Emil Čić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Emil Čić (Zagreb, 27. travnja 1958.), hrvatski je muzikolog, publicist, skladatelj, glazbeni kritičar, esejist, nakladnik, slobodni umjetnik i prevoditelj[1].


Životopis[uredi VE | uredi]

Emil Čić rodio se u Zagrebu 1958. godine. Pohađao je srednju glazbenu školu u Zagrebu. Muzikologiju je upisao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij glazbe je imao u Austriji, u Beču. Studirao je kompoziciju, dirigiranje i orkestraciju.[nedostaje izvor]

Poslijediplomski studij iz područja religioznih znanosti je pohađao na Filozofsko-teološkome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, Hrvatski studiji [nedostaje izvor]. Na istom je u svibnju 2006. godine magistrirao humanističke i teološke znanosti na temu Religijski aspekti u književnosti Antuna Gustava Matoša.

Za vrijeme studija u Austriji počeo se baviti glazbenom kritikom. U tom je razdoblju pisao članke iz područja kulture za listove Vjesnik, Studio i Danas.

Povratkom u Hrvatsku zaposlio se u prosvjeti. U istom razdoblju pisao je članke iz glazbe, kulture, religije te politike i geopolitike. Pisao je za Glasnik HDZ-a, Hrvatski vojnik, Velebit, Narod, Hrvatsko slovo, Fokus, Crkvu u svijetu, Državnost, hrv. književnu reviju Marulić, Maticu (glasilo HMI), Večernji list.

Utemeljio je, 1992. godine, Hrvatsko muzikološko društvo, zajedno sa Stanislavom Tuksarom, Jerkom Bezićem i inim muzikolozima[2].

Bio je urednikom dvojezičnoga zbornika Hrvatsko-irske kulturne veze: konfederacija srca: zbornik izabranih djela = Croatian-Irish cultural links: a confederation of heart: collection of selected works, 1-3, 2007.-2010.

Od travnja 2011. godine članom je udruge Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (ne treba je zamijeniti s nacionalnom akademijom poput HAZU), Basel, Švicarska, gdje je imenovan Predstojnikom razreda za umjetnosti HAZUD-a[3].

Članci, knjige, prijevodi[uredi VE | uredi]

Članci (izbor)[uredi VE | uredi]

  • Figarov pir: okvir za ljubav i mržnju, 1992.
  • Medaljoni vizionara hrvatstva: (Lukas - Šufflay - Stepinac), 1994.
  • Ideologije i orijentacije hrvatskih skladatelja: Dobronić, Hatze, Gotovac, Slavenski, Bersa..., 1997.
  • Glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Miha Monaldija (16. st.), 2004.
  • Francuska revolucija i glazba, 2005.
  • Filozofija povijesti u razmatranjima Jacquesa Maritaina, 2005.

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Povijest hrvatskih neprijatelja, Zagreb, 2002. (2. revidirano i dopunjeno izd., 2008.; 3. izd. 2011.)
  • Hrvatska glazba i glazbenici: stotinu izabranih članaka, Split, 2005.
  • Glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Miha Monaldija (16. stoljeće): filozofija pragmatičnog idealizma, Zagreb, 2005. (tekst na hrv. i engl. jeziku)[1]
  • Religijsko-filozofski aspekti u književnosti A. G. Matoša: misao pravaškog stekliša AGM, Zagreb, 2006.
  • Globalizacija i hrvatski nacionalizam, Zagreb, 2006. (2. ispr. i dop. izd., 2006.)
  • Eseji o glazbi: bit glazbe, glazba u vremenu, Zagreb, 2007.
  • Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. Vatikanskog koncila: uvjeti, utjecaji i poticaji razvoja crkvene glazbe u Hrvatskoj, Zagreb, 2007.
  • Tiranija i oligarhija: protuhrvatske religije, ideologije i geopolitike, Zagreb, 2008.
  • Hrvatski zvjezdani trenutci br. 1 - glazbene interpretacije, Zagreb, 2010.
  • Hrvatski zvjezdani trenutci br. 2 - kritičarska teme, Zagreb, 2012.
  • Uspon i pad Zapada: filozofija povijesti, Basel-Zagreb, 2015.

Prijevodi[uredi VE | uredi]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Knjižnice grada Zagreba: autor: Čić, Emil, pristupljeno 16. kolovoza 2015.
  2. Emil Čić, Akademik Jerko Bezić i njegovo djelo, Vijenac, broj 418., 11. ožujka 2010., preuzeto 4. travnja 2013.
  3. HAZUD: Članovi HAZUD-a, preuzeto 4. travnja 2013.
  4. Matica hrvatska: Kronika događaja: Split, Vijenac, broj 259, 5. veljače 2004., preuzeto 4. travnja 2013.
  5. (njem.) db.musicaustria.at, Emil Cic, erfasst als: Ausbildner Komponist, Genre: Neue Musik, Staatspreis, Theodor-Körner-Stiftung, pristupljeno 30. srpnja 2015. godine

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]