Nikola Šubić Zrinski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Nikola Šubić Zrinski. Za operu, pogledajte Nikola Šubić Zrinski (opera).
Miklós Barabás (1842): Nikola Šubić Zrinski

Grof Nikola IV. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós) (Zrin, oko 1508. - Siget, 7. rujna 1566.), bio je hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana hrvatske i mađarske povijesti, član velikaške obitelji Zrinski.

Život[uredi VE | uredi]

Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji Zrinski četvrti po redu s tim imenom), bio je sin Nikole (III.) Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre (kasnijeg) hrvatskog bana Ivana Karlovića .

Nikola je ratovao protiv Turaka još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani Beča 1529. godine, car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio 1542. godine kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, car i kralj Ferdinand I., 24. prosinca 1542. godine, izabrao ga je za hrvatskog bana.

Dana 17. lipnja 1543. godine vjenčao se je s Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo im se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji Juraj (IV.) Zrinski. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk Juraj (V.) Zrinski, te praunuci Nikola i Petar. Njegova kćer Katarina Zrinska je bila prva supruga ugarskog palatina Györgya Thurzó (1567.-1616.).[1]

Car i kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu obitelji Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).

Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" (lat. "reliquiae reliquiarum")[2] hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. neka postavi Petra Erdődya za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).

Junačka obrana Sigeta[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bitka kod Sigeta

Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I u blizini Sigeta

Godine 1566. sultan Sulejman I. kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem osvajanja Beča i potom čitave Europe. Tako Sulejman I. dolazi do grada Sigeta srediti "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2.500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja Nikola knez Zrinski obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!".[3]

Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali kako ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić, Lovro Juranić i Đorđe Pozojević[nedostaje izvor].

Pogled na Zrinjevac

Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Tijelo je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Jura (Győr) glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj (IV.) Zrinski, zet Baltazar Batthyány i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, lokalitetu nedaleko Čakovca, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.

Svjetska slava[uredi VE | uredi]

Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu."[4] Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom (kajkavskom ikavicom i glagoljicom), njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30.000 vojnika, nije im bilo druge nego odustati od invazije na Beč i Europu.

Nikola Zrinski ml. (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, opisao je u svom epskom djelu pod naslovom Opsada Sigeta herojsku smrt svog pradjeda 1566. godine, koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuta poema pisana je na mađarskom jeziku. Iako ju je pisao Hrvat, smatra se jednom od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.

U svojem kapitalnom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, koji je više od dvjesto godina bio posve nezaobilazni dio popularne kulture koji se čitao (pjevao) u praktično svakom hrvatskom domu, Andrija Kačić Miošić posvećuje Nikoli Šubiću Zrinskom Pismu od bana Zrinovića i cara Sulemana trećega[5].

Iz toga vremena postoji jedna izrjeka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći neće biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: "Bog je visoko, a kralj daleko"[6].

Spomenik u Čakovcu

Nikola Šubić Zrinski, "stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog" danas se slavi kao najveći hrvatski vojni junak, a danas ga osim nas Hrvata i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom. Među brojnim djelima i mjestima koja su posvećena Zrinskom, posebno se ističu opera "Nikola Šubić Zrinski" i trg Zrinjevac u Zagrebu.

Povodom 500. obljetnice rođenja ovog, kako su ga nazvali, "hrvatskog Leonide", u Čakovcu je podignut spomenik Nikoli Zrinskom, nenadmašnom sigetskom junaku. Brončani kip, visok oko 3 metra, postavljen u perivoju uz velebni dvorac Zrinskih, svečano je, u nazočnosti mnogih visokih uzvanika, dana 6. prosinca 2008. godine otkrio predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić.[4]

Napomena[uredi VE | uredi]

Plemićka loza Šubići su rod, pleme, gens na latinskom. Šubići su u svojoj povijesti imali više predikata: Bribir, Zrin, Čakovec. Nikola Šubić Zrinski ne postoji kao povijesna osoba. Postoji samo Nikola Zrinski, eventualno s pridjevom Sigetski. Naime, nakon što je Jurju Zrinskom (sinu Mladena II. Šubića) oduzeto dotadašnje obiteljsko središte Ostrovica, Šubići se sele u Zrin (1347.) i pritom odbacuju staro prezime i uzimaju novo, prema novom sjedištu - Zrinski. Od tog vremena, tj. sredine 14. stoljeća, potomci Jurja Zrinskog se nikad ne nazivaju Šubićima, iako su potomci loze Šubića.

Potomci[uredi VE | uredi]

Nikola IV. Zrinski bio je sin Nikole III. i Jelene Karlović (sestra hrvatskoga bana I. Karlovića). Ženio se dva puta, prvi put Katarinom Frankapan (umrla 1561), a drugi put Evom von Rosenberg. Sa prvom suprugom Katarinom Frankopan je imao 12 djece, dok sa drugom suprugom Evom von Rosenberg je imao jednog sina. Iako će muška linija Zrinskih izumrijeti krajem 17. st., ženske linije putem njegovih kćeri Katarine, Barbare i Dorice je moguće pratiti do danas. Postoje linije Zrinski (po Katarini Zrinski) → Thurzo → Drašković, Zrinski → Thurzo → Erdody, Zrinski (po Dorici Zrinski) → Batthyany, Zrinski (po Barbari Zrinski) → Thurzo → Dersffy de Szerdahely → Esterházy von Galántha i → Altgraf zu Salm-Reifferscheidt. U Hrvatskoj su bile glavne linije Zrinski → Thurzo → Drašković, Zrinski → Thurzo → Erdody, Zrinski → Batthyany, a koje se kasnije (18./19. st.) šire na obitelji Sermage, Kulmer, Bombelles, Pejačević i Adamović Čepinski. Nikola je ukupno izravni predak barem 8 hrvatskih banova; 3 po muškoj liniji: Jurja V. Zrinskog (1622.-1626.), Nikole VII. Zrinskog (1647.-1664.) i Petra Zrinskog (1665.-1670.), te 5 banova po ženskoj liniji: Ivana III. Draškovića (1640.-1646.), Ivana V. Draškovića (1732.-1733.), Ivana Nepomuka II. Erdődy (1790.-1806.), Ladislava Pejačevića (1880.-1883.) i Teodora Pejačevića (1903.-1907.). Uz banove izravni je predak i iliraca grofa Janka Draškovića i grofice Sidonije Erdődy Rubido, skladateljice grofice Dore Pejačević, slikara Ferdinanda Kulmera. Po barem dvije linije: a) ZrinskiBatthyányErdődyFestetić i b) Zrinski → Thurzo → ErdődyFestetić, predak je austro-ugarskog ministra vanjskih poslova kneza Tassila Festeticsa de Tolna (1867.-1871.), bivšeg češkog ministra vanjskih poslova kneza Karela Schwarzenberga (2007.-2013.) te vladajućeg kneza Lihtenštajna Hansa Adama II. (1989.-..). Po linijama Zrinski → Thurzo → Drašković i ZrinskiBatthyányErdődyDrašković izravni je predak i bavarskog vojvode Franza Bonaventure (1933.-..) i kneginje Sophie od Bavarske i Lihtenštajna, supruge prijestolonasljednika Alojza od Lihtenštajna. Po liniji od Katarine Zrinski: Zrinski → Thurzo → Jakušić → Koháry → Sachsen-Coburg-Gotha-Koháry i liniji od Barbare Zrinski: Zrinski → Balassa de Gyarmat → Pethe de Hethes → Jakušić → Kohary → Sachsen-Coburg-Gotha-Koháry, Nikola Zrinski je izravni predak 5 portugalskih kraljeva: Ferdinanda II. (1836.-1853.), Petra V. (1853.-1861.), Ludovika I. (1861 - 1889.), Karla I. (1889.-1908.), Manuela II. (1908.-1910.), posljednjeg saskog kralja Friedricha Augusta III. (1904.-1918.), posljednjeg austro-ugarskog cara i kralja Karla I./IV. Habsburga, 3 rumunjska kralja: Ferdinanda I. (1914.-1927.), Karla II. (1930.-1940.), Mihaela I. (1927.-1930., 1940.-1947.), jugoslavenske kraljice Marije Karađorđević i posljednjeg jugoslavenskog kralja Petra II. (1934.-1945.), bugarskih careva : Ferdinanda I. (1887.-1918.), Borisa III. (1918.-1943.), Simeona II. (1943.-1946.), te grčka kraljice Helena, supruge kralja Đure II. (1922.-1924.). Ova linija od Zrinskih do Sachen-Coburga nastaje brakom kćeri ugarskog palatina Jurja V. Thurza (sin Katarine Zrinski i unuk Nikolin), grofice Barbare Thurzo za hrvatskog plemića iz okolice Požege, a izbjeglog u Ugarsku baruna Andriju Jakusicha de Obova, njegov unuk barun Emerik Jakusich de Opova mlađi će imati samo dvije kćeri: Tereziju koja će se udati za grofa Jurja Erdődya i Polixenu Jozefu koja će se udati u grofovsku obitelj Koháry de Csábrág. Njezin praunuk grof Franjo (Ferenc) Koháry de Csábrág će postati jedan od najbogatijih zemljoposjednika u Habsburškoj monarhije, no nakon smrti sina Franje (Franz), nasljednicom bogatstva grofova Kohary će postati njegova kćer jedinica Antonija (1797.-1862.), koja će nakon smrti oca naslijediti preko 150 000 hektara posjeda u Donjoj Austriji i Ugarskoj, te razne rudnike, šume i palače. Kako bi se Antonija već kao princeza mogla udati za princa Ferdinanda von Sachsen-Coburg-Gotha (1785.-1851), starijeg brata budućeg belgijskog kralja Leopolda I., car Franjo I. će dva tjedna prije vjenčanja obitelj Koháry de Csábrág proglasiti kneževskom. Najstariji Antonijin sin Ferdinand će ženidbom za portugalsku kraljicu Mariju II. (1834.-1853.) postati njezin suvladar kao kralj Ferdinand II. Njihov unuk princ Ferdinand od Hohenzollern-Sigmaringena će nakon smrti prvog rumunjskog kralja Karla I. (1866.-1914.), a koji je umro bez djece, postati kralj Ferdinand I. (1914.-1927.) od Rumunjske. Drugi unuk od Antonije će 1887. biti izabran za bugarskog kneza, kasnije cara Ferdinanda I.

