Karlo Mirth

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Karlo Mirth (Otočac, 15. srpnja 1917. - Farmington, Connecticut, 21. prosinca 2013.), bio je hrvatski publicist, urednik, poliglot, izdavač i esejist, jedna je od vodećih intelektualnih osobnosti hrvatske dijaspore na sjevernoameričkome kontinentu u drugoj polovici 20. stoljeća. Djelovao je u SAD-u i Španjolskoj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Karlo Mirth rodio se je u Otočcu 1917. godine. Pripadnik treće generacije hrvatskih emigranata na Zapad, Mirth se put Zapada otisnuo nakon 1945. godine, postavši izbjeglica u kampu raseljenika u talijanskome Fermu. U Zagrebu je 1942. godine završio studij šumarstva. Od 1946. do 1962. godine studirao je novinarstvo u Rimu, španjolski jezik u Barceloni i bibliotekarstvo i informacijske znanosti u New Yorku. U tom vremenu pokreće, uređuje i sudjeluje u vođenju nekih temeljnih intelektualnih i kulturno-znanstvenih institucija hrvatske dijaspore: časopisa Croatia Press i Journal of Croatian Studies te Hrvatske Akademije Amerike (utemeljena 19. travnja 1953. godine)[1] kojoj je predsjednikom postao 1958. godine. Časopis Croatia Press izlazio je od 1947. do 1980. godine i izišlo je 304 broja na više od 3.300 stranica magazinskoga formata.[2] Mirth se pokazao kao odličan organizator i neumorni kroničar svih važnijih političkih, kulturnih i društvenih događaja u Hrvatskoj, Jugoslaviji i emigraciji.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Život u emigraciji, Matica hrvatska, Zagreb, 2003.

Književno-publicističko djelo Život u emigraciji Karla Mirtha knjiga je dojmljivih i povijesno vrijednih sjećanja na autorov uzbudljiv emigrantski životni put i na susrete s Ivanom Meštrovićem, Bogdanom Radicom, Vladkom Mačekom, nadbiskupom Ivanom Šarićem, slikarom Kristijanom Krekovićem, kartografom Stjepanom Horvatom i ostalim znamenitim Hrvatima. Život u emigraciji dokumentarni je portret jednoga vremena i pomalo gorko svjedočenje o tužnoj činjenici nerazumijevanja između domovinskih Hrvata i Hrvata u emigraciji.

  • Iz uspomena na Meštrovića, Posebni otisak: Hrvatska revija ; god. 12, sv. 4 (48). Buenos Aires, 1962.[3]
  • Meštrović in America: “Living from the Clod of Croatian Soil Attached to His Roots”, New York, 1985.[4]

Odličja[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • U rodnome gradu postavljena je skulptura s njegovim isklesanim likom na kamenom kubusu u Gačanskome parku hrvatske memorije, koju je inicirala i organizirala Katedra Čakavskog sabora.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vesna Kukavica, Odlazak velikana hrvatske kulture ličkih korijena, Matica, 1-2, siječanj-veljača/january-february 2014., str. 28., matica.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.
  2. Vesna Kukavica, Odlazak velikana hrvatske kulture ličkih korijena, Matica, 1-2, siječanj-veljača/january-february 2014., str. 29., matica.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.
  3. Iz uspomena na Meštovića / Karlo Mirth, katalog.kgz.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.
  4. Mirth, Karlo, hsk.hr, 8. studenoga, 2013., pristupljeno 15. veljače 2018.
  5. Odluka kojom se odlikuju redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Narodne novine, br. 46, 28. svibnja 1995.
  6. Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog pletera, Narodne novine, br. 46, 28. svibnja 1995.
  7. Vesna Kukavica, Odlazak velikana hrvatske kulture ličkih korijena, Matica, 1-2, siječanj-veljača/january-february 2014., str. 30., matica.hr, pristupljeno 15. veljače 2018.

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.