Prijeđi na sadržaj

M'zab

Koordinate: 32°29′14″N 3°40′53″E / 32.48722°N 3.68139°E / 32.48722; 3.68139
Izvor: Wikipedija
Dolina M'zab
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Alžir
Godina uvrštenja1982. (6. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:188
Koordinate32°29′14″N 3°40′53″E / 32.48722°N 3.68139°E / 32.48722; 3.68139
M'zab na zemljovidu Alžira
M'zab
M'zab

M'zab ili Tumzabt (tumzabtski: Aghlan, arapski: مزاب‎) je područje u sjevernoj Sahari, u alžirskom vilajetu Ghardaïa. Nalazi se oko 500 km južno od grada Alžira i ima oko 360.000 stanovnika. Cijelo područje je smješteno na vapnenačkoj visoravni i naziva se dolinom Mzab (Uadi M'zab) ili Pentapolis. U njemu se nalaze četiri tradicionalna utvrđena naselja (ksur) koja su osnovali Ibaditi u 10. stoljeću, a sačuvana su gotovo netaknuta. Zbog njihove jednostavne, ali funkcionalne arhitekture koja se savršeno prilagodila krajoliku, te poštuvanja obiteljske privatnosti i društvenog života zajednice, ova naselja su upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 1982. godine.

Karta Mzaba

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U Mzabu živi berbersko pleme, Mozabiti, koji pripadaju većoj skupini naroda Zenati koji žive na širem području južnog Alžira. Oni se služe tumzabtskim jezikom i nekada su pisali Tifinagh pismom. Nakon arapskog osvajanja u 8. stoljeću, Mozabiti su postali muslimani Mu'tazila škole. Nakon pada države Rustamida u 10. stoljeću, kraljevska obitelj je odabrala dolinu M'zab kao mjesto izbjeglištva, no kako su oni bili Ibaditi (islam odvojen od sunita i šijita) najprije su poslali propovjednika Abu Bakr an-Nafusija kako bi preobratio autohtono stanovništvo. Rustamidi su od 1012. do 1350. godine osnovali pet utvrđenih naselja (ksura): el-Ateuf (najstariji), Bounoura, Melika (u kojem danas živi crno stanovništvo), Ghardaïa (koji je danas najveći i središte je vilajeta) i Beni Isguene (koji Berberi smatraju najsvetijim).

Zidine Beni Izguena

Naselja Guerrera i Berriane su osnovana u 17. stoljeću.

Francuzi su okupirali Alžir 1830. godine svrgnuvši osmanlijsku vlast, a ovo područje je anektirala Francuska 1882. godine i podvrgla ga alžirskoj upravi koja je nastavila njime vladati i nakon osamostaljenja Alžira 1962. godine.

I danas ovim alžirskim vilajetom dominira ibaditska kultura i uprava. Federalno vijeće sedam naselja (Majlis Ammi Said) je jedinstvena vrsta "islamske uprave" i ono donosi društvene, vjerske i kulturne odluke, kao što su veličina miraza, duljina trajanja svatova, odjeće, te odluke o izgnanstvu i karanteni (tabrija). No, ove odluke sve više ograničava središnja alžirska vlast. Ghardaja je jedini od pet ksura koji su prihvatili dolazak Europljana, Židova, Arapa i drugih stranaca.[1]

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Svaki od pet ksura je imao malenu citadelu okruženu zidinama i njime je dominirala džamija čiji je minaret imao i ulogu stražarskog tornja, te groblje i plantažu palmi izvan zidina.[2] Džamija je građena kao utvrda i posljednji bastion u slučaju opsade, te ima spojenu oružarnicu i skladište žita. Oko džamije izgrađene su kuće u koncentričnim krugovima, sve do niskih zidina. Svaka kuća je kvadratična ćelija standardnog oblika, koje svjedoče o ravnopravnom društvu temeljenom na poštovanju obiteljskog života i očuvanju njegove autonomije i privatnosti. Ova narodna autohtona arhitektura iz 11. stoljeća počiva na temeljima adaptacije okolišu i jednostavnosti formi, na kojima se temelji moderna arhitektura i urbanizam, te se može prepoznati u djelima modernih arhitekata 20. stoljeća kao što su Le Corbusier, Fernand Pouillon i André Raverau. Ovakva arhitektura može pronaći širom Sahare, na mjestima koja imaju zajedničke libijsko-feničke korijene.[3]

Način na koji su organizirane kuće pretpostavlja sezonsku migraciju stanovništva. Naime Mzabiti su svako ljeto provodili u citadeli okruženoj zasadima palmi i s dva suha riječna korita. Također, Mzabski sustav navodnjavanja plantaža palmi predstavlja iznimno uspješnu interakciju ljudi s polupustinjskim okolišem. Stoga su ova naselja izvanredni i originalni modeli ljudskog naseljavanja središnje Sahare.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi M'zab
  1. The Mzab, (engl.) Kraljevski antropološki žurnal vol. 84. br. 1/2. siječanj-prosinac 1954. str.
  2. Dolina M'ZabArhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2010. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 22. svibnja 2011.
  3. Houtsma, Martijn Theodoor, "Mzab". E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam, 1913.-1936. 2., 1987., BRILL. str. 167. ISBN 9004082654.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]