Popis potomaka[uredi VE | uredi]

ban Nikola V. Šubić Zrinski ~ grofica Katarina Frankopan (?-1561.)[7] (lista nije iscrpna)

  • A1. grof Ivan Zrinski (*14.9.1545.-1545.)
  • A2. grofica Jelena Zrinski (*11.2.1546.-1585.) ~ 1 brak: 7.1.1560 Kristóf Országh de Guth (*1520.-19.10.1567); ~ 2 brak: 7.2.1569 István Balassa de Gyarmat (+1584)
    • B1. Menyhért Balassa de Gyarmat (*1569/70) ~ Margareta Bakić (Bakyth) de Lak
      • C1. Péter, (+1621.) ~ grofica Magdolna Pálffy de Erdőd (*14.7.1546.- Torna 18.10.1629)
      • C2. Ferenc, (+1621.)
      • C3. Suzanna ~ György Pethe de Hethes
        • D1. Rozália Pethe de Hethes ~ Barun Emerik Jakusith de Orbova stariji (+1654)
    • B2. Margareta (*1569/70.)
  • A3. grofica Katarina Zrinski (30.4.1548.-Bytča 26.4.1561.) ~ 1. brak: 21.6.1543. Ferenc Thurzó de Bethlenfalva, župan Orava (1512.-12.3.1576.); ~ 2. brak 24.6.1576 barun Emerik Forgách de Ghymes et Gács
    • B1. palatin Juraj V. Thurzo de Bethlenfalva[1] (2.9.1567.-24.12.1616.) ~ 1. brak Sofija Forgách de Ghymes et Gács (1568.-1590); ~ 2. brak Elizabeta Czobor de Czoborszentmihály (?-28.2.1626)
        • D1. grof Juraj Erdődy (magister tavernicorum), veliki župan varaždinski (*1614.-26.5.1663) ~ 15.1.1638 grofica Elizabeta Batthyány de Németújvár (*1619.-Sopron 4.7.1674.)
          • E1. grofica Éva Barbara Erdődy (*1639.-prije 1673.)
          • E2. grofica Mária Terézia Erdődy (.1640.) (umrla kao dijete)
          • E3. grof Aleksandar Erdődy(1644.-Sopron 18.5.1681.) ~ 21.7.1669 grofica Kristina Csáky de Köröszegh et Adorján (*Szepesvár 4.11.1654.- Szepesvár 23.4.1723)
            • F1. grofica Margareta Erdődy ~ 1 brak: grof Pavao Draskovich de Trakostyan (*13.7.1667.-1693.); ~ 2 brak: grof János Kéry
            • F2. grof Aleksandar Erdődy (*Vép 18.12.1670.- Szombathely 29.9.1729,) ~ 9.6.1693 grofica Johanna Beatrix von und zu Trauttmansdorf-Weinsberg (*Negau 9.3.1661.-13.4.1741); potomci i danas postoje, vidi: [8]
            • F3. grofica Julianna Erdődy (*1678.-28.12.1696.) ~ 1695. grof Antal Esterházy de Galántha (*3.2.1676.- Rodosto 10/20.8.1722.)
            • F4. grofica Elizabeta Erdődy
          • E4. grofica Mária Ágnes Erdődy (umrla kao dijete)
          • E5. grofica Elizabeta Erdődy (umrla kao dijete)
        • D2. grof Emerik Erdődy (magister tavernicorum), veliki župan varaždinski, (?- Kanizsa 13.4.1690.) ~ grofica Éva Forgách de Ghymes et Gács
          • E1. grof Ádám (?.-24.2.1668;) ~ 4.2.1668 Elizabeta Rákóczi de Felsővadász (*16.11.1655.- Szávaújvár 8.11.1707)
        • D3. grofica Elizabeta Erdődy ~ 6.3.1639 (razvela 29.8.1642) Franjo Keglevich de Buzin
        • D4. grof Gabrijel (Gabor) Erdődy (*1615.-13.7.1650.) ~ 1. brak: 25.8.1635 grofica Mária Pálffy de Erdőd (?-18.3.1643); ~ 2. brak: 1647 barunica Judit Amade de Várkony (?-1672.)
        • D5. grof Ivan IV. Drašković de Trakostyan, judex curiae regiae, (?-2.4.1692:) ~ grofica Mária Magdalena Nádasdy de Nádasd et Fogarasföld (?-1699.)
          • E1. grof Petar Drašković de Trakostyan ~ grofica Katarina Csáky de Körösszegh et Adorján
          • E2. grof Ivan V. Drašković de Trakostyan, ban Hrvatske, (?oko 1660.- Klenovnik 21.7.1733.) ~ 4.2.1704 grofica Maria Katharina von Brandis (*16.5.1680.-6.8.1751.)
            • F1. grof Ivan Baptist Drašković de Trakostyan (*5.4.1707,-1735.)
            • F2. grofica Mária Elizabeta Drašković de Trakostyan (*1725.-1782.) ~ 1. brak: grof Petar Keglevich de Buzin (?-16.10.1744.); ~ 2 brak: grof Petar Sermage de Szomszédvár et Medvedgrad (*1722.-1771.)
            • F3. grof Josip Kazimir Drašković de Trakostyan (*Beč 4.3.1714.- Beč 9.11.1765.) ~ barunica Zsuzsanna Malatinszky de Felső- et Alsómalatin (*4.3.1716/1.11.1717.-20.3.1786.)
              • G1. Ivan Drašković de Trakostyan (*1746.-13.2.1787.) ~ barunica Apollónia Malatinszky de Alsómalatin
                • H1. grof Janko Drašković de Trakostyan (*Zagreb 20.10.1770.- Ratkersburg 14.1.1856.) ~ 9.6.1808 barunica Franciska Kulmer von Rosenpichl und Hohenstein (*4.3.1788.-15.3.1846.)
                • H2. grof Juraj Drašković de Trakostyan (*4.8.1773.-1.7.1849.) ~ 7.8.1797 barunica Anna Orczy de Orczi (*Gyöngyös 16.12.1776.-20.2.1830.)
                  • I1. grofica Rozalija Drašković de Trakostyan (*1801.-Beč 5.4.1832.) ~ 21.4.1816 Josip Horváth de Szentgyörgy (*Požun 6.3.1780.- Hegyfalu 7.4.1850.)
                  • I2. grofica Agneza Drašković de Trakostyan (*10.2.1802.- Kökényes 1842.) ~ Pešta 16.5.1832 grof Sigismund Benyovszky de Benyó et Urbanó (*Nagyszombat 21.6.1798.- Solt 20.4.1873.)
                  • I3. grof Aleksandar Drašković de Trakostyan (1804.- Zagreb 7.5.1845)
                  • I4. grof Teodor Drašković de Trakostyan (1.8.1818.-15.5.1850.) ~ 3.5.1845 Amalija Tomekovich (14.5.1828.-3.11.1916.)
                    • J1. grofica Ana Marija Georgina Denise de Trakostyan (Stančić 15.4.1846.- Dugoselo 26.8.1907.) ~ Dugoselo 5.11.1874 Ottokar Drasković (?- Beč 5.7.1902.)
