Josip Antolović (svećenik)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Antolović (Bistrinci, 4. rujna 1926.Zagreb, 25. svibnja 2008.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Josip Antolović rođen je u Bistrincima kraj Belišća, u obitelji Joze i Berte rođ. Mađarević.[1]. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. U Zagrebu završava nadbiskupsku gimnaziju i 1944. ulazi u Družbu Isusovu. Studij filozofije i teologije završio je u Zagrebu, a za svećenika ga je 1955. godine zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.

Radio je kao odgojitelj, profesor, duhovnik i rektor u sjemeništima u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. Bio je vicepostulator kauze za beatifikaciju Petra Barbarića. Bio je član Hrvatskog mariološkog instituta i Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda. Od 1979. do 1982. godine bio je urednik Hrvatskog programa na Radio Vatikanu. Umro je 2008. godine u Zagrebu, a pokopan je u Osijeku.

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio desetak knjiga propovijedi.[2]

Napisao je 800 životopisa svetaca objavljenih u dvanaest svezaka, za svaki mjesec u godini.[2] Životopisi su kasnije objedinjeni u njegovoj najznačajnijoj knjizi Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve (1998.).

Članke je objavljivao u brojnim časopisima poput Marije, Glasnika Srca Isusova i Marijina, Glasnika sv. Josipa, Obnovljenog života i Marulića.

Američki biografski institut ga je zbog njegova biografsko-hagiografskoga rada 1996. godine proglasio čovjekom godine.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Gradski bilten
  2. 2,0 2,1 Tjedni bilten
  3. Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Biografsko-hagiografsko blago Josipa Antolovića, Glas Koncila, br. 45, 11. studenoga 2018., str. 21.

Literatura[uredi | uredi kôd]