Kolovrat (znak)
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. Znatan dio teksta preveden je s ruske inačice članka, odakle je moguće prenijeti dio izvora. |
_Swastika_(%D0%A1%D0%B2%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0)_-_Rodnovery.jpg)
Kolovrat, ponegdje zvan ladinec, simbol je koji predstavlja osmerokraku svastiku usmjerenu desno ili lijevo. Upotrebljava se u sklopu ruskog neonacizma, nacionalizma i rodnovjerja,[1][2] gdje se smatra glavnim staroslavenskim ili arijevskim simbolom povezanim sa Suncem.
Kolovratom se također naziva svastika od šest ili četiri kraka, a u potonjem je slučaju identičan hakenkreutzu.
Simbol je nastao krajem 20. stoljeća. Iako su u povijesti poznati likovi vizualno slični kolovratu, niti jedan nije bio simbol, odnosno nosio značenje koje se danas pripisuje kolovratu.
Početkom 1990-ih, bivši disident i jedan od utemeljitelja ruskog neopoganstva Aleksej Dobrovolski isprva je kolovratom nazvao četverokraku svastiku, identičnu nacističkom simbolu, a kasnije je taj naziv prenio na osmokraku.[3] Prema povjesničaru i vjerskom znanstveniku Romanu Šiženskom, Dobrovolski je ideju o svastici preuzeo iz djela Kronika Oera Linda nacističkog ideologa Hermana Wirtha, prvog predvodnika Ahnenerbea.[4]
Dobrovolski je osmokraki kolovrat predstavio kao simbol »povratka poganstvu«.[5] Ovu je verziju Kolovrata smatrao poganskim znakom sunca i 1996. godine proglasio ga je simbolom beskompromisne »narodnooslobodilačke borbe« protiv »židskog jarma«.[6] Prema Dobrovolskom, značenje kolovrata potpuno se poklapa sa značenjem nacističke svastike.[7]
U tradicionalnoj slavenskoj kulturi koristile su se četverokrake i osmerokrake svastike, no simbol kolovrata je odsutan.[8]
Razni rodnovjerci tvrde da je riječ »kolo« u staroruskom jeziku označavala Sunce, no ne postoji etnografski izvor koji bi potvrdio to značenje. Ona u slavenskim jezicima nosi različita značenja, dok je drugi dio riječi, -vrat, porijeklom iz staroslavenskog, a ne staroruskog. Međutim, srodna riječ koleso (rus. колесо) koristi se u folkloru sjevera Rusije za amulete u obliku šestokrake i osmerokrake rozete.
- ↑ Schnirelmann, Victor A. 2000. Perun, Svarog and Others: Russian Neo-Paganism in Search of Itself. The Cambridge Journal of Anthropology. 21 (3): 25. JSTOR 23818709
- ↑ Pilkington, Hilary; Popov, Anton. 2009. Understanding Neo-paganism in Russia: Religion? Ideology? Philosophy? Fantasy?. George McKay (ur.). Subcultures and New Religious Movements in Russia and East-Central Europe. Peter Lang. str. 282. ISBN 978-3039119219
- ↑ Dobrovolsky. Природные корни русского национального социализма // Russkaya Pravda. 1996. Спецвыпуск No. 1 (3). С. 3.
- ↑ Shizhensky, Roman. 2012. Опыт сравнительного анализа текстов А.А. Добровольскогои Г.Ф. Вирта (к вопросу об источниковой базе российских неоязычников) [The experience of comparative analysis of the texts of A. A. Dobrovolsky and G. F. Wirth (to the question of the source base of Russian neo-pagans)] (ruski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2016.
- ↑ Kavykin, Oleg. 2007. "Rodnovery". Self-identification of neo-pagans in modern Russia (PDF) (ruski). Institute for African Studies RAS. Moscow. str. 232. ISBN 978-5-91298-017-6
- ↑ Dobrovolsky, Alexey Alexandrovich. 1996. Природные корни русского национального социализма [The Natural Roots of Russian National Socialism] (ruski). Russkaya Pravda
- ↑ Schnirelmann, Victor. 2015. Aryan myth in the modern world (ruski). New literary review. ISBN 9785444804223
- ↑ Gajdukov, A. V. 13. listopada 2021. Славянское новое язычество: основные черты. YouTube. Pristupljeno 18. listopada 2021.