                    • J2. grofica Valerija Štefanija Hermina Drašković de Trakostyan (21.8.1848.-20.1.1901.)
                    • J3. grof Teodor Adalbert Ivan Drašković de Trakostyan (Bozjakovina 25.4.1850.- Budimpešta 30.6.1906.) ~ Beč 23.5.1874 grofica Felicie Chyszow-Romer (Tarnow 1.4.1849.- Zagreb 3.7.1928.)
                      • K1. grof Aleksandar Adalbert Teodor Drašković (Dugoselo 1.1.1876.-28.12.1913.) ~ Eperjes 24.10.1908 Anny Krieger von Maixdorf (Gergelylaka 22.7.1886, +?)
                      • K2. grof Ivan Juraj Maria Drašković (Dugoselo 31.12.1876.- Wald bei Zürich 15.3.1971.) ~ 1 brak: Vágrévfalu 22.7.1912 (raz. 1927) grofica Karola Pongracz de Szentmiklós et Óvár (Vágrévfalu 28.4.1881.- Kopaszhalom 2.11.1944); 2 brak: Čakovec 5.4.1928 grofica Marietta Batthyány de Németújvár (Beč 22.7.1896.- Erlen 27.8.1982.)
                        • L1. grofica Marija Magdalena Felicia Florence (Beč 9.2.1929.-) ~ Oxford 28.6.1954 Anthony Richard Littel (*Agra, India 22.12.1932.- Hannover 18.11.1974)
                        • L2. grofica Olga Maria Johanna Paula Theodora (Budapest 9.1.1934.-), redovnica
                      • K3. grofica Margareta Maria Amalia (Dugoselo 15.11.1913.-?) ~ Károly Balogh de Galántha et Nebojsza
                      • K4. grofica Maria Klementina (Dugoselo 8.1.1886.- Dugoselo 5.9.1907.)
              • G2. grof Franjo Xaver Drašković de Trakostyan (*1750.- Klenovnik 3.9.1817.) ~ barunica Ana Jankovich de Pribér (*1752.-1823.)
                • H1. grof Josip Drašković de Trakostyan (Szöllősgyörök 3.11.1773.-19.5.1847.) ~ barunica Antonia von Brudern (30.6.1777.-1.1.1828.)
                  • I1. grof Franjo Drašković de Trakostyan (5.7.1803.- Beč 6.2.1857.), veliki župan varaždinski ~ 19.3.1927 barunica Klotilda Kulmer von Rosenpichl und Hohenstein (8.2.1809.- Klenovnik 31.10.1892.)
                    • J1. grofica Ferdinandina Drašković de Trakostyan (1.7.1833.- Klenovnik 15.11.1886.) ~ 7.2.1852 grof Marko Bombelles de la Motte Sainte-Liée (London 15.3.1830.-15.6.1906.)
                      • K1. grof Marko Bombelles ml. (1858. − Opeka, rujna 1912.) ~ 1. brak: grofica Marija Salm-Reiferscheid–Reitz; ~ 2. brak: grofica Marija Mitrovsky
                        • L1. grof Josip Bombelles (1894.-1942.)
                        • L2. grofica Ferdinanda Bombelles ~ grof d'Ansemburg
                  • I1. grof Karlo Drašković de Trakostyan (Bratislava 19.5.1807.- Bisag 2.9.1855.) ~ Beč 7.8.1841 grofica Erzsébet Batthyány-Strattmann de Németújvár (Beč 16.5.1820.- Baden bei Wien 10.6.1882.)
                    • J1. grof Ivan Drašković de Trakostyan (Beč 19.11.1844.- Beč 6.3.1910.) ~ Bratislava 3.5.1871. grofica Julija Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (11.9.1847.-11.5.1901.)
                      • K1. grof Karlo Borromeus Sandor Drašković de Trakostyan (Bratislava 29.12.1873.- Beč 11.1.1900.)
                      • K2. grof Ivan Rudolf Drašković de Trakostyan (Bratislava 1.3.1878.- Beč 4.2.1963.) ~ 1 brak: 26.10.1912 (raz 1924) grofica Nora von Lützow (Cannes 1.2.1891.- Königswiesen 12.5.1945.); ~ 2 brak: Beč 30.9.1924 grofica Claudia Thuilliéres von Montjoye und de le Roche (Enns 2.5.1888.- Beč 11.9.1954.)
                    • J2. grof Pavao Drašković de Trakostyan (Veliki Bukovec 6.4.1846.- Veliki Bukovec 22.12.1889.) ~ Beč 6.6.1874 grofica Marija Festetics de Tolna (Beč 12.11.1850.- Szombathely 29.7.1946.)
                      • K1. grof Dioniz Drašković de Trakostyan (Szentkirály 28.6.1875.- Beč 8.3.1909.) ~ Beč 20.5.1903 princeza Julia von Montenuovo (Margarethen am Moos 15.11.1880.- Schloss Berg 27.6.1961.)
                        • M1. grofica Marija Franciska Drašković de Trakostyan (Beč 8.3.1904.- Bad Kreuth bei Tegernsee 10.6.1969.) ~ Berchtesgaden 3.9.1930 princ Albrecht od Bavarske, vojvoda Bavarske (3.5.1905.-8.7.1996.)
                          • N1. vojvoda Franz Bonaventura od Bavarske (München 14.7.1933.-)
                          • N2. princ Ludwig Maria od Bavarske (München 21.1.1937.-) ~ 1967. Elizabeth, grofica Douglas (Stockholm 31.12.1940.-)
                            • O1. princeza Sophie od Bavarske (München 28.10.1967.-) ~ 1993. princ-regent Alois von und zu Liechtenstein, prijestolonasljednik Liechensteina (11.6.1968.-)
                      • K2. Pavao Ivan Maria Drašković de Trakostyan, (Beč 23.5.1884.- Güssing) 22.10.1959.) ~ Beč 14.10.1920. grofica Elisabeth von Salm-Reifferscheidt-Raitz (Blansko 10.8.1892.- Beo 18.11.1946)
                        • M1. Pavao Aleksandar Dioniz Hugó Drašković de Trakostyan (Hacking bei Wien 20.8.1921.- Beč 2.9.1930.)
                        • M1. Karl Aleksandar Pavao Peter Drašković de Trakostyan (Beč 20.1.1923.-) ~ 7.2.1966. grofica Monika von Salburg (Altenhof 5.7.1937.)
                          • N1. Maria Eleonore Drašković de Trakostyan (Beč 25.12.1966.)
                          • N1. Nikolaus Peter Drašković de Trakostyan (Beč 28.7.1968.)
