Kazba Alžira
| Kazba Alžira | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Alžir |
| Godina uvrštenja | 1992. (16. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, v |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:565 |
| Koordinate | 36°47′00″N 03°03′37″E / 36.78333°N 3.06028°E |
  Kazba Alžira | |
Kazba Alžira je kazba (ar.: قصبة, tj. "citadela") i tradicionalna četvrt oko citadele grada Alžira. Kazba je nastala kao medina (utvrđeni stari grad) koji je gledao na otoke na kojima je još u 4. stoljeću pr. Kr. Kartaga osnovala svoje kolonije. Kao jedinstveni islamski stari grad s ostacima citadele, osmanskih palača i tradicionalnih kuća, koji je utjecao na oblik mnogih drugih gradova Magreba, 1992. godine upisana je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi. Pored brojnih sačuvanih hamama (javna kupatila), džamija i sokaka (natkrivene tržnice), u tradicionalnim kućama tu danas živi oko 50,000 stanovnika.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Alžirska kazba je osnovana na ostacima antičkog Icosiuma. To je bio maleni grad na brdu iznad mora koji je bio podijeljen na dva dijela: Gornji i Donji grad. Njime su vladali Feničani, Rimljani, Berberi i Arapi.
God. 1516., turski gusar-plaćenik, Khair-al-Din, je osnovao Alžir kao prijestolnicu osmanskog dijela alžirske obale. Alžirski beg je djelovao podosta neovisno od središta Osmanskog carstva u Istanbulu, što je dovelo do vojnog i gospodarskog procvata Alžira. Izgradnja grada se nastavila do 17. stoljeća, i iako je Alžir bio turski grad u njegovoj arhitekturi su se kombinirali utjecaji arapsko-mediteranske arhitekture s turskom vojnom arhitekturom u kojem ova druga nije nikada dominirala. Sam lokalitet je uvjetovao nastanak dugih vijugavih ulica i izmjenjivih meandara ulica antičkog grada.
Tijekom francuske okupacije (1830. – 1962.) neki dijelovi grada su uništeni, većinom zbog nerazumijevanja zapadnjaka za islamsku arhitekturu, ali se od 1920-ih pokušava očuvati Stari grad. Zaštita Kazbe se počela provoditi 1970-ih, a u pravo je u tijeku obnova tradicionalnih građevina, ali i vješta modernizacija infrastrukture Kazbe na takav način da se neće narušiti integritet starog grada. No, Reuters je u kolovozu 2008. godine objavio kako je Kazba u stanju nebrige i nekim dijelovima prijeti urušavanje.[1]
Odlike[uredi | uredi kôd]
Osim originalnog arapsko-mediteranskog plana grada koji se pruža od citadele na brdu, sve do morske obale i luke, grad je prepun raskošno uređenih privatnih kuća koje svjedoče o bogatstvu Alžira u 16. stoljeću. Tu su također i palača reisa Dar Aziza, ali i džamije kao što su:
- Almoravidska Džamija El Kebir koja je najstarija u gradu, ali joj je današnji izgled iz 1794. godine
- Džamija Reisa Alije Betčnina iz 1623. godine
- Osmanska Džamija el Džedid iz 1660. godine s velikom kupolom iznad četiri manje
- Džamija Ketčua s dva minareta koju je 1794. godine izgradio Beg Baba Hasan
-
Ulica u Kazbi 1950. -
Krovovi kazbe -
Džamija el Džedid 1890. -
Dvorište Reisove palače -
Džamija Ketčua
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ William Maclean, A ray of hope for Algeria's crumbling Casbah? Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. studenoga 2012. (Wayback Machine), Reuters 31. kolovoza 2008. (engl.) Prezeto 19. svibnja 2011.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Smith, Craig S. 23. srpnja 2006. The Crumbling of the Casbah. The New York Times. Pristupljeno 8. veljače 2008.CS1 održavanje: datum i godina (link)
- Hammer, Joshua. Srpanj 2007. Save the Casbah. Smithsonian. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2011.
| ||||||||||||
