Prijeđi na sadržaj

John Henry Poynting

Izvor: Wikipedija
John Henry Poynting

Rođenje 9. rujna 1852.
Monton, Lancashire, Ujedinjeno kraljevstvo
Smrt 30. ožujka 1914.
Birmingham, West Midlands, Ujedinjeno kraljevstvo
Državljanstvo Englez
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Birminghamu
Alma mater Sveučilište u Manchesteru
Sveučilište Cambridge
Akademski mentor James Clerk Maxwell
Istaknuti studenti Francis William Aston
Poznat po Poyntingov vektor,
Poyntingov učinak,
Poyntingov teorem,
Poynting-Robertsonov učinak
Portal o životopisima

John Henry Poynting (Monton, 9. rujna 1852. – Birmingham, 30. ožujka 1914.), engleski fizičar. Sveučilišni profesor u Birminghamu (od 1880. do smrti). Istraživao zakone zračenja i mjerio Newtonovu gravitacijsku konstantu i srednju gustoću Zemlje. Njegov je najpoznatiji rad rasprava O prijenosu energije u elektromagnetskom polju (eng. On the Transfer of Energy in the Electromagnetic Field, 1884.), u kojoj je pokazao da je tok energije u jednoj točki moguće izraziti kao vektorski produkt jakosti električnog (E) i jakosti magnetskog polja (H) u toj točki. To je Poyntingov teorem, a vektor dobiven vektorskim produktom električnog i jakosti magnetskog polja zove se Poyntingov vektor (S): S = E · H = (1/μ) E · B gdje je μ magnetska permeabilnost sredstva, a B magnetska indukcija. Poyntingov vektor ima smjer širenja elektromagnetskoga vala.[1]

Poynting-Robertsonov učinak

[uredi | uredi kôd]
Poynting-Robertsonov učinak: čestice na putanji oko Sunca (S) apsorbiraju zračenje sa Sunca samo iz jednoga smjera, a primljenu energiju zrače u svim smjerovima. Zbog te razlike čestica dobiva potisak tangencijalan na njezinu putanju oko Sunca.

Poynting-Robertsonov učinak (po američkom matematičaru i fizičaru Howardu Percyju Robertsonu), pojava promjene putanje sitnih čestica (mikrometeorita) zbog apsorpcije i emisije zračenja. Čestice na putanji oko Sunca apsorbiraju zračenje sa Sunca samo iz jednoga smjera, a primljenu energiju zrače u svim smjerovima. Zbog te razlike čestica dobiva potisak tangencijalan na njezinu putanju oko Sunca i smanjuje joj se kutni moment. Zbog toga čestice teže padu na Sunce u spiralnim putanjama, iako tlak Sunčeva zračenja donekle poništava (kompenzira) taj učinak.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Poynting, John Henry, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.