Julije Kempf

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Julije Kempf

Julije Kempf (Požega, 25. siječnja 1864. - Požega, 6. lipnja 1934.), hrvatski povjesničar, muzeolog i književnik, te gradonačelnik Požege. Smatra se utemeljiteljem zavičajne povijesti.[1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Kempf je rođen u Požegi u Slavoniji. Nakon položene mature u požeškoj gimnaziji pohađa učiteljsku školu u Zagrebu. Nakon toga odlazi u Novi Vinodolski raditi kao učitelj poslije čega se 1885. godine vraća u Požegu, gdje predaje u osnovnoj školi za dječake.

Ubrzo postaje poznat po svojim naporima da osmisli lekcije za učenike koje bi ih interesirale upotrebljavajući suvremene znanstvene principe i didaktičke metode. Kempf je podupirao osnivanje udruženja učitelja Požeške doline kojoj je po osnutku bio predsjednik što ga je naposlijetku dovelo do članstva u sindikatu pri Udruženju hrvatskih učitelja. Zahvaljujući svom ugledu Kempf je 1902. godine postao ravnateljem osnovne škole za dječake u Požegi. 1917. godine je, zahvaljujući svojim profesionalnim dostignućima, imenovan županijskim školskim nadzornikom za Požešku županiju i tu je dužnost obnašao do 1925. godine kada je izabran za gradonačelnika Požege, te je gradu služio u tom smislu četiri godine.

Za školskih praznika putovao je po Hrvatskoj i drugim dijelovima tadašnje Austrougarske, Njemačkoj, Italiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Rumunjskoj. Njegova prozna dijela svjedoče o sistematičnosti bilježenja podataka na putovanjima. Prijateljevao je sa Dragutinom Lermanom, istraživačem i sudionikom afričkih ekspedicija Henryja Mortona Stanleya. Kempf je napisao predgovor za dvije knjige Lermanovih pisama iz Afrike. Te dvije knjige bile su ciljano napisane tako da se čitatelju, naročito stanovnicima Požege, stvori što bolja predodžba udaljenog kontinenta.

1910. godine Kempf je imenovan počasnim građaninom grada Požege. Nakon profesionalnog umirovljenja postao je još više društveno angažiran. Aktivno je sudjelovao u više različitih društava i udruga, poput Udruge učitelja Požeške kotline, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega, Planinarskog društva, Hrvatske čitaonice, Hrvatskog zbora "Vijenac" i drugima.

Djela[uredi VE | uredi]

Prikaz Požege iz 1880. godine

Njegova najvažnija knjiga je monografija Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i Požeške županije koja je objavljena 1910. godine. U njoj je opisao zemljopisne značajke i povijest grada i njegove okolice od najranijih vremena do početka 20. stoljeća.[2]

Ostala važnija djela
  • Listovi iz Afrike (1891.)
  • Novi listovi iz Afrike (1894.)
  • Od Save do Adrije Bosnom i Hercegovinom (1898)
  • Uz obalu Adrije: po Hrvatskom Primorju (1902)
  • Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i požeške županije (1910.)
  • Mladom đačetu. 1000 riječi iz hrvatske povijesti (1907.)
  • Iz Požeške kotline (1914.)
  • Oko Psunja (1924)
  • Iz prošlosti Požege i požeške županije (1926.), zbirka prijepisa arhivskih dokumenata
  • Liječilište Topusko u Hrvatskoj (1929.)
  • Moja požeška sjećanja (posmrtno, 1996.)
Radovi o istaknutim osobama i obiteljima iz slavonske povijesti
  • Život i rad Ivana Henrika Pestalozzija (1896.)
  • Janko Jurković. O stogodišnjici rođenja 1827.–1927. (1927.)
  • O grofovskoj porodici Jankovića-Daruvarskih (1930.)
  • Dnevnik Ane Jelisave Janković, posljednje iz grofovske porodice Jankovića Daruvarskih (1933.)

Julije Kempf također je objavio preko 400 članaka, putopisnih crtica, prikaza i kritika.[3] Bio je i dječji i pedagoški pisac. Surađivao je u Pedagogijskoj enciklopediji i brojnim časopisima (Narodna starina, Vijenac, Požeške novine, Osječki Hrvatski List, Sveta Cecilija, Obzor, Slavonac, Napredak, Hrvatski učitelj, Prosvjeta, Hrvatski učiteljski dom, Smilje, Pobratim, Hrvatska vila i drugi).[4][5]

Značaj[uredi VE | uredi]

Značajno je doprinio kulturnom životu grada Požege osnivanjem Edukacijsko kulturnog odbora 1924. godine, te Gradskog kulturno-historijskog muzeja [6] 1925. godine. U početku je zbirka gradskog muzeja bila smještena u franjevačkom samostanu, a 19. listopada 1930. godine trajno je smještena u staru županijsku vijećnicu s Kempfom kao prvim kustosom i ravnateljem.

Najvažniji dio njegove ostavštine, njegova osobna knjižnica, koja broji više od 1000 jedinica građe, zajedno s originalnim ormarom u kojemu su knjige bile smještene u obiteljskoj kući, te katalogom u kojega je Kempf zapisivao pojedine naslove, danas se nalazi u požeškoj gradskoj knjižnici i čitaonici.[3]

Po Kempfu je nazvana osnovna škola u Požegi (u kojoj je i sam predavao), te podignuto njegovo spomen poprsje, rad akademskog kipara Branka Petrovića.[7][8]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. povijesti u značenju povijesne znanosti ili historiografije
  2. 2,0 2,1 Robert Skenderović, Kempf, Julije, Hrvatski biografski leksikon, pristupljeno 25. studenog 2015.
  3. 3,0 3,1 Dijana Kučan, Knjižnica Julija Kempfa kao dio zavičajne zbirke "Possegana" Gradske knjižnice i čitaonice Požega, Knjižničarstvo, glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje, godina 11/12, br. 1-2 2007/2008, www.knjiznicarstvo.com.hr, pristupljeno 25. studenog 2015.
  4. Nekrolozi 1934.: S. Berger, J. Kempf, F. Bulić, J. Vujić, Narodna starina, Vol.13 No.34, prosinac 1934., Hrčak, pristupljeno 25. studenog 2015.
  5. Julije Kempf, Osnovna škola Julija Kempfa Požega, o školi, os-jkempfa-pozega.skole.hr, pristupljeno 25. studenog 2015.
  6. Kempf, Julije, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 25. studenog 2015.
  7. Julije Kempf, Turizam Požeško-slavonske županije, atrakcije, znamenitosti, znamenite osobe, www.tzzps.hr, pristupljeno 25. studenog 2015.
  8. povijest, Osnovna škola Julija Kempfa Požega, o školi, os-jkempfa-pozega.skole.hr, pristupljeno 25. studenog 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta