Maksimilijan Vrhovac
Maksimilijan Vrhovac (lat.: Maximilianus Verhovacz, mađ.: Verhovácz Miksa; Karlovac, 23. studenog 1752. – Zagreb, 16. prosinca 1827.), zagrebački kanonik i biskup.
Otac mu je bio Elek (Aleksije) Vrhovac, graničarski kapetan, a majka mu je bila Antonija Znikija. U Karlovcu završio osnovnu školu. Premještajem oca u Graz, Maksimilijan se ondje nastavlja školovati. Izabrao je vojničko zvanje, ali se s 15 godina predomislio i odlučio je otići u zagrebačko sjemenište. Ondje je 1768. primio tonzuru i niže redove.[1] Studirao je teologiju u hrvatskom kolegiju u Beču. Rujna 1775. zaređen za đakona. Na Badnjak iste godine zaređen za svećenika.[2] Profesor dogmatike na Zagrebačkoj akademiji i vicerektor sjemeništa u Zagrebu a 1784. kanonik. Bio je profesor i u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji od 1776. do 1787. godine.[3] Godine 1786. izabran za rektora Središnjeg teološkog učilišta u Pešti, jedne od najvažnijih institucija koje su trebale osigurati uspjeh jozefinističkih reformi. Na toj dužnosti dočekuje imenovanje za biskupa u Zagrebu kolovoza 1787. godine.[2] U povijesti zagrebačke biskupije zabilježen je kao najmlađi ordinarij (ustoličen je u dobi od 35 godina), s najdužim mandatom od 40 godina. Potvrđen je i zaređen za biskupa 1788. godine.[2] Godine 1788. godine biskup Vrhovac je uredbom Regulatio divinorum in ecclesia cathedrali propisao uvođenje rimskog obreda.[4] Kad su Rusija i osmanska država zaratile, pomagao je ranjenicima i radio je na zbrinjavanju vojske koja je prolazila kroz Zagreb.[1]
Jedan je od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda, 1794. godine u Zagrebu osniva tiskaru, koja uglavnom tiska naslove na hrvatskom jeziku. Bio je mecena mnogim umjetnicima, uvijek uz naglasak da se promovira "ilirska" kultura. Vrhovčeva prosvjetiteljska usmjerenost najjače je izražena u njegovu neumornom zalaganju na prikupljanju nacionalnog duhovnog blaga i širenju knjige u hrvatskom narodu. On sam nabavlja sve što bi moglo pridonijeti duhovnom probitku naroda i razvoju znanosti u Hrvata. Godine 1808. predlaže Hrvatskom saboru da se njegova knjižnica otvori javnosti.
Veliki bibliofil i jedan od osnivača današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice.[1] Važan u pokretanju gospodarskog života u Hrvatskoj u početku 19. stoljeća. Sudjelova u nastojanju izgradnje prometnih veza koje su trebale povezivati Bansku Hrvatsku s Jadranskim morem.[1]
Osniva 1827. godine Društvo skladnoglasja za Hrvatsku, koje od 1925. djeluje pod imenom Hrvatski glazbeni zavod. Vrhovac je prokušao odnosno prevesti Sveto pismo na kajkavsko narječje hrvatskog jezika. U planu su djelovali zagrebački svećenici, kao Stjepan Korolija, Ivan Krstitelj Birling, Tomaš Mikloušić, Ivan Nepomuk Labaš, Ivan Rupert Gusić i Antun Vranić. Neke knjige Starog i Novog zavjeta su uspjeli prevesti, ali kako je Vrhovac umro, program se prekinuo. Na tom planu djelovanje nastavio Ignac Kristijanović no u to vrijeme je već bila sazrela opcija da se hrvatski književni jezik nastavi razvijati na osnovama štokavskog govora.
Vrhovca se često povezuje s masonima, jer je uhićen zbog sumnje u vezu s urotom Ignjata Martinovića 1795. godine. Sa sigurnošću se zna da je bivši franjevac i sveučilišni profesor Ignjat Martinović oko 1791. god. bio mason, a da se s Vrhovcem dobro poznavao još od 1770-ih, kada su obojica predavali na sveučilištu u Pešti. U sudskoj je istrazi (nakon koje su sudionici urote uglavnom bili osuđeni na smrt, a slobodno zidarstvo je bilo zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj) Vrhovec tvrdio da njegovo poznanstvo s Ignjatom Martinovićem nije imalo nikakve veze ni s masonerijom, ni sa zavjerom. Ni iz iskaza drugih okrivljenika nije se moglo utvrditi da bi Vrhovac bio umiješan u zavjeru kojoj je svrha bila pokretanje prevrata po uzoru na Francusku revoluciju. U Vrhovčevom "Dnevniku" nema podataka o vezi s masonima.[5] Neki autori na temelju dokumenata koje su prikazali članovi masonskih loža početkom 1980-ih godina, zaključuju da je Vrhovac ipak bio povezan sa slobodnim zidarima.[6]
- ulice koje nose naziv po Vrhovcu nalaze se Karlovcu i Varaždinu
- park koji nosi naziv po Vrhovcu nalaze se Donjoj Stubici
- lože slobodnih zidara koje nose naziv po Vrhovcu (Loža "Maksimilijan Vrhovac"): prva osnovana 1913. godine u Zagrebu pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske (kasnije prešla u Veliku ložu SHS "Jugoslavija", ugašena je 1940.); druga je osnovana 1989. godine u Beogradu pod zaštitom Velike lože Jugoslavije (danas RVL Srbije);[7] treća je osnovana 2014. godine u Zagrebu pod zaštitom Velike lože Hrvatske
- Podvuchanya vu naj poglavitesheh vere iztinah, y naj oszebitesheh kerztchanzkeh dusnoztjah (1822.)
- Diarium. Objavljena dva sveska za period od 1801. do 1815.: Dnevnik - Diarium (1801. - 1809.) Svezak 1, priredili Metod Hrg i Josip Kolanović, 1987 (Zagreb:Kršćanska sadašnjost) i Dnevnik - Diarium (1810. - 1815.) Svezak 2, priredili Metod Hrg i Josip Kolanović, 2017. (Zagreb:Kršćanska sadašnjost).
- Franjo Šanjek: "Kršćanstvo na hrvatskom prostoru" (Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1996., str.406)
- 1 2 3 4 Zagrebačka nadbiskupija Maksimilijan Vrhovac Rakitovečki (1787. – 1827.) (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)
- 1 2 3 Bishop Maksimilijan Verhovácz (Vrhovac) Catholic-Hierarchy (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Splendor domini Dar, petak, lipnja 10, 2011. (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)
- ↑ "MAKSIMILIJAN VERHOVEC, DNEVNIK (DIARIUM)" prikaz knjige, Anđelko Mijatović, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.21 No.1 Rujan 1988.
- ↑ "Maksimilijan Vrhovac i slobodno zidarstvo u 18. stoljeću", Josipa Dragičević, Croatica Christiana Periodica, Vol.34 No.66 Prosinac 2010.
- ↑ Lože pod zaštitom RVLS, RVLS Pristupljeno 10. travnja 2023.
- Podvuchanya vu naj poglavitesheh vere iztinah y naj oszebitesheh kerztchanzkeh dusnoztjah (1822.), digital.onb.ac.at
- Maksimilijanova kupelj Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
- Biografija na stranicama HRT-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. ožujka 2010. (Wayback Machine)
- Biografija na stranicama Zagrebačke Nadbiskupije
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Josip Galjuf |
zagrebački biskup 1788. – 1827. |
nasljednik Aleksandar Alagović |