                    • J3. grof Josip Viktor Drašković de Trakostyan (Bisag 1.6.1849.- Zagreb 20.7.1912.) ~ Beč 4.5.1878 grofica Ida Cavriani (Lavov 20.1.1858.- Zagreb 1.2.1905.)
                      • K1. grof Ladislav Josip Maria Drašković de Trakostyan (Beč 12.3.1879.-25.7.1909.)
                      • K2. grofica Elizabeta Ivana Ludovika Jozefa Maria Drašković de Trakostyan (Gösting bei Graz 24.3.1881.- Zagreb 1962.)
                      • K3. grof Josip Filip Maria Drašković de Trakostyan (Bisag 28.10.1884.- Zagreb 28.7.1922.)
                      • K4. grof Juraj Josip Maria Maria Drašković de Trakostyan (Beč 26.3.1894.- Salzburg 5.3.1953.)
              • G3. grofica Julia Drašković de Trakostyan (*16.10.1757.-12.4.1782.) ~ 2.9.1773 grof Ladislav Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (*20.5.1746.- Beč 13.7.1786.)
              • G4. grofica Barbara Drašković de Trakostyan ~ grof Antun Pejácsevich de Verőcze (*1749.-1802.), podmaršal, veliki župan Požeške županije
        • D6. grofica Barbara Drašković de Trakostyan ~ Justi Muscon
        • D7. grof Nikola Drašković de Trakostyan, judex curiae regiae, (oko 1630.- Bratislava 1.11.1687.) ~ 1 brak: grofica Katalin (Borbála) Drugeth de Homonna; ~ 2. brak: 1667 grofica Elizabeta Nádasdy de Nádasd et Fogarasföld (*1646.- Beč12.5.1682.); ~3 brak: grofica Kristina Csáky de Körösszegh et Adorján (*Szepesvár 4.11.1654.- Rodosto 23.4.1723.)
        • D8. grofica Katarina Drašković de Trakostyan, redovnica
        • D9. grofica Julia Drašković de Trakostyan ~ grof Nikola III. Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (*1630/40.-1693.), hrvatski ban
      • C2. grofica Judita Thurzo de Bethlenfalva,[1] (*1585.-1637.) ~ 1607, barun Andrija Jakusith de Orbova[9] (*1584.-26.10.1623.)
        • D1. barun Juraj Jakusith de Obova (?-1647.), biskup veszprémski i egerski
        • D2. barun Emerik Jakusith de Obova stariji (nakon 1654.) ~ Rozália Pethe de Hetes (vidi D. 1. pod A. 2.)
          • E1. barun Emerik Jakusith de Obova mlađi (?-26.11.1692) ~ Polixena Serényi de Kisserény
            • F1. barunica Terezia Roza Jakusith de Obova ~ 1 brak: grof Ádám Zichy de Zich et Vásonkeö (?-1701.); 2 brak: grof Juraj Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (*1645-1.1.1713.)
            • F2. barunica Polixena Jozefa Jakusith de Obova (?-22.10.1720.) ~ 1. brak grof János Koháry de Csábrágh (*1657.-1697.); ~ 2. brak Ludwig Albrecht barun Thavonat von Thavon (Beč 7.7.1719); ~ 3. brak: 1719/20 grof Anton Alexander von Hatzfeld (*9.10.1676.-20.7.1737)
              • G1. barunica Theresia von Thavonath (Beč 19.2.1706.-?) ~ 8.4.1728 grof Josip Keglević de Buzin (1700.-Torna 1763.), veliki župan Torne
              • G2. barunica Margareta Therese Thavonath von Thavon (*1696.-7.10.1773) ~ Beč 1720. grof András József Koháry de Csábrágh [10] (*Csábrág 30.11.1694.- Szentantal 21.11.1757.)
                • H1. grof Ignác József Anton Franz Xaver Koháry de Csábrág (Szentantal 2.12.1726.- Beč 10.10.1777.) ~ 1761. grofica Maria Gabriella Cavriani di Imena (Beč 25.4.1736.- Pešta 29.7.1803)
                  • I1. knez Ferenc József Koháry de Csábrág (Oroszvár 2.12.1726.- Beč 10.10.1777.) ~ 1792. grofica Maria Antonia von Waldstein zu Wartenberg (*29.3.1771.-17.1.1854)
                    • J1. kneginja Antonia Koháry de Csábrág [11][12] (Beč 2.7.1797.- Beč 25.9.1862) ~ 30.11.1815 princ Ferdinand von Sachsen-Coburg-Gotha (*Coburg 28.3.1785.- Beč 27.8.1851)
                      • K1. kralj (iure uxoris) Ferdinand II. od Portugala[11] (Beč 29.10.1816.- Lisabon 15.12.1885.) ~ kraljica Marija II. od Portugala (*4.4.1819.-15.11.1853.)
                        • L2. kralj Petar V. od Portugala (1853.1861.), (*Lisbon 16.9.1837.- Lisbon 11.11.1861.) ~ Lisbon 18.5.1858 princeza Stephanie von Hohenzollern-Sigmaringen (*15.7.1837-17.7.1859.)
                        • L2. kralj Ludovik I. od Portugala (1861-89), (*Lisbon 31.10.1838.- Cascais 19.10.1889.) ~ Lisbon 6.10.1862 princeza Maria Pia of Savoy (*16.10.1847.-15.7.1911.)
                          • M1. kralj Karlo I. od Portugala (*Lisbon 28.9.1863.-Lisbon 1.2.1908.) ~ 22.5.1886 princeza Amélie d'Orléans (*28.9.1864.-25.10.1951.)
                            • N1. kralj Manuel II. od Portugala (1908-10), (*Lisbon 15.11.1889.- Fulwell Park 2.7.1932.) ~ Sigmaringen 4.9.1913 princeza Auguste Viktoria von Hohenzollern (*Potsdam 19.8.1890.- Münchhöf 29.8.1966.)
                        • L3. Infanta Marija Ana Portugalska (*Lisbon 21.7.1843.- Dresden 5.2.1884.) ~ Lisbon 11.5.1859 kralj Juraj I. od Saske (*8.8.1832.-15.10.1904.)
                          • M1. kralj Fridrich August III. od Saske (1904-18), (*Dresden 25.5.1865.- Sibyllenort 18.2.1932.) ~ Beč 21.11.1891. (razveo 1903) nadvojvotkinja Luisa od Austrije (*2.9.1870.-23.3.1947.)
                          • M2. princeza Marija Josipa od Saske (Dresden 31.5.1867.- Schloß Wildenwart nr Erlangen 28.5.1944.) ~ Dresden 2.10.1886 nadvojvoda Otto Franjo Habsburg (*21.4.1865 +1.11.1906)
