Josip Jurić (isusovac)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Jurić, S.J.
Rođenje 26. ožujka 1894.
Bosanski Dubočac, Austro-Ugarska
Smrt 7. ožujka, 1964.
Zagreb, Jugoslavija
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Jesuitenkolleg Innsbruck
St Beuno College, St. Asaph u Engleskoj
Papinski orijentalni institut u Rimu
Zanimanje katolički svećenik, isusovac, povjesničar
Portal: Životopis

Josip Jurić, S.J. – (Bosanski Dubočac, 26. ožujka, 1894.Zagreb, 7. ožujka, 1964.) je hrvatski povjesničar, svećenik, isusovac iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

Životopis[uredi VE | uredi]

Josip Jurić, S.J. rodio se u Bosanskom Dubočcu 26. ožujka 1894. Gimnaziju polazi u Travniku od 1908. U Družbu Isusovu ulazi 30. srpnja 1911. Filozofiju studira u Innsbrucku (1916.-1918.), teologiju u Isusovačkom Kolegiju sv. Beuno kod St. St. Asaph u Engleskoj (1924.-1927.). Za svećenika je zaređen 31. srpnja 1926., a svečane zavjete u Družbi Isusovoj polaže 2. veljače 1930.

Na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu studira istočno bogoslovlje (1931.-1932.), gdje postiže doktorat disertacijom Collegium Illyricum Lauretanum (Ilirski kolegij u Loretu). Obavlja službu rektora bogoslovije u Sarajevu (1934.-1937.), i 36 godina predaje na gimnaziji u Travniku, teologiju u Sarajevu, Đakovu i u Zagrebu. Posljednjih godina djeluje u Zagrebu kao duhovnik i propovjednik.

Umro je 7. ožujka, 1964. u Zagrebu.

Doprinos[uredi VE | uredi]

Istraživanja[uredi VE | uredi]

Za vrijeme studija na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu i radu na doktoratu, prikupio je bogatu građu vezanu uz povijest Ilirskog kolegija u Loretu. Po završetku svojih studija u Rimu vraća se domovinu gdje je sve prikupljene dokumente uredio i pripremio za tisak. Od bogate prikupljene znanstvene građe, za života je uspio objaviti jedino studiju o pokušaju Kongregacije za širenje vjere da kod Južnih Slavena uvede zajedničko pismo.[1] Nažalost zbog ondašnjeg političkog režima ostatak građe trebao je pričekati bolja vremena i biti tiskan posthumno.[2] [3]

Ilirski kolegij u Loretu[uredi VE | uredi]

U svojoj studiji Jurić donosi opširnu građu o osnivanju i o prvim godinama Ilirskog kolegija (Collegium Illyircum) u Loretu. Autor iscrpno objašnjava kako je došlo do osnivanja i gradnje kolegija u kojem će se školovati i odgajati mladići iz balkanskih zemalja s ciljem misionarskog djelovanja kod kuće. God. 1580. došli su prvi učenici. Prati teškoće u radu i nastavi, selidbu Kolegija u Rim te ponovni povratak u Loreto, ukinuće isusovačkog reda 1773. god. kojima je Kolegij bio povjeren te ponovno uspostavljanje.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Josip Jurić, „Pokušaj Zbora za širenje vjere god. 1927. da kod južnih Slavena uvede zajedničko pismo“, Croatia Sacra 4 (1934) 8, 143-174.
  2. Josip Jurić, „Ilirski kolegij u Loretu (1580.-1860.)“, Vrela i prinosi 13 (1982.), 23-60.
  3. Josip Jurić - Mijo Korade, „Iz arhivske građe o Ilirskom kolegiju II. Podaci o pitomcima Ilirskog kolegija u Loretu (1659—1686)“, Vrela i prinosi 14 (1984), 155-203.