King Crimson
| King Crimson | |
|---|---|
.jpg) King Crimson, 2003. godine. S lijeva na desno: Trey Gunn, Adrian Belew, i Robert Fripp. Pat Mastelotto se ne vidi na fotografiji. | |
| Osnivanje | 1968. |
| Žanrovi | progresivni rock, jazz fuzija, eksperimentalni rock, heavy metal, hard rock, novi val[1][2][3] |
| Godine rada | 1968. – 1974., 1981. – 1984., 1994. – 2004., 2007. – 2008., 2013. – 2021.[4] |
| Producentska kuća | Island, Atlantic, Polydor, E.G., Virgin, Warner Bros., Caroline, Discipline Global Mobile |
| Angažman | Giles, Giles, and Fripp, McDonald and Giles, UK, ProjeKcts, 21st Century Schizoid Band, Porcupine Tree, HoBoLeMa, Jakszyk, Fripp and Collins, Crimson Jazz Trio |
| Službena stranica | http://www.dgmlive.com |
| Bivši članovi (članice) | |
| Robert Fripp Ian McDonald Greg Lake Michael Giles Peter Sinfield Gordon Haskell Andy McCulloch Mel Collins Boz Burrell Ian Wallace Jamie Muir John Wetton David Cross Bill Bruford Tony Levin Adrian Belew Trey Gunn Pat Mastelotto Gavin Harrison Bill Rieflin Jakko M. Jakszyk Jeremy Stacey | |
King Crimson bio je engleski sastav koji je svirao progresivni rock. Osnovan je u Londonu 1968. godine. Smatra ga se osnivačima progresivnog rocka, premda se sami članovi ne slažu s tom titulom.[5]
U svojoj pedesetogodišnjoj povijesti poprimili su razne utjecaje i glazbene pristupe, pored ostalog jazz i narodnu glazbu, klasičnu i eksperimentalnu glazbu, psihodelični rock, hard rock i heavy metal,[6] novi val, gamelan, electronicu i drum and bass kao i balansiranje između visokostrukturiranih kompozicija nasuprot apstraktno improvizacijskim dionicama i zanimanje za pop glazbu. Sastav ima mnoštvo sljedbenika, usprkos tome što nije mnogo izvođen na radiju ni na televiziji.[7]
- Robert Fripp – gitara, klavijature (1969. – 2021.)
- Ian McDonald – saksofon, flauta, klavijature (1969.)
- Greg Lake – bas-gitara, vokali (1969. – 1970.)
- Michael Giles – bubnjevi (1969. – 1970.)
- Peter Sinfield – tekstovi (1969. – 1971.)
- Gordon Haskell – bas-gitara, vokali (1970.)
- Andy McCulloch – bubnjevi (1970.)
- Mel Collins – saksofon, flauta (1970. – 1972., 2013. – 2021.)
- Boz Burrell – bas-gitara, vokali (1971. – 1972.)
- Ian Wallace – bubnjevi (1971. – 1972.)
- Jamie Muir – udaraljke (1972. – 1973.)
- John Wetton – bas-gitara, vokali (1972. – 1974.)
- David Cross – violina, viola, flauta, klavijature (1972. – 1974.)
- Bill Bruford – bubnjevi, udaraljke (1972. – 1997.)
- Tony Levin – bas-gitara (1981. – 1999., 2003. – 2021.)
- Adrian Belew – gitara, vokali (1981. – 2013.)
- Trey Gunn – bas-gitara, Chapman stick, Warr gitara (1994. – 2003.)
- Pat Mastelotto – bubnjevi, udaraljke (1994. – 2021.)
- Gavin Harrison – bubnjevi (2007. – 2021.)
- Bill Rieflin – bubnjevi, klavijature (2013. – 2020.)
- Jakko M. Jakszyk – vokali, gitara (2013. – 2021.)
- Jeremy Stacey – bubnjevi, klavijature (2016. – 2021.)
- Studijski albumi
- In the Court of the Crimson King (1969.)
- In the Wake of Poseidon (1970.)
- Lizard (1970.)
- Islands (1971.)
- Larks' Tongues in Aspic (1973.)
- Starless and Bible Black (1974.)
- Red (1974.)
- Discipline (1981.)
- Beat (1982.)
- Three of a Perfect Pair (1984.)
- Thrak (1995.)
- The Construkction of Light (2000.)
- The Power to Believe (2003.)
- ↑ King Crimson at John McFerrin Music Reviews Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2013. (Wayback Machine). "Crimson's form of prog, however, tended to incorporate heavy elements of modern classical (sometimes), avantgarde jazz (sometimes), and later heavy elements of New Wave."
- ↑ Allmusic review of the album Discipline. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2012. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
- ↑ Allmusic review of the album Beat. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2012. Pristupljeno 8. studenoga 2014.
- ↑ News. Dgmlive.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2012. Pristupljeno 19. travnja 2014.
- ↑ In the Court of the Crimson King. ABC Gold & Tweed Coasts (abc.net.au). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2006. Pristupljeno 29. kolovoza 2007.
- ↑ Buckley 2003, str. 477, "Opening with the cataclysmic heavy-metal of "21st Century Schizoid Man", and closing with the cathedral-sized title track,"
- ↑ Eder, Bruce. King Crimson Biography Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2020. (Wayback Machine) Allmusic. Preuzeto 19. kolovoza 2007.