                            • N1. car i kralj Karlo I./IV., car Austrije, kralj Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (*Persenbeug 17.8.1887.- Funchal, Madeira 1.4.1922.) ~ carica i kraljica Zita od Bourbon-Parme (*9.5.1892.-14.3.1989.)
                        • L2. infanta Antonia od Portugala (*Lisbon 17.2.1845.- Sigmaringen 27.12.1913.) ~ Lisbon 12.9.1861 knez Leopold von Hohenzollern (*Krauchenwies 27.9.1835.- Berlin 8.6.1905.)
                          • M1. kralj Ferdinand I. od Rumunjska (24.8.1865–20.7.1927.) ~ princeza Marija Edinburška (29.10.1875.–18.7.1938.)
                            • N1. kralj Karlo II. od Rumunjske (15.10.1893–4.4.1953.) ~ princeza Helena od Grčke i Danske (2.5.1896–28.11.1982.)
                            1. O1. kralj Petar II. od Jugoslavije (6.9.1923.-3.11.1970.) ~ princeza Aleksandra od Grčke i Danske (25.3.1921.-30.1.1993.)
                      • K2. princ August Ludwig Viktor von Sachsen-Coburg-Gotha (*Beč 13.6.1818.- Schloß Ebenthal 26.7.1881.) ~ St.Cloud 20.4.1843 princeza Clémentine d'Orléans (*3.6.1817.-16.2.1907.)
                        • L1. car Ferdinand I.[13] od Bugarske (*Beč 26.2.1861.- Coburg 10.9.1948.) izabran za kneza Bugarske 7.7.1887. i proglašen carem 5.10.1908. ~ princeza Marie Louise de Bourbon-Parma (*17.1.1870.-31.1.1899.)
                          • M1. car Boris III. od Bugarske (*Sofija 30.1.1894.- Sofija 28.8.1943.) ~ princeza Giovanna od Italije (*13.11.1907.-26.2.2000.)
                            • N1. car Simeon II. od Bugarske (*Sofija 16.6.1937-)
      • C3. grofica Ilona (Jelena) Thurzo de Bethlenfalva ~ grof Gáspár Illésházy de Illésháza (?-1648.)
        • D1. grof István Illésházy de Illésháza ~ Elizabeta Lengyel
          • E1. grofica Eva Illésházy de Illésháza
        • D2. Gábor Illésházy de Illésháza ~ 1. brak: Éva Ujfalussy de Divék-Újfalu; 2 brak: Zsófia Tarnowska; 3 brak: grofica Éva Széchy de Rimaszécs
          • E1. Katalin Illésházy de Illésháza ~ 1661 grof Pavao Batthyány de Németújvár (1639.-1674.)
          • E2. grof László Batthyány de Németújvár
        • D3. György Illésházy de Illésháza (?-1684.) ~ Mária Forgách de Ghymes et Gács (?-1666.)
          • E1. grofica Ilona Illésházy de Illésháza (1646.-1669.) ~ 1661 grof Ferenc Esterházy de Galántha (1641.-1683.)
        • D4. grofica Katarina Illésházy de Illésháza (?_1648.) ~ Petar Bethlen de Iktár ('-1646.)
      • C4. Emerik I. Thurzo de Bethlenfalva, župan Orava (Árva) (1616-21), rektor Sveučilišta Wittenberg (1616-21), (Bytča 11.9.1589.-Mikulov 19.10.1621.) ~ Helmec 15.11.1618 barunica Krisztina Nyáry de Bedegh (31.10.1604.-17.2.1641.)
        • D1. Elizabeta Thurzo de Bethlenfalva (20.2.1621.-4.7.1642.) ~ 26.9.1638 grof István Esterházy de Galántha (27.2.1616.-4.7.1641.)
          • E1. Uršula Esterházy de Galántha (Lakompak 7.3.1641.-Kismarton 31.3.1682.), udala se za ujaka ~ Kismarton 7.2.1655 knez Pál Esterházy de Galántha (Kismarton 7.9.1635.-Kismarton 26.3.1713), ugarski palatin, potomci i danas postoje
        • D2. Krisztina Thurzo de Bethlenfalva (25.4.1622.-22.3.1632.)
    • B2. grof Franjo Thurzo (oko 1574.), umro kao dijete
    • B3. grofica Anna Thurzo (*13.10.1565.-?) ~ 23.4.1579 Juraj Perényi de Perény (*4.2.1548.-1596.), potomci postoje do danas
    • B4. grofica Katarina Thurzo (*1571.-?) ~ Gabrijel (Gábor) Révay de Sklabina et Blathnicza (?-1598.), potomci postoje do danas
    • B5. grofica Uršula Thurzo ~ 1. brak: István Gyulaffy de Rátót; ~ 2 brak: Ferenc Ghyczy
  • A4. grof Juraj IV. Zrinski, magister tavernicorum, (*1549.-4.5.1603.) ~ 1 brak: grofica Anna von Arco (?-1570.); ~ 2 brak: grofica Sophia von Stubenberg
    • B1. Nikola VI. Zrinski (oko 1570.-24.3.1625.) ~ grofica Anna Nádasdy de Nádasd et Fogarasföld (*ok 1585.-?)
    • B2. grof Juraj V. Zrinski, hrvatski ban (Čakovec 31.1.1599.- Bratislava 18.12.1626.) ~ grofica Magdalena Széchy de Rimaszécs
      • C1. Nikola VII. Zrinski, hrvatski ban (*Ozalj 1.5.1620.- Gornji Kuršanec 18.11.1664.) ~ 1 brak: grofica Eusebija Draskovich de Trakostyán (?-1650.); ~ 2 brak: Márija Sofija Löbl (?-1676.)
        • D1. grof Izak Zrinski
        • D2. grof Adam Zrinski (*1661.- Slankamen 1691.) ~ grofica Marija Katarina von Lamberg
          • E1. grof Juraj Rákóczy (?-1667.)
          • E2. nepoznata kćer
          • E3. grofica Julijana Barbara Rákóczy (*1669.-26.5.1717.) ~ Beč 24.6./20.7.1691 grof Ferdinand Gobert von Aspremont-Lynden und Reckheim (*1643.-Schloss Reckheim 1.2.1708)
          • E4. knez Franjo II. Rákóczy (Franjo Leopold), knez Transilvanije (1705-11), (*Borsi 27.3.1676.- Rodostó 8.4.1735.) ~ Köln 26.9.1694 landgrofica Charlotte Amalie von Hessen-Wanfried-Eschwege (*8.3.1679.- Paris 18.2.1722.)
            • F1. grof Lipót Ladislav Juraj Rákóczy (*Kistapolcsány 28.5.1696.- Levoča II.1699.)
            • F2. Josip Rákóczy, vojvoda od Munkacsa (*Beč 17.8.1700.- Csernavoda 10.11.1738.)
              • G1. Maria Elisabeta (*Paris 11.12.1736.- Paris 30.7.1786.) (nezakonita kćer sa Marie de La Contaciere), redovnica pod imenom sestra Josephine Charlotte)
