Kaljmius
Kaljmius
| |
|---|---|
 | |
| Duljina | 209 km |
| Nadm. visina izvora | 222 m |
| Prosječni istjek | 6.23 m3/s |
| Površina porječja | 5070 km2 |
| Izvor | Jasinovataja |
| Ušće | Mariupolj |
| Pritoci | Lijeve: Mokra Volnovaha
Desne: Stolova, Kaljčik, Gruzka |
| Države |  Ukrajina
|
| Gradovi | Jasinovataja, Donjeck, Mariupolj |
| Slijev | azovski |
Kaljmius (ukrajinski: Кальміус, ruski: Кальмиус) je rijeka na jugoistoku Ukrajine duga 209 km.[1]
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Kaljmius izvire kod grada Jasinuvata u Donjeckoj oblasti, a slijeva se u Azovsko more. Slijev rijeke velik je oko 5070 km² i prostire se južnim dijelom Donječke visoravni.[1] Prosječni istjek kod ušća iznosi oko 6,23 m3/s.[1]
Vode rijeke intenzivno se koriste za navodnjavanje i za potrebe industrije. Zbog tog je u gornjem toku rijeke izgrađeno veliko akumulacijsko jezero - Verhnekaljmiuskoe (Верхнекальмиусское водохранилищe),[1] a nakon tog još tri. Rijeka je danas dio hidrološkog kompleksa - Sjeverni Donjec - Donbas, jer je riječnim kanalima povezana sa Sjevernim Donjecom, i s gradom Donjeckom.[1]
Sam Kaljmius nije plovan, ali na svom ušću u Azovsko more formira zgodan zaljev u kojem leži luka Mariupolj.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prema jednoj od pretpostavki, Kaljmius je mitska rijeka Kalka na čijim se obalama 1223. odigrala bitka između rusko-polovskih s mongolsko-tatarskim snagama.[1]
U brojnim dokumentima iz 16. do 17. stoljeća rijeka se naziva Mius, što je očito riječ turkijskog porijekla. No rijeka je imala (i to od 13. stoljeća) i drugi naziv - Kala ili Kalka (to je riječ iranskog podrijetla, a znači; crno, prljavština, grijeh, blato) ona je kasnije ušla i u slavenske jezike kao riječ za blato.[1]
Kako bi razlikovali rijeku Kaljmius od rijeke Mius, Slaveni i Turci su negdje od 1571. počeli koristiti današnje ime rijeke Kaljmius, a to je sintagma koja je značila Blatni Mius.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||||
