Prijeđi na sadržaj

Karlo I. Anžuvinac

Izvor: Wikipedija
Karlo I. Anžuvinac
kralj Obaju Sicilija
Vladavina 1266. - 1282.
Krunidba 5. siječnja 1266., Rim[1]
Prethodnik Manfred Sicilski
Nasljednik Petar I.
napuljski kralj
Vladavina 1282. - 7. siječnja 1285.
Prethodnik novi naslov
Nasljednik Karlo II. Anžuvinac
grof Anjoua i Mainea
Vladavina 1246. - 1285.
Prethodnik Ivan Anžuvinac
Nasljednik Karlo II. Anžuvinac
grof Provanse
Vladavina 1246. - 1285.
Prethodnik Beatrica Provansalska
Nasljednik Karlo II. Anžuvinac
ahajski knez
Vladavina 1278. - 1285.
Prethodnik Vilim II. od Villehardouina
Nasljednik Karlo II. Anžuvinac
Supruge Beatrica Provansalska
Margareta Burgundska
Djeca Beatrica od Sicilije
Karlo II. Anžuvinski
Filip Sicilski
Izabela Anžuvinska
Dinastija Anžuvinci
Otac Luj VIII.
Majka Blanka Kastiljska
Rođenje 21. ožujka 1226.
Smrt 7. siječnja 1285.
Vjera rimokatolik

Karlo I., poznat kao Karlo Anžuvinac (fr. Charles d'Anjou) (Pariz[2], 21. ožujka 1226. - Foggia, 7. siječnja 1285.), kralj Obaju Sicilija (1266.-1282.), napuljski kralj (1282.-1285.), naslovni jeruzalemski kralj, grof Anjoua i Mainea (1246.-1285.), grof Provanse (1246.-1285.), ahajski knez (1278.-1285.) i albanski kralj (1272.-1285.) iz dinastije Anžuvinci, mlađeg ogranka francuske kraljevske dinastije Capet.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se kao najmlađe dijete u obitelji francuskog kralja Luja VIII. Lavljeg Srca i kraljice Blanke Kastiljske. Godine 1232. umro je njegov brat Ivan od koga je 1246. godine naslijedio grofoviju Anjou i Maine u Kraljevini Francuskoj. Godine 1246. u dobi od dvadeset godina oženio je provansalsku groficu Beatricu Provansalsku od koje je naslijedio Provansu.

Na poziv pape Klementa IV. provalio je s vojskom u južnu Italiju gdje je kraj Beneventa porazio sicilskog kralja Manfreda i okrunio se u Rimu 1266. godine za kralja Kraljevstva Obaju Sicilija.[2] Godine 1268. porazio je i pogubio pretendenta na napuljsku krunu Konradina u bitci kod Tagliacozza. Svoju kćer Izabelu udao je za ugarskog i hrvatskog kralja Ladislava IV. Kumanca, kako bi proširio svoj politički utjecaj na područje Balkana. Godine 1272. okrunio se za kralja Albanije, a 1277. godine kupio je naslov jeruzalemskog kralja od Marije Antiohijske. Sljedeće godine postao je ahajski knez, vladar križarske države na Peloponezu.

Nakon Sicilijanske večernje 1282. godine izgubio je vlast na Kraljevstvu Sicilije, ali je zadržao kopneni dio kraljevine, kasnije poznat kao Napuljsko Kraljevstvo.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Karlo I. Anžuvinac