• Cedrela odorata
• vrste rodova Entandrophragma, Khaya i Lovoa.
• Toona ciliata
• brojne vrste roda Dysoxylum.

Uzgoj tih stabala često otežavaju gusjenice moljaca roda Hypsipyla, koje se ubušuju u vršne izbojke i teško oštećuju mlada stabla.

Neke su vrste važne voćke. Lansium domesticum daje langsat i duku, a Sandoricum koetjape jestivi santol. Azadirachta indica, nim, uzgaja se radi poboljšanja tla i brojnih korisnih proizvoda, dok se Melia azedarach upotrebljava kao izvor insekticidnih tvari i drva.

Kora mnogih vrsta izrazito je gorka i odavno se upotrebljava u tradicijskoj medicini. U Indomaleziji su se pojedine vrste istraživale kao mogući lijekovi protiv malarije. Neke australske vrste služile su kao riblji otrovi, a plodovi pojedinih vrsta roda Owenia kao hrana.

Kemijska i taksonomska obilježja

Za porodicu su vrlo karakteristični limonoidi, posebni tetranortriterpenoidi. Poznate su stotine tih spojeva, a neki su snažni biljni otrovi i prirodni insekticidi. Najpoznatiji su spojevi iz rodova Azadirachta i Melia.

Podjela

Porodica se tradicionalno dijeli na dvije velike potporodice:

• Melioideae.
• Cedreloideae, odnosno Swietenioideae.

Molekularna istraživanja potvrđuju te dvije glavne razvojne linije, ali ne podupiru sve starije tribuse i manje potporodice iz morfoloških klasifikacija. Primjerice, skupina Xylocarpeae smještena je uz većinu pripadnika Cedreloideae, dok su neke nekadašnje madagaskarske potporodice ugniježđene unutar dviju glavnih potporodica.

Između starosvjetskih i neotropskih rodova postoje zanimljive razvojne veze. Starosvjetska Toona srodna je američkoj Cedrela, dok su starosvjetski rodovi Dysoxylum i Chisocheton povezani s neotropskim rodom Guarea.

Fosili nalik današnjim jasenjačevkama poznati su još iz gornje krede. Fosilni ostaci pripisivani rodovima sličnima Guarea, Cedrela i Toona zabilježeni su od kasne krede preko paleocena do eocena.

Rod Flindersia, koji je u 19. stoljeću bio svrstan u Meliaceae, danas pripada porodici Rutaceae.

Rodovi

Familia Meliaceae Juss. (771 spp.)

1. Subfamilia Cedreloideae Arn.
   1. Chukrasia A. Juss. (1 sp.)
   2. Schmardaea H. Karst. (1 sp.)
   3. Capuronianthus J.-F. Leroy (2 spp.)
   4. Lovoa Harms (2 spp.)
   5. Entandrophragma C. DC. (11 spp.)
   6. Toona (Endl.) M. Roem. (7 spp.)
   7. Cedrela P. Browne (23 spp.)
   8. Soymida A. Juss. (1 sp.)
   9. Neobeguea J.-F. Leroy (3 spp.)
   10. Pseudocedrela Harms (1 sp.)
   11. Swietenia Jacq. (3 spp.)
   12. Khaya A. Juss. (8 spp.)
   13. Xylocarpus J. Koenig (3 spp.)
   14. Carapa Aubl. (26 spp.)
2. Subfamilia Melioideae Arn.
   1. Tribus Melieae DC.
      1. Owenia F. Muell. (5 spp.)
      2. Melia L. (2 spp.)
      3. Azadirachta A. Juss. (2 spp.)
   2. Tribus Quivisiantheae Reveal
      1. Sandoricum Cav. (5 spp.)
      2. Quivisianthe Baill. (1 sp.)
      3. Ekebergia Sparrm. (3 spp.)
   3. Tribus neopisan
      1. Walsura Roxb. (16 spp.)
      2. Heynea Roxb. (2 spp.)
   4. Tribus Vavaeeae Harms
      1. Vavaea Benth. (5 spp.)
   5. Tribus Trichilieae DC.
      1. Lepidotrichilia (Harms) J.-F. Leroy (4 spp.)
      2. Astrotrichilia (Harms) J.-F. Leroy ex T. D. Penn. & Styles (13 spp.)
      3. Munronia Wight (7 spp.)
      4. Cipadessa Blume (1 sp.)
      5. Pseudoclausena T. P. Clark (1 sp.)
      6. Nymania Lindb. (1 sp.)
      7. Naregamia Wight & Arn. (1 sp.)
      8. Calodecaryia J.-F. Leroy (2 spp.)
      9. Turraea L. (65 spp.)
      10. Humbertioturraea J.-F. Leroy (7 spp.)
      11. Malleastrum (Baill.) J.-F. Leroy (25 spp.)
      12. Pterorhachis Harms (2 spp.)
      13. Trichilia P. Browne (114 spp.)
      14. Didymocheton Blume (43 spp.)
      15. Cabralea A. Juss. (1 sp.)
      16. Aglaia Lour. (127 spp.)
      17. Aphanamixis Pierre (3 spp.)
      18. Lansium Corrêa (3 spp.)
      19. Reinwardtiodendron Koord. (6 spp.)
      20. Sphaerosacme Wall. ex Royle (1 sp.)
      21. Epicharis Blume (7 spp.)
      22. Dysoxylum Blume (39 spp.)
      23. Pseudocarapa Hemsl. (5 spp.)
      24. Goniocheton Blume (4 spp.)
      25. Guarea L. (74 spp.)
      26. Heckeldora Pierre (7 spp.)
      27. Leplaea Vermoesen (7 spp.)
      28. Neoguarea (Harms) E. J. M. Koenen & J. J. De Wild. (1 sp.)
      29. Ruagea H. Karst. (11 spp.)
      30. Turraeanthus Baill. (3 spp.)
      31. Chisocheton Blume (51 spp.)
      32. Prasoxylon M. Roem. (7 spp.)
      33. Anthocarapa Pierre (1 sp.)
      34. Synoum A. Juss. (1 sp.)
      35. Pseudobersama Verdc. (1 sp.)