              • G3. Juraj Rákóczy, vojvodaMakovica (*Beč 8.8.1701.- St.Denis 15.6.1752.) ~ 1 brak: N de Bethune; ~ 2 brak: Margarete Suzanne Pinthereau de Bois I’Isle (*1702.- Clery 23.12.1768.)
                • H1. grof Juraj Rákóczy (*1740.-28.3.1743.)
              • G4. grofica Šarlota Rákóczy (*Prag 16.11.1706.-1706.)
          • E5. grofica Elizabeta Thököly (*26.11.1683.-3.4.1688.)
          • E6. nepoznata kćer, umrla kao dijete
        • D3. grofica Aurora Veronika Zrinski (1658. – 19. siječnja 1735.), redovnica
        • D4. grofica Judita Petronela (1652. – 1699.), redovnica
    • B3. grofica Suzana Zrinski ~ 1 brak: Albert Lenkovich; ~ 2 brak: grof Miklós Nádasdy de Nádasd et Fogarasföld
  • A5. grofica Doroteja (Dorica) Zrinski (?-1617.) ~ 30.1.1566 Boldizsár Batthyány (?-1588.)
    • B1. grof Ferenc Batthyány, barone regne, župan Šoprona (1577.-Schleiring 13.9.1629.) ~ 16.7.1607 grofica Eva Popel von Lobkowicz
      • C1. grof Adam Batthyány (1610.- Güssing 15.3.1659.) 1 brak: 3.2.1632 barunica Aurora Katharina von Formentini zu Talmein (Görz 26.10.1609.- Güssing 5.4.1653); 2 brak: Barbara Corbelli
      • C2. grofica Erzsébet Batthyány ~ Juraj Erdődy de Moslavina (?-1662.), veliki župan varaždinski, magister tavernicorum; sin grofa Kristofa Erdodya i (1584.- Beč 20.8.1621.) ~ 30.9.1612 grofice Barbare Thurzó de Bethlenfalva (kćer palatina Jurja V. i unuka Katarine Zrinski)
        • D1. grof Aleksandar (Sandor) Erdődy (1644.- Šopron 18.5.1681.) ~ Szepesvár 21.7.1669 grofica Kristina Csáky de Köröszegh et Adorján (Szepesvár 4.11.1654.- Szepesvár 23.4.1723.)
          • E1. grofica Margit Erdődy ~ 1 brak: grof Pavao Draskovich de Trakostyán (13.7.1667.-1693.); ~ 2 brak: grof János Kéry
          • E2. grof Aleksandar Erdődy (Vép 18.12.1670.- Szombathely 29.9.1729.) ~ Negau 9.6.1693 grofica Johanna Beatrix von und zu Trauttmansdorf-Weinsberg (Negau 9.3.1661.-13.4.1741)
            • F1. grof Ladislav Erdődy, veliki župan križevački (5.11.1693.- Vép 18.2.1750.) ~ 21.9.1714 grofica Anna Mária Illésházy de Illésháza (Trencsén 2.4.1696.- Vép 25.7.1765.)
              • G1. grofica Ana Maria Edody (17.6.1728.- Beč 3.4.1807.) ~ 1 brak: Vép 24.4.1751 grof János Szapáry de Muraszombat, Széchysziget et Szapár (Beč 1723.-15.1.1790.); ~ 2 brak: 1756. grof Dániel Esterházy de Galántha (1723. Požun 26.11.1759.)
              • G2. grof Nikola Erdody (3.8.1719.-31.8.1757.) ~ Beč 22.4.1743. grofica Antónia Batthyány de Németújvár (Beč 7.1.1720.- Beč 11.1.1797.)
                • H1. grofica Mária Terézija Erdody (Beč 25.11.1745.- Beč 4.5.1782.) ~ Beč 10.1.1763 knez Antun Esterházy de Galántha (Beč 11.4.1738.- Beč 22.1.1794.), potomci do danas
                • H2. grof Ladislav Rudolf Erdody (16.4.1747.-9.6.1777.) ~ 21.9.1766 grofica Barbara Nádasdy de Nádasd et Fogarasföld (25.12.1750.-24.3.1811.)
                  • I1. grof Karlo Nikola Erdody (Beč 13.2.1770,- Beč 26.10.1833.) ~ Beč 21.2.1791. grofica Maria Franziska von Lichtenberg (Marburg a.d.Drau 4.7./9.9.1772- Beč 11.10.1802)
                    • J1. grof Kajetan Maria Nicolaus Erdody (Beč 18.1.1795.- Beč 19.1.1856.) ~ München 21.9.1817 barunica Ernestine Johanna Baptista von Lerchenfeld-Prennberg (München 14.12.1798.- Beč 28.12.1863.)
                      • K1. grofica Mária Barbara Erdody (2.5.1819.- oko 1888.)
                      • K2. grofica Franciska Theresia Ernestine Caroline Erdody (1.1.1821.-2.7.1867.) ~ 9.12.1848. barun Karl von und zu Leoprechting (17.12.1818.-20.1.1864.)
                      • K3. grofica Karolina Erdody (Beč 25.11.1823.- München 8.6.1908.) ~ Beč 22.5.1847 markgrof Hippolyt Pallavicini (Beč 21.1.1813.- Beč 4.2.1892.)
                      • K4. grofica Eugénia Erdody (Beč 13.11.1826.- Ischl 19.8.1894.) ~ Šopron 17.2.1849. grof Georg Festetics de Tolna (23.4.1815.-12.2.1883.)
                        • L1. knez Tassilo Festetics de Tolna, proglašen knezom 21.6.1911., austro-ugarski ministar vanjskih poslova 1867.-1871. (Beč 5.5.1850,. Keszthely 4.5.1933.) ~ Budimpesta 2.6.1880, Lady Mary-Victoria Douglas-Hamilton (11.12.1850.- 14.5.1922.)
                          • M1. grofica Mária Matild Georgina Festetics de Tolna (Baden-Baden 24.5.1881.- Strobl bei Salzburg 2.3.1953.) ~ Keszthely 23.7.1902. knez Karl Emil zu Fürstenberg (16.2.1867.-21.2.1945.)
                            • N1. knez Tassilo Egon Maria Karl Georg Leo zu Fürstenberg (Brussels 20.6.1903.- Strobl 15.7.1989.) ~ 1 brak: Turin 19.11.1938. (raz.) Claire Agnelli (Turin 7.4.1920); ~ 2 brak : Paris 17.10.1975. Cecilie Blaffer
                            • N2. knez Georg Egon Hubertus Karl Wolfgang zu Fürstenberg (Strobl 3.8.1923.) ~ 1 brak: 10.9.1960. (raz. 1965.) grofica Christina von Colloredo-Mannsfeld (19.12.1940); ~ 2 brak: Korneuburg 1.8.1978 Victoria Taves Pullen (Rio de Janeiro 23.3.1957.)
