Josip Juratović (skladatelj)
| Josip Juratović | |
|---|---|
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 31. prosinca 1796., Dubovac (Karlovac) |
| Smrt | 29. kolovoza 1872., Zagreb |
Djelo
| |
| Razdoblje | romantizam, hrvatski narodni preporod, cecilijanski pokret |
| Poznatija djela | Requiem (1840.) Sbirka crkvenih četverospjevah (1865.) |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Josip Juratović (Dubovac (Karlovac)[1], 31. prosinca 1796. – Zagreb, 29. kolovoza 1872.), hrvatski skladatelj, orguljaš, zborovođa, crkveni glazbenik, glazbeni pedagog, tenor i katolički svećenik, franjevac. Bio je dugogodišnji regens chori zagrebačke katedrale (1825. – 1872.).[2][3]
U rodnome Karlovcu završio je franjevačku gimnaziju te, stupivši u franjevački red 1814.[1], zagrebačku bogosloviju, na poziv zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca.[1] Za svećenika je zaređen 1820.[3] Glazbenu poduku u sjemeništu primio je od Franje Langera, katedralnoga orguljaša.[4] Skladanje je učio kod Juraja Karla Wisner-Morgensterna[5], koji mu je 1829. posvetio misu.[3] Prema Franji Kuhaču, godinu dana u Njemačkoj izučavao je crkvenu glazbu.[3]
U zagrebačkoj katedrali djelovao je kao orguljaš (1823. – 1825.) i zborovođa (1825. – 1872.). U repertoar uvodi višeglasne mise, ofertorije, graduale, često u izvdebi orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda.[3] Izradio je dispoziciju za orgulje F. Fochta u zagrebačkoj katedrali (1834.) i bio savjetnik pri gradnji novih orgulja E. F. Walckera (1855.).[3] U zagrebačkome sjemeništu bio je učitelj pjevanja[1][2] od 1821. do 1867.[3] Bio je učitelj u Hrvatskom glazbenom zavodu i u glazbenom društvu bogoslova Narodno ilirsko skladnoglasja družtvo (Skladnoglasje[1], kasnije Vijenac), za koji sklada i piše obrade za orkestar (Ilirskoga kola Ferde Livadića, opernih uvertira i dr.), kojim ravna 1841. i 1842.[3] U HGZ-u je bio i član ravnateljstva (1837.[2] ili 1838. – 1868.) i odbora za rad glazbene škole.[3] Povremeno je nastupao kao tenor, primjerice, u Requiemu Luigia Cherubinia 1835.[3]
U Crkvi je obnašao dužnosti prebendara, počasnog prisjednika Duhovnoga stola (od 1868.), počasnog kanonika čazmanskog Kaptola i prisjednika županijskoga Sudbenoga stola u Zagrebu. Bio je počasni član HPD »Kolo«.[3]
Skladao je pretežno crkvenu glazbu.[2][3]
- Requiem za soliste, troglasni muški zbor i orkestar, Zagreb, 1840.
- Ustanimo, bratjo mila za tenor i bas uz glasovir, Zagreb, 1841.
- Pastiru blagi za muški zbor, Zagreb, 1861.
- Poputnica za orkestar, Zagreb, 1864.
- Te Deum za muški zbor a cappella, Zagreb, 1866.
- Roma parens za dva tenora, bas i orkestar.
- Mitte pennas per stellata za muški zbor.
- Valja, bratjo, danas pevat časno za muški zbor uz orkestar.
Za četveroglasne muške zborove skladao je i tiskao Pĕsan k sv. križu, Isuse sladka spomeno, Pĕsan misijska, Uzdah k Isusu te Hvaljen budi, Isukèrste.[3]
U rukopisu su očuvani Veni Sancte Spiritus za muški zbor i orgulje (1842. – 1843.), arija Lazimeh (Braćo draga, čujte sad) za tenor i orkestar, Te Deum za tenor, bariton, bas i orgulje (1842. – 1843.), Tantum ergo za muški četveropjev, Kerstjanom na nebu steć za dva tenora i bas, Oče, nebeski Bože za dva tenora i bas i Pomiluj me, o Bože za muški četveropjev.[3]
Dvadesetak kraćih skladbi objavljeno je u Sbirci crkvenih četverospjevah (Zagreb, 1865.), kojoj je bio urednik. U njoj je objavio i sedam adventskih popijevki na latinske tekstove iz zbornika Cithara octochorda koje je priredio za četveroglasni muški zbor i orgulje, prvi pobudivši zanimanje za taj zbornik. Obrade su postumno objavljene i u Svetoj Ceciliji pod naslovom Cantica adventualia de Beata Virgine Maria (1930.) i u Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb, 1934.).[3]
- Kinderić, Petar Antun: Josip Juratović – novak na Trsatu?, Marijin Trsat, br. 2 (1992.), str. 11.
- ↑ a b c d e JURATOVIĆ, Josip, u: Leksikon hrvatske crkvene glazbe, Meridijani: Samobor, 2011., str. 158. ISBN 978-953-239-140-4
- ↑ a b c d Juratović, Josip enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2021.
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o Bezić, Nada: JURATOVIĆ, Josip hbl.lzmk.hr. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2005.
- ↑ Čizmić, Ana: LANGER, Franjo bl.lzmk.hr. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2013.
- ↑ Wisner-Morgenstern, Juraj Karlo enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija (mrežno izdanje). LZMK: Zagreb, 2021.