Prijeđi na sadržaj

Jelačići (plemstvo)

Izvor: Wikipedija
Hrvatska velikaška obitelj
Jelačići Bužimski
Grb obitelji Jelačić na grobnici u Novim dvorima
Grb obitelji Jelačić na grobnici u Novim dvorima
Država Hrvatska
Etničko podrijetlo hrvatsko
Naslovi baruni od 1797.,
grofovi od 1854.
Utemeljenje 14. stoljeće
Grofovski grb Josipa Jelačića iz 1854. godine

Jelačići su stara hrvatska plemićka obitelj čiji su pojedini članovi imali značajnu ulogu u odvijanju presudnih političkih i vojnih događaja u hrvatskoj povijesti. Nosili su plemićki naslov Jelačići od Bužima ili Jelačići Bužimski, prema naselju koje je na području Gospića.

Obiteljska povijest

[uredi | uredi kôd]

Prvi trag o Jelačićima nalazi se u 14. stoljeću, i to na području današnjeg središnjeg dijela teritorija Bosne i Hercegovine. U 16. stoljeću ime Jelačić javlja se na području oko rijeka Une i Kupe. Godine 1550. u Topuskom se spominje Mihajlo Jelačić, a 1551. Marko Jelačić. Markova djeca Ivan, Juraj, Nikola, Petar, Gabrijel i Ana, zbog svojih zasluga u borbi s Turcima, dobivaju 1579. plemićki naslov i grb.

S nadiranjem Turaka Jelačići se povlače iz Pounja na područje Turopolja, Hrvatskog zagorja i Like, neprestano sudjelujući u bitkama protiv agresivnog i nadmoćnog neprijatelja. Povijesni izvori bilježe, na primjer, da je Janko Jelačić poginuo 1566. godine u bitki kod Sigeta zajedno s Nikolom Šubićem Zrinskim.

U 17. stoljeću najistaknutiji član plemićke obitelji Jelačić je Stjepan (1630. – 1713.), koji je u svojoj dugoj karijeri vršio mnoge dužnosti, pa je među ostalim bio dožupan Zagrebačke županije, dozapovjednik Banske krajine i hrvatski podban. On je prvi počeo rabiti pridjevak „Bužimski“ uz svoje prezime.

Tijekom 18. stoljeća obitelj se sve više širi, razgranavši se u više loza, iznjedrivši niz vojnih časnika i drugih državnih dužnosnika. Iz jedne od loza proizašao je i Franjo Jelačić, sin Antuna i Bare rođ. Grošić, rođen u Petrinji 1746. godine, istaknuti ratnik, koji je stekao čin generala Habsburške carske vojske i naslov baruna (1797.). Jedan od njegovih sinova, Josip, rođen 1801. u Petrovaradinu u braku s Anom rođ. Portner, postao je 1848. god. hrvatski ban i svojim vojnim uspjesima stekao slavu jednog od najvećih vojskovođa u hrvatskoj povijesti. On je najzaslužniji što su Jelačići od cara i kralja Franje Josipa I. dobili 1854. godine titulu grofa.

Premda su kroz niz stoljeća pripadnici obitelji bili najpoznatiji kao vrsni ratnici i obavljali visoke i važne državne i vojne dužnosti, mnogi od njih bili su svećenici, pisci, dobrotvori i prosvjetitelji.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]