Karlo I. Anžuvinac
| Karlo I. Anžuvinac | |
|---|---|
.jpg) | |
| kralj Obaju Sicilija | |
| Vladavina | 1266. – 1282. |
| Krunidba | 5. siječnja 1266., Rim[1] |
| Prethodnik | Manfred Sicilski |
| Nasljednik | Petar I. |
| napuljski kralj | |
| Vladavina | 1282. – 7. siječnja 1285. |
| Prethodnik | novi naslov |
| Nasljednik | Karlo II. Napuljski |
| grof Anjoua i Mainea | |
| Vladavina | 1246. – 1285. |
| Prethodnik | Ivan Anžuvinac |
| Nasljednik | Karlo II. Napuljski |
| grof Provanse | |
| Vladavina | 1246. – 1285. |
| Prethodnik | Beatricija Provansalska |
| Nasljednik | Karlo II. Napuljski |
| ahajski knez | |
| Vladavina | 1278. – 1285. |
| Prethodnik | Vilim II. od Villehardouina |
| Nasljednik | Karlo II. Napuljski |
| Supruga | Beatricija Provansalska Margareta Burgundska |
| Djeca | Beatrica od Sicilije Karlo II. Anžuvinski Filip Sicilski Izabela Anžuvinska |
| Dinastija |  Anžuvinci |
| Otac | Luj VIII. |
| Majka | Blanka Kastiljska |
| Rođenje | 21. ožujka 1226. |
| Smrt | 7. siječnja 1285. (58 god.) |
| Vjera | rimokatolik |
| Normativni nadzor | |
Karlo I., poznat kao Karlo Anžuvinac (fr. Charles d'Anjou) (Pariz[2], 21. ožujka 1226. – Foggia, 7. siječnja 1285.), kralj Obaju Sicilija (1266. – 1282.), napuljski kralj (1282. – 1285.), naslovni jeruzalemski kralj, grof Anjoua i Mainea (1246. – 1285.), grof Provanse (1246. – 1285.), ahajski knez (1278. – 1285.) i albanski kralj (1272. – 1285.) iz dinastije Anžuvinci, mlađeg ogranka francuske kraljevske dinastije Capet.
Rodio se kao najmlađe dijete u obitelji francuskog kralja Luja VIII. Lavljeg Srca i kraljice Blanke Kastiljske. Godine 1232. umro je njegov brat Ivan od koga je 1246. godine naslijedio grofoviju Anjou i Maine u Kraljevini Francuskoj. Godine 1246. u dobi od dvadeset godina oženio je groficu Beatriciju Provansalsku od koje je naslijedio Provansu.
Na poziv pape Klementa IV. provalio je s vojskom u južnu Italiju gdje je kraj Beneventa porazio sicilskog kralja Manfreda i okrunio se u Rimu 1266. godine za kralja Kraljevstva Obaju Sicilija.[2] Godine 1268. porazio je i pogubio pretendenta na napuljsku krunu Konradina u bitci kod Tagliacozza. Svoju kćer Izabelu udao je za ugarskog i hrvatskog kralja Ladislava IV. Kumanca, kako bi proširio svoj politički utjecaj na područje Balkana. Godine 1272. okrunio se za kralja Albanije, a 1277. godine kupio je naslov jeruzalemskog kralja od Marije Antiohijske. Sljedeće godine postao je ahajski knez, vladar križarske države na Peloponezu.
Nakon Sicilijanske večernje 1282. godine izgubio je vlast na Kraljevstvu Sicilije, ali je zadržao kopneni dio kraljevine, kasnije poznat kao Napuljsko Kraljevstvo.[1]
- 1 2 Karlo I. Anžuvinac Hrvatska enciklopedija
- 1 2 Karlo I. Anžuvinac Proleksis enciklopedija
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Karlo I. Anžuvinac |