Jerko Bezić

Izvor: Wikipedija
Jerko Bezić

Rođenje 10. lipnja 1929.
Kranj, Slovenija
Smrt 9. siječnja 2010.
Zagreb, Hrvatska
Polje etnomuzikologija
Institucija Muzička akademija i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Duquesne University u Pittsburghu
Alma mater Sveučilište u Ljubljani
Akademski mentor Dragotin Cvetko
Poznat po mnogobrojni etnomuzikološki radovi i istraživanja
Istaknute nagrade Nagrada Dragan Plamenac
Portal o životopisima

Jerko Bezić (Kranj, 10. lipnja 1929.Zagreb, 9. siječnja 2010.) bio je hrvatski etnomuzikolog i akademik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Jerko Bezić, prvak hrvatske etnomuzikologije, rodom je iz hrvatsko-slovenske obitelji. Škole je završio u Zagrebu i Zadru. Potom odlazi u Ljubljanu studirati etnologiju i muzikologiju. Diplomirao je na temi glazbenoga kazališta u Zadru u 19. stoljeću. Bavio se istraživanjem glagoljaškoga pjevanja te je 1970. i doktorirao na Sveučilištu u Ljubljani disertacijom Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji.[1]

Naslijedio je 1964. prof. Vinka Žganca na odsjeku za folklornu glazbu na Institutu za narodnu umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku).

Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji uvodi kolegij etnomuzikologije. Bio je višegodišnji član Društva folklorista Hrvatske i važni sudionik Zagrebačke smotre folklora. Godine 1981. HAZU (ondašnja JAZU) izabrala ga je za člana suradnika, 1988. za izvanrednog člana, a 1991. ga je primila u redovno članstvo. Osim što je bio članom, u HAZU je obnašao nekoliko dužnosti.

Utemeljio je 1992. Hrvatsko muzikološko društvo, zajedno sa Stanislavom Tuksarom, Emilom Čićem i inim muzikolozima.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • 1999. svečani zbornik Hrvatskog muzikološkog društva Glazba, folklor i kultura posvećen je njemu
  • 2007. nagrada Dragan Plamenac za životno djelo[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]