Jovan Rašković
Jovan Rašković (Knin, 5. srpnja 1929. – Beograd, 29. srpnja 1992.) bio je psihijatar, sveučilišni profesor i srpski političar iz Hrvatske, akademik SANU.[1] Poznat je kao osnivač Srpske demokratske stranke i po svojoj ulozi u pobuni Srba u Hrvatskoj početkom 1990-ih.
U Zagrebu je studirao elektrotehniku i medicinu, doktorirao neuropsihijatriju, bio profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani, član Medicinske akademije Hrvatske te Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).[1]
Podrobniji članak o temi: Balvan revolucijaOsnovao je Srpsku demokratsku stranku koja je od 1990. do 1992. djelovala na području Hrvatske, okupljajući njezino srpsko stanovništvo. Jednim je od zagovornika i ideologa srpske pobune u Hrvatskoj. Iako je priznavao suverenitet hrvatskoga naroda i Hrvatske, tražio je priznanje suvereniteta srpskoga naroda u Hrvatskoj.[2] Bio je potpredsjednik Hrvatskoga sabora,[kada?] a ponudu da bude potpredsjednik vlade odbio je jer se time ne bi mogla „nadoknaditi ravnopravnost srpskoga naroda”.[2]
Na početku zaoštrene krize u SFR Jugoslaviji 1989. i 1990. godine slovi kao duhovni vođa krajinskih Srba.[1] Tada je putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, okupljao Srbe i psihološki ih pripremao na rat. Zastupao je teze da su Srbi stvoreni „da budu vladari”, Hrvati „vezani za kastraciju”, a Muslimani „fiksirani na analnu fazu”.[3][4]:99 Često je ponavljao i evocirao ustaške zločine i kako stvarne, tako i nestvarne pokolje, koji ih tobože čekaju i u novoj državi, u svrhu psihološke priprave i opravdanja za buduće zločine.[provjeriti] Tada su pripremani budući ratni zločini, etničko čišćenje, preseljenja stanovništva, pljačke i sl., a u konačnici i rat.[nedostaje izvor]
Uvidjevši da u Bosni i Hercegovini ne postoji stranka slična njegovoj, nagovorio je svoga kolegu psihijatra Radovana Karadžića na bavljenje politikom.[nedostaje izvor][s en.wiki] Kad su ga u svibnju 1990. upitali tko mu je najveći uzor ili mentor, Karadžić je istaknuo upravo Raškovića.[3]
S vremenom Rašković gubi podršku u svojoj stranci, a preuzimaju je radikali s potporom iz Beograda.[1] Politiku je napustio nakon incidenta na Plitvicama na Uskrs 1991. i otišao živjeti u Beograd.[1] Nedugo prije smrti izjavio je da se smatra odgovornim za potpirivanje srpskog nacionalizma[3] i emocionalne vatre u srpskom narodu, ne samo u Hrvatskoj.[2]
Autor je sljedećih knjiga:[5]
- Narcizam (1988)
- Zločin i krivnja (1990)
- Luda zemlja (1990)
- Depersonalizacija (1991)
- 1 2 3 4 5 Jovan Rašković. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
- 1 2 3 Domagoj Knežević. 2. svibnja 2011. Srpska demokratska stranka od osnivanja do konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora. Časopis za suvremenu povijest. 43 (1): 7–24. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
- 1 2 3 M. Cherif Bassiouni; Peter M. Manikas. 28. prosinca 1994. »Annex IV: The policy of ethnic cleansing« u Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2021. (Wayback Machine) ISBN 9781780685038
- ↑ Weine, Stevan M. 1999. Jovan Raskovic's Fall and the Ascendance of Serbian Nationalism. When history is a nightmare: lives and memories of ethnic cleansing in Bosnia-Herzegovina. Rutgers University Press. New Brunswick, N.J.. ISBN 0-8135-2675-2
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Rašković, Jovan. enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. ožujka 2021.