Karmin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Boja karmin.
Predložena kemijska struktura karmina.

Karmin (njem. Karmin od srednjovj. lat. carminium, od arap. qirmiz: skrletan i lat. minium: minij) je prirodno crveno bojilo dobiveno od košenile (osušenih ženki biljnih ušenaca Coccus cacti) izluživanjem njezina obojenoga sastojka, karminske kiseline, vrućom vodom i taloženjem ekstrakta (koncentrata) aluminijevim solima. Otopina karmina upotrebljava se za bojenje kromosoma u histologiji, hrani i kozmetičkih proizvoda (na primjer ruž za usne). [1]

E120 karmin, Cochineal[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prehrambeni aditivi

E120 karmin, Cochineal, je prirodno crveno bojilo životinjskog podrijetla. Dobiva se ekstrakcijom iz oplođenih, osušenih ženki kukaca vrste Cochenillelaus (lat. Coccus cacti ili Dactylopius coccus). U pojedinim slučajevima može izazvati alergije, posebno u osoba osjetljivih na salicilnu i benzojevu kiselinu (E210). Smatra se bezopasnim. [2]

Organski obojeni pigmenti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pigment

Za razliku od anorganskih pigmenata, koji su poznati od davnine, organski su se pigmenti u posljednjih stotinjak godina veoma razvili, zahvaljujući velikim dostignućima kemije sintetskih materijala, te razvoju grafičke industrije i sve većoj upotrebi raznobojnog tiska. Organski su pigmenti, kao i bojila, obojene čvrste tvari, koje se prema svom sastavu ubrajaju u organske spojeve. Međutim, od bojila se bitno razlikuju po tome što su praktički netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju, pa se upotrebljavaju u obliku sitne suspenzije.

U usporedbi s anorganskim pigmentima, u organskim je pigmentima šira paleta boja i veći izbor prijelaznih nijansi, veća jakost i svjetloća boje, čišći ton, izdašniji su i veće gustoće. Organski pigmenti nisu toliko postojani na povišenim temperaturama, zbog topljivosti, iako slabe, neotporni su prema organskim otapalima, a osim toga, mnogo su skuplji od anorganskih pigmenata. Njihova je pokrivna moć slabija od moći pokrivanja anorganskih pigmenata, ali su stoga prozirni (transparentni), što je njihova posebna odlika, osobito cijenjena u tiskarstvu. To se ogleda i u pregledu njihove potrošnje: 45% organskih pigmenata troši se za pripravu tiskarskih boja, 36% za pigmentiranje sredstava za ličenje, 15% za bojenje sintetskih materijala, a ostatak od 4% u različite druge svrhe.

Za razlikovanje velikog mnoštva sintetskih organskih pigmenata od velike je pomoći njihova podjela prema oznakama navedenim u međunarodno priznatom indeksu (eng. Colour Index). Oznaka se za svaki pojedini pigment sastoji od slova i brojaka, a opisuje vrstu tvari, boju, redni broj i pripadnost nekoj od grupa kemijskih spojeva. Tako na primjer, oznaka C.I. PR 177, 65 300 označuje da je to prema Colour Index (C.I.) pigment (P) crvene (R) boje, rednog broja 177, koji pripada grupi antrakinonskih (od 58 000 do 72 999) pigmenata.

Organski su pigmenti sintetski spojevi koji se prema svojoj kemijskoj strukturi mogu višestruko razvrstati. Obično se razlikuju dvije glavne grupe organskih pigmenata: azo pigmenti i ostali organski pigmenti. Iako je zajedničko strukturno svojstvo druge grupe što su to policiklički spojevi s kondenziranim prstenima, ta grupa organskih pigmenata obuhvaća vrlo različite organske spojeve, od kojih su najvažniji ftalocijanini, dioksazini i karbonilni policiklički spojevi.[3]

Slike[uredi VE | uredi]

Coccus1.JPG Dactylopius coccus (Barlovento) 04 ies.jpg Cochinel Zapotec nests.jpg Dactylopius coccus 02.jpg Cherry Lips.jpg
Karmin se dobiva od osušenih ženki biljnih ušenaca Coccus cacti. Grozd ženki Dactylopius coccus koji raste na Kanarskim otocima. Gnijezdo ušenaca Dactylopius coccus na kaktusima indijske smokve. Ekstrakt karmina korišten je od srednjeg vijeka do 19. stoljeća za izradu grimizne boje. Karmin se koristi i kao boja za ruž za usne.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. karmin, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 3. 7. 2020.
  2. "Bojila", [2], E-brojevi, www. e-brojevi.udd.hr, pristupljeno 6. 7. 2020.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Karmin.