Prijeđi na sadržaj

Kerubin

Izvor: Wikipedija
Kerubin brani Adamu i Evi ulaz u Eden, Padova, 14. stoljeće

Kerubin ili kerub (heb. כְּרוּב, asir. ܟܪܘܒܐ, lat. cherubus), prema religijskom vjerovanju, duhovno biće koje se spominje u Bibliji. Prema asirsko-babilonskoj vjerskoj predaji, kerubin je uzvišeno nadnaravno krilato biće, ljudskih ili životinjskih obilježja. U kršćanskoj tradiciji, kerubini predstavljaju čiste duhove koji pripadaju drugom redu anđeoske hijerarhije.[1]

U Starom zavjetu

[uredi | uredi kôd]

Kerubini se u Starom zavjetu spominju na više mjesta. U Knjizi postanka[2] Bog je zbog počinjenog grijeha prognao Adama i Evu iz zemaljskog raja, te je postavio kerubine s plamtećim mačem da čuvaju vrata edenskog vrta.[3] Dok su Izraelci boravili u pustinji kerubini nisu bili dio kulta, pojavljuju se tek nakon boravka kovčega Saveza u mjestu Šilou. Kerubini koji su bili postavljeni na ulazu u Salomonov hram nestali su kad i sam kovčeg Saveza. U hramu izgrađenom nakon povratka iz babilonskog sužanjstva u Pomirilištu su se nalazile dvije figurice kerubina.[4]

U Prvoj knjizi o kraljevima (1 Kr 8,7-8)[5] spominju se u dijelu koji opisuje prijenos Zavjetnog kovčega koji je kralj Salomon dao pohraniti u jeruzalemskom hramu. Istovjetni opis navodi se i u Drugoj knjizi Ljetopisa (2 Ljet 5,8).[6]

U Knjizi o proroku Ezekielu (Ez 1,4-28),[7] kerubini se opisuju kao duhovna bića s četiri lica: ljudskim, lavljim, volovskim i orlovim.

U judaističkoj rabinskoj tradiciji

[uredi | uredi kôd]

U post-biblijskoj judaističkoj tradiciji postojalo je vjerovanje u židovsku hijerarhiju anđela. Prema nekim tvrdnjama, kerubini su bili prvi objekti stvoreni u svemiru. U Talmudu, u dijelu u kojem se opisuju nebesa i oni koji ih naseljavaju, spomenuti su serafini, međutim ne i kerubini.[8]

U kršćanstvu

[uredi | uredi kôd]

U katoličkoj teologiji, od vremena Pseudo-Dionizija Areopagita, uvriježeno je vjerovanje da su kerubini anđeli koji pripadaju visokom drugom redu anđeoske hijerarhije, odmah iza serafina.[9] Kerubini se spominju u Novom zavjetu, u knjizi Otkrivenja (Otk 4,6-8).[10]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 262.
  2. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 7.
  3. Post 3, 23-24: Zato ga Jahve, Bog, iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plamen mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
  4. ur. Rebić, A., Fučak J., Duda, B., Jeruzalemska Biblija, 5. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004., ISBN 953-11-0088-8, bilješke na str. 93.
  5. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 325.
  6. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 403.
  7. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 975.
  8. Kerubin - Jewish Encyclopedia
  9. Cherubim - Catholic Encyclopedia
  10. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1362.-1363.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kerubin
Nedovršeni članak Kerubin koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.