Prijeđi na sadržaj

Kibernetički rat

Izvor: Wikipedija

Cyber-ratovanje (ratovanje u kibernetskom prostoru) je pojam koji označava upotrebu računala, interneta i drugih sredstava za pohranu ili širenje informacija za provođenje napada na neprijateljske informacijske sustave pomoću sredstava informatičke tehnologije.

Takav vojni sukob u virtualnom prostoru odvija se sredstvima koja su uglavnom iz područja informacijskih tehnologija. Smatra se integralnom dijelu hibridnih sukoba.[1]

Bojišnice cyber-rata su primjerice komunikacijski i informacijski sustavi. Napadači mogu primjerice uz relativno malen napor oštetiti infrastrukturu ili gospodarstvo neprijateljske države ako se u velikoj mjeri temelji na računalnim sustavima.

Ciljevi i metode napada

[uredi | uredi kôd]

Cyber-ratovanjem napadač može slijediti razne strateške ciljeve:

  • distribuciju propagande ili uzrokovati paniku među civilnim stanovništvom.
  • trajno oštetiti ključne elemente tehnološke infrastrukture (elektrane, komunikacijske sustave, itd).
  • napadi mogu biti sredstvo za prikupljanje tajnih informacija.
  • napadi trojanskim konjem

Ovisno o namjeni za napade može se upotrebljavati cijeli niz alata: zombie računala se rabe za napad DDoS koje omogućava stjecanje kontrole nad sustavom

Kibernetička protuobavještajna djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Kibernetičku protuobavještajnu djelatnost predstavljaju akti identifikacije, probijanja ili neutraliziranja stranih operacija koje uključuju kibernetičko djelovanje i špijunažu. Glavni akteri kibernetičke protuobavještajne djelatnosti su nacionalne sigurnosno-obavještajne službe.

2009. godine, američko ministarstvo obrane priopćilo je kako je u prvoj polovici godine potrošilo oko 100 milijuna dolara na borbu protiv kibernetičke špijunaže i kriminala.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. M., G. 30. studenoga 2017. ŠTO JE TO HIBRIDNI RAT? Ugledni stručnjak za Net.hr objasnio pojam koji je neke u Hrvatskoj ostavio u nedoumici. Dw.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2018. Pristupljeno 29. prosinca 2017.