Josip Juratović (skladatelj)

Izvor: Wikipedija
Josip Juratović
Životopisni podatci
Rođenje 31. prosinca 1796., Dubovac (Karlovac)
Smrt 29. kolovoza 1872., Zagreb
Djelo
Razdoblje romantizam, hrvatski narodni preporod, cecilijanski pokret
Poznatija djela Requiem (1840.)
Sbirka crkvenih četverospjevah (1865.)
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Josip Juratović (Dubovac (Karlovac)[1], 31. prosinca 1796.Zagreb, 29. kolovoza 1872.), hrvatski skladatelj, orguljaš, zborovođa, crkveni glazbenik, glazbeni pedagog, tenor i katolički svećenik, franjevac. Bio je dugogodišnji regens chori zagrebačke katedrale (1825. – 1872.).[2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Naobrazba[uredi | uredi kôd]

U rodnome Karlovcu završio je franjevačku gimnaziju te, stupivši u franjevački red 1814.[1], zagrebačku bogosloviju, na poziv zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca.[1] Za svećenika je zaređen 1820.[3] Glazbenu poduku u sjemeništu primio je od Franje Langera, katedralnoga orguljaša.[4] Skladanje je učio kod Juraja Karla Wisner-Morgensterna[5], koji mu je 1829. posvetio misu.[3] Prema Franji Kuhaču, godinu dana u Njemačkoj izučavao je crkvenu glazbu.[3]

Glazbena i crkvena djelatnost[uredi | uredi kôd]

U zagrebačkoj katedrali djelovao je kao orguljaš (1823. – 1825.) i zborovođa (1825. – 1872.). U repertoar uvodi višeglasne mise, ofertorije, graduale, često u izvdebi orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda.[3] Izradio je dispoziciju za orgulje F. Fochta u zagrebačkoj katedrali (1834.) i bio savjetnik pri gradnji novih orgulja E. F. Walckera (1855.).[3] U zagrebačkome sjemeništu bio je učitelj pjevanja[1][2] od 1821. do 1867.[3] Bio je učitelj u Hrvatskom glazbenom zavodu i u glazbenom društvu bogoslova Narodno ilirsko skladnoglasja družtvo (Skladnoglasje[1], kasnije Vijenac), za koji sklada i piše obrade za orkestar (Ilirskoga kola Ferde Livadića, opernih uvertira i dr.), kojim ravna 1841. i 1842.[3] U HGZ-u je bio i član ravnateljstva (1837.[2] ili 1838. – 1868.) i odbora za rad glazbene škole.[3] Povremeno je nastupao kao tenor, primjerice, u Requiemu Luigia Cherubinia 1835.[3]

U Crkvi je obnašao dužnosti prebendara, počasnog prisjednika Duhovnoga stola (od 1868.), počasnog kanonika čazmanskog Kaptola i prisjednika županijskoga Sudbenoga stola u Zagrebu. Bio je počasni član HPD »Kolo«.[3]

Djela[uredi | uredi kôd]

Skladao je pretežno crkvenu glazbu.[2][3]

  • Requiem za soliste, troglasni muški zbor i orkestar, Zagreb, 1840.
  • Ustanimo, bratjo mila za tenor i bas uz glasovir, Zagreb, 1841.
  • Pastiru blagi za muški zbor, Zagreb, 1861.
  • Poputnica za orkestar, Zagreb, 1864.
  • Te Deum za muški zbor a cappella, Zagreb, 1866.
  • Roma parens za dva tenora, bas i orkestar.
  • Mitte pennas per stellata za muški zbor.
  • Valja, bratjo, danas pevat časno za muški zbor uz orkestar.

Za četveroglasne muške zborove skladao je i tiskao Pĕsan k sv. križu, Isuse sladka spomeno, Pĕsan misijska, Uzdah k Isusu te Hvaljen budi, Isukèrste.[3]

U rukopisu su očuvani Veni Sancte Spiritus za muški zbor i orgulje (1842. – 1843.), arija Lazimeh (Braćo draga, čujte sad) za tenor i orkestar, Te Deum za tenor, bariton, bas i orgulje (1842. – 1843.), Tantum ergo za muški četveropjev, Kerstjanom na nebu steć za dva tenora i bas, Oče, nebeski Bože za dva tenora i bas i Pomiluj me, o Bože za muški četveropjev.[3]

Dvadesetak kraćih skladbi objavljeno je u Sbirci crkvenih četverospjevah (Zagreb, 1865.), kojoj je bio urednik. U njoj je objavio i sedam adventskih popijevki na latinske tekstove iz zbornika Cithara octochorda koje je priredio za četveroglasni muški zbor i orgulje, prvi pobudivši zanimanje za taj zbornik. Obrade su postumno objavljene i u Svetoj Ceciliji pod naslovom Cantica adventualia de Beata Virgine Maria (1930.) i u Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb, 1934.).[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Kinderić, Petar Antun: Josip Juratović – novak na Trsatu?, Marijin Trsat, br. 2 (1992.), str. 11.
  1. a b c d e JURATOVIĆ, Josip, u: Leksikon hrvatske crkvene glazbe, Meridijani: Samobor, 2011., str. 158. ISBN 978-953-239-140-4
  2. a b c d Juratović, Josip enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2021.
  3. a b c d e f g h i j k l m n o Bezić, Nada: JURATOVIĆ, Josip hbl.lzmk.hr. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2005.
  4. Čizmić, Ana: LANGER, Franjo bl.lzmk.hr. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2013.
  5. Wisner-Morgenstern, Juraj Karlo enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija (mrežno izdanje). LZMK: Zagreb, 2021.