                            • N3. kneginja Antoine Leontine Amelie Marie (Brussels 12.1.1905.- Beč 24.12.1988.) ~ Prag 30.6.1934. knez Karl VI. zu Schwarzenberg (5.7.1911.-9.4.1986.)
                        • L2. grofica Georgina Ernestine Maria Eugenie Festetics de Tolna (Šopron 1.12.1856.- Opatija 30.11.1934.) ~ Budimpešta 11.6.1877. grof Zdenko Kinsky von Wchinitz und Tettau (*4.11.1844 +5.1.1932)
                          • M1. Norbertine Kinsky von Wchinitz und Tettau (Beč 18.12.1888.- Poruba 26.3.1923.) ~ Beč 8.1.1921. grof Ferdinand von Wilczek (Dobroslavice 28.5.1893.- - Schloss Seebarn bei Wien 5.7.1977.)
                            • N1. grofica Georgine Norberte Johanna von Wilczek (24.10.1921.– 18.10.1989.), kneginja Liechensteina ~ vladajući knez Franjo Josip od Liechensteina (16.8.1906.-13.11.1989.)
                        • M2. knez György Tasziló József Festetics de Tolna (Baden-Baden 4.9.1882.- Keszthely 4.8.1941.) ~ Beč 26.2.1938. grofica Maria von Haugwitz (Ossowa 2.7.1900.- Beč 23.9.1972.)
                    • K5. grof Franjo Xavér Erdody, varaždinski veliki župan (Beč 9.1.1830.- Beč 1.2.1906.) ~ Regensburg 22.8.1853. grofica Helene von Oberndorff (Regendorf 19.11.1831.- Vép 29.2.1932.)
                      • L1. grof Emerik Erdody, varaždinski veliki župan (Beč 3.10.1854.- Galgócz 14.11.1925.) ~ Zlaté Moravce 6.11.1881. grofica Irma Migazzi von Wall- und Sonnenthurm (Budimpešta 19.5.1854.- Beč 26.9.1923.)
              • G3. grof Ivan Nepomuk Erdody, hrvatski ban (Vép 14.5.1733.-23.3.1806.) ~ 1 brak: 16.8.1762 grofica Anna Mária Széchenyi de Sárvár-felsővidék *Kiscenk 29.10.1743.-25.7.1783.); ~ 2 brak: 20.3.1791. grofica Terézia Pálffy de Erdőd (14.9.1754.-?)
                • H1. grofica Antónia Erdody (Kiscenk 22.10.1765.- Pečuh 26.12.1792.) ~ grof Franjo Sermage de Szomszédvár et Medvedgrád (?-1808.)
                • H2. grof Aleksandar Erdody (11.11.1766.-1823.) ~ Požun (Bratislava) 13.5.1792. grofica Amália Pálffy de Erdőd (4.1.1774.-?)
                  • I1. grof Karlo Erdody, veliki župan varaždinski (10.2.1793.- Zagreb 15.1.1841.) ~ 5.5.1818 grofica Henrietta von Chamare-Harbuval (29.1.1795.- Razvor 18.2.1841.)
                    • J1. grofica Sidonija Erdody Rubido (7.2.1819.-17.2.1884.) ~ grof Antun Rubido de Zagorje (Madrid 15.5.1817.-21.4.1863.)
                      • K1. Milutin Rubido de Zagorje
                      • K2. Radoslav Rubido de Zagorje
                    • J2. grofica Amalija Erdody (1820.-?)
                    • J3. grofica Katarina Erdody (1822.-?)
                    • J4. grof Juraj Ivan Antun Erdody (15.8.1823.-11.8.1849.) ~ 1844. grofica Amalija Oršić de Szlavetich (3.5.1830.-11.1.1851.)
                      • K1. grofica Olga Jozefa Júlia Erdody (Graz 3.5.1845.-1913.) ~ Zagreb 18.5.1864 (raz. 1895.) barun Ladislav Ožegović de Barlabaševec et Bela (Varaždin 28.2.1841.-1895.)
                    • J5. grofica Aleksandra Erdody (Razvar 4.5.1829.- Zagreb 18.3.1913.) ~ Graz 23.2.1852 grof Miroslav Kulmer von Rosenpichl und Hohenstein st. (Zagreb 5.3.1814.- Zagreb 28.2.1877)
                      • K1. grof Milan Kulmer
                        • L1. grof Aleksandar Kulmer
                    • J6. grofica Gizella Erdody (Razvar 16.1.1835.- Moson 7.1.1914.) ~ Graz 17.1.1859 grof Géza Pálffy de Erdőd (23.3.1834.-17.10.1898.)
            • F2. grof Ludovik Erdődy, veliki župan varaždinski (1694.-22.11.1766.) ~ 1 brak: grofica Maria Christina von Wagensperg; ~ 2 brak: Beč 10.2.1730 Maria Regina zu Stubenberg (4.9.1714.-29.11.1751.)
              • G1. grof Ludovik (17.2.1749.-8.6.1794.) ~ 9.4.1768 grofica Eleonora von Aichpichl (30.5.1745.-18.8.1783)
                • H1. grofica Mária Eleonóra Erdody (13.4.1769.-1840/41.) ~ 16.10.1786 grof Karlo Pejacsevich de Verőcze (2.11.1745.-1.4.1815.)
                  • I1. grof Ferdinand Pejacsevich de Veroze (Šopron 17.6.1800.-Graz 10.4.1878.) ~ Šopron 8.4.1823. Mária Dőry de Jobaháza (Zomba 11.6.1800.- Zalabér 10.12.1880.)
                    • J1. grof Ladislav Pejacsevich, hrvatski ban (Šopron 5.4.1824.-Našice 7.4.1901.) ~ Šopron 25.11.1852. barunica Gabriella Dőry de Jobaháza (Zomba 6.11.1830.- Našice 7.3.1913.)
    • B2. Katarina ~ Tamás Széchy de Rimaszécs (?-9.2.1618.)
    • B3. Dorottya
  • A6. grofica Uršula Zrinski (*21.8.1552.-12.2.1593.) ~ 1 brak: János Perényi; ~ 2 brak: Čakovec 1570 Miklós Bánffy de Alsólendva (*1547.-?)
  • A7. grofica Barbara Zrinski (*1547-?) ~ Bajmóc 17.1.1569 Elek Thurzó de Bethlenfalva (?-5.3.1594.)
  • A8. grofica Margareta Zrinski (*1555.-oko 1588.) ~ Monyorókerék 9.1.1569 Miklós Drugeth de Homonna (*oko 1538.-nakon 30.8.1580.)
  • A9. grofica Magdalena Zrinski (?-1606.) ~ 1 brak: 19.1.1584 István Telekessy; ~ 2 brak: grof Johann Jakob von Thurn und Valsassina (?-1597.)
  • A10. grofica Ana Zrinski, umrla kao dijete
  • A11. grof Kristofor Zrinski (oko 1570.), umro kao dijete
  • A12. grof Nikola Zrinski, umro kao dijete
  • A13. grof Ivan Zrinski (*1565.-Hohenfurt 24.2.1612.) ~ Cesky Krumlov (Krumau) 7.11.1600 Marie Magdalena z Kolowrat

