Kapilarnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Usporedba kapilarnosti vode i žive u staklenim cjevčicama (kapilarama).
Primjer kapilarnog djelovanja vode kod opeke.

Kapilarnost je pojava podizanja ili spuštanja razine tekućina uz rub uskih cijevi (kapilara) uzrokovana silama adhezijekohezije. U uskim cijevima, gdje je površina tekućine velika prema obujmu (volumenu) tekućine, vrijednosti površinskih sila i gravitacije postaju usporedive i razina tekućine u cijevi može se podizati (kapilarna elevacija) ili spuštati (kapilarna depresija). Tekućina koja moči stijenke kapilare (adhezija veća od kohezije, na primjer voda u staklenoj posudi) podizat će se, a tekućina koja ne moči stijenke kapilare (kohezija veća od adhezije, na primjet živa u staklenoj posudi) spuštat će se. Objašnjenje kapilarnosti kao i matematičku teoriju oblika površine tekućine dali su u svojim radovima Thomas Young (1804.), Pierre-Simon Laplace (1806.), Carl Friedrich Gauss (1830.) i Siméon Denis Poisson (1831.). [1]

Objašnjenje[uredi VE | uredi]

Kapilarnost se objašnjava pojavom da se zbog različitih sila adhezije između tekućine i površine posude, odnosno površinske napetosti tekućine, dolazi do toga da površina tekućine nije potpuno vodoravna, već se uz rubove posude zakrivljuje da bi sa zidom posude zatvorila dodirni kut. Dodirni kut ovisi o kombinaciji materijala, dakle o upotrebljenoj tekućini i materijalu posude. Što su zidovi posude bliže, zakrivljenje površine tekućine, koje je inače primjetno samo uz rub posude, počinje vidljivo zahvaćati cijelu površinu tekućine u uskoj posudi. Ako je zakrivljenje takvo da se tekućna izdiže uz rub posude, tada će se tekućina dizati u vis toliko visoko dokle god se težina izdignutog stupca tekućine ne izjednači silom kojom ga kapilarnost izdiže. Vrijedi i obratno, za neke kombinacije tekućina i materijala posude, tekućina će se kapilarno spuštati ispod razine koju bi normalno zauzimala.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Kapilarnost je zanimljiva kod nekoliko prirodnih pojava: kapilarno gibanje tekućina kroz uske cjevčice (kapilare) u živim organizmima, čime se postiže da tekućine dosižu do na primjer visokih dijelova biljaka, te kapilarno kretanje tekućina između sitnih zrnaca tla, čime se postiže da tekućina iz vlažnijeg dijela tla dosiže i suše dijelove tla. Također, ona je uzrok toga da materijali puni sitnih otvora (na primjer spužve, tkanine, papirnati ručnici) upijaju u sebe tekućine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. kapilarnost, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.