Prijeđi na sadržaj

Kečiga

Izvor: Wikipedija
Kečiga
Kečiga u praškom akvariju
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Potkoljeno:Vertebrata
Razred:Actinopterygii
Red:Acipenseriformes
Porodica:Acipenseridae
Potporodica:Acipenserinae
Rod:Acipenser
Vrsta:A. ruthenus
Dvojno ime
Acipenser ruthenus
Linnaeus, 1758.
Sinonimi
Acipenser pygmaeus
Acipenser kostera
Acipenser marsiglii
Acipenser kamensis
Acipenser gmelini
Acipenser kankreni
Acipenser lovetzkyi
Baze podataka

Kečiga (lat. Acipenser ruthenus), poznata i kao čiga, osjetljiva je vrsta roda Acipenser. Cijenjena je riba za prehranu, posebice u istočnoj Europi gdje se od njezine ikre pravi kavijar.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Kečiga je euroazijska vrsta koja naseljava rijeke crnomorskog, azovskog, baltičkog i kaspijskog slijeva (primjerice Dunav, Volgu i Ural), te sibirske rijeke između Oba i Jeniseja.[1]

U Hrvatskoj naseljava Dunav, Savu, Dravu i njihove pritoke.[2]

Opis vrste

[uredi | uredi kôd]
Prikaz glave

Najmanja je vrsta jesetre i naraste najviše do 125 cm dužine, te postiže masu od 16 kg. Jedinke iz dunavske populacije još su manje (35-60 cm). Tijelo joj je izduženo i valjkasto, a glava je prekrivena koštanim pločama. Leđa su tamnosmeđe boje, dok je trbuh svjetložut ili crvenkast.

Zimi, kada temperature vode padnu, kečige se okupljaju u velika jata i miruju u rupama na dnu rijeke, za vrijeme čega se ne hrane. U proljeće, po otapanju leda, migriraju uzvodno na parenje. Migracije su kratke te za dunavsku populaciju iznose oko 200 km.

Mužjaci postaju spolno zreli s 4-5 godina, a ženke s 5-9. Sibirske populacije spolno sazrijevaju nešto kasnije. Mrijeste se od travnja do lipnja, u glavnim tokovima rijeka. Ikra (5.000-100.000 jajašaca)[3] se polaže na šljunak, a inkubacija traje 6-9 dana, nakon čega mlađ odlazi nizvodno.

Prehrana kečige se sastoji od mekušaca, rakova, ličinki kukaca i malih riba.

Životni vijek kečige najkraći je od svih jesetra - 25 godina.[1][2]

Stanište

[uredi | uredi kôd]

Kečiga je pridnena vrsta i boravi u slatkim i bočatim vodama umjerenog pojasa. Ponekad (vrlo rijetko) ulazi u more.[2]

Ugroženost i zaštita

[uredi | uredi kôd]

Najveći uzrok ugroženosti kečige je pretjeran izlov, posebice ulov mlađih dobnih skupina koje još nisu spolno zrele.

Drugi uzroci ugroženosti su izgradnja brana na rijekama, čime se sprječavaju migracije i spušta razina vode, onečišćenje živom i naftom (najviše u Volgi i sibirskim rijekama) i stvaranje hibrida, najčešće s morunom (Huso huso).

Kako bi se zaštitile preostale populacije kečige uvedena su ograničenja ili zabrana izlova i kontrolirani uzgoj u ribogojilištima (akvakulturi).[1][2]

U Hrvatskoj spada u kategoriju zaštićenih vrsta, prema Pravilniku "NN 99/09".[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]