Joint Direct Attack Munition

Joint Direct Attack Munition (zajedničko streljivo za izravan napad), skraćeno JDAM, komplet je za naknadnu nadogradnju raznih nenavođenih bombi Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država i drugih država. Tako unaprijeđene precizno navođene bombe i same se nazivaju JDAM. Navođenje se obično osigurava kombiniranim sustavom INS/GPS, a dostupni su i moduli za lasersko ciljanje. JDAM-ovi su upotrebljavani u vrlo velikom broju, više od deset tisuća puta od rata na Kosovu 1999. i jedan su od najvažnijih oružanih sustava zrak-zemlja u zapadnom svijetu. Cijena kompleta za naknadnu nadogradnju za daleko najčešće korištena tijela bombi serije Mk-80 godine 2011. iznosila je oko 30.000 USD.

Varijante[uredi | uredi kôd]

Oznaka	Masa	Bojne glave	Duljina	Promjer
GBU-31	~1000 kg	Mk 84, BLU-109, BLU-117	3,88 m	46 cm
GBU-31	~1000 kg	BLU-119	3,77 m	37 cm
GBU-32	~500 kg	Mk 83, BLU-110	3,04 m	36 cm
GBU-38	~227 kg	Mk 82, BLU-111

Ostale izvedbe i oznake

GBU-29: 907 kg, Martin Marietta, nije proizvedeno
GBU-30: 454 kg, Martin-Marietta, ne proizvodi se
GBU-34: bojna glava BLU-116 (907 kg), Lockheed Martin, nije proizveden
GBU-35: bojna glava BLU-110 (454 kg), stara oznaka američke mornarice GBU-32
GBU-36: 454 kg, "GAM - GPS potpomognuto streljivo" Northropa Grummana, preteča JDAM-a
GBU-37: bojna glava BLU-113 (2041 kg), "GAM - GPS potpomognuto streljivo" Northropa Grummana, preteče JDAM-a
GBU-52: GBU-31 (907 kg) s laserskim senzorom (LJDAM)
GBU-54: GBU-38 (227 kg) s laserskim senzorom (LJDAM)
GBU-72: 2268 kg, prvi put testiran u listopadu 2021

Laserski vođene varijante (LJDAM)[uredi | uredi kôd]

Boeing je razvio i varijantu s laserskim senzorom, Laser Joint Direct Attack Munition (LJDAM, GBU-5x). Ona se može koristiti i protiv pokretnih meta, ali samo ako je vidljivost dovoljno dobra. Ako je potrebno, senzorski modul se može montirati na vrh bombe neposredno prije uporabe. Dana 30. lipnja 2006. F-16 američkog ratnog zrakoplovstva uspješno je testirao 227 kilogramski GBU-38 LJDAM (87 kilograma bojna glava) protiv pokretnog oklopnog transportera. Dana 18. svibnja 2007. Boeing je primio prvi ugovor za isporuku 600 modula s laserskim senzorom u vrijednosti 28,8 milijuna dolara.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

U Drugom zaljevskom ratu (1991.) raspoloživo oružje zrak-zemlja pokazalo se nedovoljno preciznim pri slaboj vidljivosti te sa srednjih i velikih visina. Godine 1992. Sjedinjene Države počele su razvijati precizno navođene bombe na zajedničku inicijativu Zračnih snaga i Mornarice, otuda i izraz joint u nazivu.^[1] Komplet za naknadnu nadogradnju koji je dizajnirao McDonnell Douglas (Boeing od 1997.) iz 1995. može se koristiti za pretvaranje konvencionalnih nevođenih "glupih" balističkih bombi (slobodan pad) u vođene "pametne" bombe. Izvorno je akvizicija iznosila 87 000 jedinica koje se planiraju rasporediti na svim borbenim zrakoplovima i bombarderima Zračnih snaga i Ratne mornarice SAD-a. Tijekom testne faze od 1998. do 1999. korišteno je više od 450 JDAM-ova. JDAM je prvi put korišten u borbi 24.ožujka 1999. u Kosovskom ratu, kada su dva bombardera B-2 bacili 16 takvih bombi na srpske ciljeve.

Tehnologija[uredi | uredi kôd]

Proširenje JDAM sastoji se od navigacijskog modula opremljenog upravljačkom površinom koji se postavlja na rep nevođene bombe. Nakon oslobađanja, bomba se vodi do programiranog cilja pomoću inercijalne navigacije i GPS podrške. Bačen s velike visine, domet je oko 28 kilometara. Točnost, prema izjavama Luftwaffea iznosi 13 metara kada se koristi GPS. Komplet za naknadnu ugradnju u prosjeku je stajao oko 22 000 USD 2005. godine.