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Sablja N. Š. Zrinskog na izložbi u Muzeju Međimurja u Čakovcu prigodom 450. obljetnice Sigetske bitke
  • Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom Japanu prije svega zbog svoje časne i "samurajske" smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u Austro-Ugarskoj mornarici) povlačili iz Sibira prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u Kobeu, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!"
  • 26. veljače 2006. u dvorani Kokugian u Tokiju, japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bilo je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.
  • Nikola Šubić Zrinski se u svom životu služio i glagoljicom.
  • Tijekom rata u BiH, dvije brigade HVO-a nosile su ime Zrinski, Brigada "Nikola Šubić Zrinski" iz Busovače i 115. brigada "Zrinski" iz Tuzle.
  • Odlukom Hrvatskog sabora 2016. godina je proglašena Godinom Nikole Šubića Zrinskog.[14] Ovoj odluci prethodila je rasprava nadležnog saborskog odbora, u kojoj je rečeno: "Mađari ga slave deset puta više od nas - zamjerio je Ilčić, a HDZ-ov Miroslav Tuđman uz osmjeh je dodao kako je razlog tome vjerojatno to što ga oni smatraju svojim."[15] Ovo pripisivanje svjedoče i muzikolozi: "Poput Nikole Šubića Zrinskoga, ti su plemići (Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan) u Mađarskoj bili (jesu) tretirani kao Mađari, a u Hrvatskoj kao Hrvati."[16]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Peter Sedlák: Jakušići - plemići slavonskog porijekla u povijesti Slovačke,
    Wikicitati „Godine 1607. oženio se Andrija groficom Juditom Thurzo (1585.-1637.), kćeri palatina Jurja Thurza i njegove prve žene Katarine Zrinski.”
    ()
    Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, sv. 7, br. 1, 2007., str. 92.
  2. reliquiae reliquiarum, enciklopedija.hr, pristupljeno 4. srpnja 2019.
  3. U spomen na hrvatskog Leonidu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, nsk.hr, 7. rujna 2012., pristupljeno 4. srpnja 2019.
  4. 4,0 4,1 Branimir Bunjac, Nikola Šubić Zrinski – osoba i djelo, zupa-svetijurajnabregu.com, 31. prosinca 2015., pristupljeno 4. srpnja 2019.
  5. http://hr.wikisource.org/wiki/Razgovor_ugodni_naroda_slovinskoga Wikisource: Razgovor ugodni naroda slovinskog
  6. „Bog je visoko, a kralj daleko“ – uz obljetnicu junačke smrti Nikole Zrinskog Sigetskog, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, nsk.hr, 7. rujna 2011., pristupljeno 4. srpnja 2019.
  7. Genealogy.euweb: Zrínyi family
  8. Sándor Gf Erdődy de Monyorókerék et Monoszló
  9. Bojničić, Ivan:Der Adel von Kroatien und Slavonien,
    Wikicitati „Jakusith de Orbova (Jakušić) Mit Franz Jakušić (1560. Unterkapitan d. Veste Raab) nach Ungarn eingewandertes, aus Orbova (Vrbova) im Požeganer Ctte zu Kroatien stammendes Geschlecht. Freiherrendstand v. Kon. Rudolf II. d. d. Prag 28. Juni 1606. fur Andreas Jakusich de Orbova. Dieses angesehene kroat. Adelsgeschlocht ist am 26. November 1692. mit Emerich Frhr. Jakusich im Mannesstamme erloschen.”
    ()
    J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch: Der Adel von Kroatien und Slavonien, str. 75., 1899. Bauer & Raspe.
  10. Adels-Schematismus Des Österreichischen Kaiserstaates,
    Wikicitati „Andreas Joseph Graf von Kohary de Csabrag et Sytnia, Erbherr auf Murany, Herr der Herrschaften Balogwar, Fulek, Gomor, Derentschin, Szt. Antal, Rimasetsch in Ungarn, Ebenthal und Walterskirchen in Nied. Oesterreich, k.k. Kamerer, geh. Rath, General de Cavallerie, Inhaber eines Dragoner-Rgts. und Erbobergespann des Honter Comitats, † 4. Decemb. 1758, verm. 2. Aug. mit Maria Theresia, Tochter Ludwig Alberts Freyherrn Thavonat von Thavon und Polixena Graffin von Jakusicz de Orbova, St. Kr. Ord. D.,†.”
    ()
    Ignaz Ritter von Schonfeld; Adels-Schematismus Des Österreichischen Kaiserstaates: Die Furstein von Kohary. str. 15., Wien 1824. in commision bey Carl Schaumburg.
  11. 11,0 11,1 Almanach de Gotha 1852.,
    Wikicitati „D. Marie Antoinette-Gabrielle, nee 2 juillet 1797, fille de feu Francois-Joseph prince de Kohary; mariee 2.janv. 1816. Sees enfants : 1) Pr. Ferdinand-Auguste-Francois-Antoine, ne 29 oct. 1816. roi de Portugal et des Algarves; mar. par. procur. 1. janv. et en person 9 avril 1836 a Donna Marie-II-da-Gloria, nee 4 avril 1819, reine de Portugal et des Algarves; v. Portugal”
    ()
    Almanach de Gotha 1852., str. 62.-63.
  12. Constantin von Wurzbach: Koháry, Maria Antonia Gabriele. U: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich.,
    Wikicitati „7. Maria Antonia Gabriele (geb. 2. Juli 1797 nach dem Hofkalender, nach Schönfeld geb. 1793, gest. zu Wien 25. September 1862), einzige Tochter des Fürsten Franz Joseph K. aus dessen Ehe mit Maria Antonia Gräfin von Waldstein-Wartenberg. Die Prinzessin Maria Antonia Gabriele war (seit 2. Jänner 1816) mit dem Prinzen Ferdinand Georg August von Sachsen-Coburg (geb. 28. März 1785 und gest. 27. August 1851) vermält und trat dadurch mit mehreren erlauchten Fürstenhöfen, als mit jenen von Großbritannien, Belgien, Sachsen, Hannover u. s. w. in verwandtschaftliche Verbindung und wurde selbst die Stammmutter eines Königsgeschlechtes, nämlich des portugiesischen. Die Brüder ihres Gemals waren und sind: 1) der frühere regierende Herzog Ernst I. von Sachsen-Coburg, Vater des jetzt regierenden Herzogs Ernst II. und Albrecht’s (gest. 14. December 1861), Gemals der Königin Victoria von Großbritannien; 2) Leopold, seit 1831 König der Belgier. Ihre Kinder aber sind: a) Ferdinand August (geb. 29. October 1816), während der Minderjährigkeit seines Sohnes Pedro V. König-Regent von Portugal, vermält (p. p. 1. Jänner, persönlich 9. April 1836) mit Königin Donna Maria II. da Gloria von Portugal, Witwer seit 15. November 1853; dessen zweiter Sohn Ludwig [280] I. (geb. 31. October 1838) ist seit seines Bruders König Pedro V. (am 11. November 1861) erfolgten Tode König von Portugal und durch seine Heirath mit Prinzessin Maria Pia Schwiegersohn des Königs Victor Emanuel von Italien; b) August Ludwig Victor (geb. 13. Juni 1818), kön. sächsischer General-Major und (seit 20. April 1843) vermält mit Prinzessin Clementine von Bourbon-Orleans (geb. 3. Juni 1817), Tochter des † Königs der Franzosen Ludwig Philipp; c) Leopold Franz Julius (geb. 31. Jänner 1824), k. k. General-Major in der Armee; vermält mit Constanze geb. Geiger.”
    ()
    Constantin von Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 12. Theil. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien 1864, str. 279.
  13. Brockhaus' Kleines Konversations-Lexikon,
    Wikicitati „ Koháry, ungar. Magnatengeschlecht, 1815 in den Fürstenstand erhoben, 1826 mit Fürst Joseph von K. erloschen. Seine einzige Tochter Antonie (geb. 2. Juli 1797, gest. 25. Sept. 1862) vermählte sich mit dem Herzog Ferdinand von S.-Coburg (geb. 28. März 1785, gest. 27. Aug. 1851 als österr. General). Von seinen Kindern sind zu nennen; Ferdinand II. (s.d.) von Portugal und August, geb. 13. Juni 1818, Gemahl der franz. Prinzessin Klementine, Tochter Ludwig Philipps, gest. als sächs. Generalleutnant 26. Juli 1881. Des Prinzen August jüngster Sohn Ferdinand (s.d.) ist Fürst von Bulgarien.”
    ()
    Koháry u: Brockhaus' Kleines Konversations-Lexikon, fünfte Auflage, Band 1. Leipzig 1911., s. 984.
  14. info.hazu.hr, str. 6. pristupljeno 25. listopada 2016.
  15. www.vecernji.hr, Tea Romić, "Odbor za kulturu pokrenuo proceduru proglašenja 2016. godinom Nikole Šubića Zrinskog", objavljeno 23. veljače 2016., pristupljeno 25. listopada 2016.
  16. Rozina Palić-Jelavić, "Ideologemi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca", KROATOLOGIJA 3, 2012., str. 55.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Nikola Šubić Zrinski
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Nikola Šubić Zrinski