Julia Boutros
| Julia Boutros | |
|---|---|
 | |
| Ime u rodnom listu | Julia Khalil Boutros |
| Rođen/a | Bejrut, 1. travnja 1968. |
| Instrument | pjevačica, sviračica uda |
| Djelatno razdoblje | 1980. – danas |
Julia Boutros (arapski: جوليا بطرس) (Bejrut, 1. travnja 1968.)[1] libanonska je kršćanska pjevačica koja je stekla popularnost u 1980-im s pjesmama kao što su Ghabet Shams El Haq i Wein el Malayeen. Sestra je Ziada Boutrosa i žena Eliasa Boua Saaba, bivšeg libanonskog ministra obrane i obrazovanja.[2][3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Boutros je rođena 1. travnja 1968. u Bejrutu, glavnom gradu Libanona. Njen otac je iz Libanona, dok joj je majka iz Palestine te je armenskog podrijetla.[4] U srednjoj je školi pjevala u školskom zboru. Odrastajući, ona i njezin brat bili su pod velikim utjecajem djela libanonskog glazbenika Ziada Rahbanija. S 12 godina snimila je svoju prvu pjesmu zvanu A Maman.[1]
Dana 11. listopada 2006. objavila je singl Ahibaii. Tekst pjesme temelji se na pismu Hezbollahovog generalnog sekretara Hassana Nasrallaha borcima u južnom Libanonu koji su sudjelovali u Izraelsko-libanonskom ratu 2006. vođenom između Izraela i Hezbollaha.[5] Pjesnik Ghassan Matar obradio je prvotni tekst. Glazbu je skladao Julijin brat Ziad, a aranžirao Michel Fadel. Dobit stečena prodajom pjesme donirana je obiteljima Hezbollahovih boraca te obiteljima svih Libanonaca poginulih u ratu.[5] Prodajom je na kraju prikupljeno tri milijuna dolara za obitelji libanonskih civila, vojnika, pripadnika sigurnosnih snaga i Hezbollahovih boraca poginulih u ratu.[5] Taj iznos trostruki je veći od prvotnog cilja koji je iznosio milijun dolara.[5] Dio novaca također je doniran obiteljima libanonskih vojnika poginulih u sukobu vođenom 2007. protiv terorističke skupine Fatah al-Islam.[6]
Osim podrške Hezbollahu, Boutros je također iskazala podršku palestinskim oružanim snagama u Gazi i sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu.[7][8]
Odlikovanja[uredi | uredi kôd]
Diskografija[uredi | uredi kôd]
Albumi[uredi | uredi kôd]
- 1982.: C'est La Vie
- 1985.: Ghabet Shams El Haq
- 1987.: Wain Msafer
- 1989.: Haflet Sour
- 1991.: Hikayet Aatab
- 1994.: Kosass
- 1996.: Al Karar
- 1998.: Shi Gharib
- 2001.: Bisaraha
- 2004.: La B'ahlamak
- 2006.: Ta'awadna Aaleik
- 2010.: Live at Casino Du Liban (+DVD)
- 2012.: Yawman Ma (Someday)
- 2012.: Miladak (Your Christmas)
- 2013.: Julia Live at Platea (+DVD)
- 2014.: Hkayet Watan (The Story of a Country)
- 2015.: Julia Live in Concert – Platea 2014 (+DVD)
- 2016.: Ana Meen
- 2017.: Julia Live at Waterfront City Dbayeh 2016 (+DVD)
- 2019.: Julia Live in Tyre 2018 (+DVD)
Glazbeni spotovi[uredi | uredi kôd]
- Ghabet Shams El Haq
- Nadani W Albi Mal
- Wayn Msafer
- Kermalak
- Lamma Elta'ayna
- Ana Mesh Elak
- Ya Ossas
- Wa'ef Ya Zaman
- Chi Gharib
- Ala Zaw'ak
- Nasheed El Horriyeh
- La B'ahlamak
- Aala Shou
- Betnaffas Horriyeh
- Ahiba'i
- Sou' Tafahom
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Julia Boutros Biography. Julia Boutros Official Website. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 29. prosinca 2008.
- ↑ "Biography of Education Minister Elias Abu Saab", (Lebanese) National News Agency, February 15, 2014
- ↑ جوليا بطرس.. صوت الثورة الذي سكن بيت الوزير. www.aljazeera.net (arapski). Pristupljeno 24. listopada 2020.
- ↑ Meet Julia Boutros. Pristupljeno 12. srpnja 2019.
- ↑ a b c d Julia Boutros Collects Us$3million. Julia Boutros Official Website. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 29. prosinca 2008.
- ↑ كلمة السيدة جوليا بطرس – الأربعاء 11 تموز 2007 (arapski). Julia Boutros Official Website. 11. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 29. prosinca 2008.
- ↑ Julia Boutros sings in support of Gaza. Pristupljeno 29. lipnja 2015.
- ↑ Aymenn Jawad Al-Tamimi, "Pro-Assad Songs: "Fire Your Guns, Show No Mercy" by Julia Boutros", Aymenn Jawad Al-Tamimi's Blog, September 20, 2013
- ↑ الرئيس اللبناني يُقلّد جوليا بطرس وسام «الأرز الوطني» من رتبة ضابط - الاقتصادي - البيان. www.albayan.ae (arapski). Pristupljeno 24. listopada 2020.