Koncentracijski logor Stara Gradiška

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pogled na koncentracijski logor Stara Gradiška
Majke i djeca zatvoreni u tornju koncentracijskog logora
Zarobljenici sjede na polju logora

Koncentracijski logor Stara Gradiška bio je koncentracijski logor u okolici Stare Gradiške, kojeg je od 1942. do 1945. vodila Ustaška obrana tijekom Drugog svjetskog rata u NDH.[1] Bio je to logor za istrebljenje "nepoželjnih osoba", uglavnom Srba, Židova, Roma ali i Hrvata,[2] a u njemu je ubijen veliki broj žene i djece.[3] Bio je to peti podlogor logora Jasenovac.

Nakon Drugog svjetskog rata partizanske vlasti pretvorile su Staru Gradišku u logor namijenjen jugoslavenskim političkim zatvorenicima.

Tijekom Domovinskog rata logor su koristili krajinski pobunjenici uz pomoć JNA za zarobljavanje Hrvata s područja zapadne Slavonije i nesrpsko stanovništvo iz sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine te srpski vojni bjegunci.

1942.

Kaznionica/zatvor u Staroj Gradišci, koji kontinuirano djeluje gotovo od 1799. godine kada su u tvrđavu zatvarani francuski vojni zarobljenici, pretvara se u sabirni logor sredinom veljače 1942. godine.[2] Logor je čuvao nacistički marionetski režim ustaša. Logoraši su ubijani vatrenim oružjem, čekićima i noževima. Židovske i Pravoslavne žene sa slabom ili malenom djecom, stanovnici "Kule", su izgladnjivane i mučene u "Hotelu Gagru", podrumu koji je Nikola Gagro koristio kao mjesto za mučenje.[4] Drugi su zatvorenici ubijeni plinom.

Pokusi sa plinom su isprva provođeni kod veterinarskih štala blizu "Ekonomije", gdje su prvo ubijali konje a potom ljude otrovima (Sumporov dioksid i Ciklon B). [5] Pokusi ubijanjem plinom provođeni su i nad djecom. Narednik Ante Vrban nadgledavao je učinke otrova.[6] Prema procjenama, tisuće djece iz Kozare je ubijeno plinom u svibnju 1942., a potom još 2.000 u lipnju 1942.[7][8][9] Kasnije se broj ubijene djece smanjio na 400-600.[10][11] Tijekom suđenja, Vrban je priznao da je slabiju djecu ubijao Ciklonom B.[12]

Svjedokinja Cijordana Friedlender svjedočila je o logoru.[ima li broj sudskog zapisnika ili da je citirano u kojoj drugoj literaturi]

Svjedokinja Milka Zabičić tvrdi da je ubijanje plinom zaustavljeno zbog najavljenog posjeta delegacije Crvenog križa 1943., no ona je stigla tek u lipnju 1944.[13] Napravljeni su posebni kamioni radi ubijanja židovskih žena i djece koji su stizali iz logora u Đakovu 1942. Svjedok Šimo Klaić tvrdi da je jedan kamion imao ispušnu cijev spojenu u komoru sa zarobljenicima. Dinko Šakić je nekoliko puta vozio kamionom.[14]

Okrutnost

U podrumu 3 "Hotela Gagro", zatvorenici su izgladnjivani, mučeni i potom zadavljeni žicom.[15]

Ante Vrban, Nada Luburić, Maja Buždon Slomić, Jozo Stojčić i Miroslav Filipović-Majstorović su bili na glasu najokrutnijih stražara logora. Jednom su se, navodno 29. kolovoza 1942., kladili tko će ubiti najviše zatvorenika.

Zatvaranje logora

U travnju 1945., partizani su se borili u blizini Stare Gradiške, tako da su ustaše počele čistiti logor, ubijajući neke zatvorenike, a druge odvozeći vlakovima u Jasenovac. Neki preživjeli, kao što su Šimo Klaić, su na sudu Šakiću tvrdili da je Lepoglava "bila grozna, kao da je sve zlo Stare Gradiške i Jasenovca bilo tamo sakupljeno na jednom mjestu". Logor je napokon zatvoren kada je to područje oslobodila Crvena armija u travnju 1945.

U razdoblju između 15.-20. travnja i 10.-21. svibnja 1946. godine, Zemaljska komisija na području Stare Gradiške iskopala je i pregledala razne razne lokacije na kojima su pronađeni leševi žrtava u logoru. Ukupno je pronađeno 2.570 leševa.[16]

Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12.790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški.[17] Druge procjene sežu i do 75.000 žrtava.[16]

1945.

U svibnju 1945. partizanske vlasti pretvorile su Staru Gradišku u logor namijenjen ratnim zarobljenicima (ustaše, četnike, naciste i fašiste)[17], a korišten je i za zarobljavanje i mučenje "anti-državnih elemenata, neprijatelja socijalističkog samoupravljanja i tekovina NOB-a". U logoru, kao i na Golom otoku su zatvarani i mučeni jugoslavenski politički zatvorenici.

1991.

Kazneno-popravni dom rasformiran je i zatvoren 1990. godine. Međutim, 1991. godine Stara Gradiška je od strane čelnika krajinskih pobunjenika i uz pomoć banjalučkog korpusa tadašnje JNA pretvorena u zarobljenički logor tijekom Domovinskog rata. Zatvoreni su i zlostavljani brojni Hrvati s područja zapadne Slavonije i nesrpsko stanovništvo iz sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine te srpski vojni bjegunci. Helsinki Watch i Međunarodni odbor Crvenog križa potvrdili su postojanje logora. Zatvorenici su držani od kolovoza 1991. do 29. srpnja 1993.[18][17]

Poveznice

Izvori

  1. Davor Kovačić (1998-11-04). Argentina Extradites War Crimes Suspect. New York Times. pristupljeno 2010-08-25
  2. 2,0 2,1 Marica Karakaš. Žene u logorima Stara Gradiška i Jasenovac prema svjedočenju logorašica 1946.-1948. godine. pristupljeno 2010-08-25
  3. The Destruction of the European Jews by Raul Hilberg, Yale University Press, 2003 ISBN 0-300-09557-0, 9780300095579, page 760
  4. Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenta By Antun Miletić, Goran Miletić, Dušan M. Obradović, Mile Simić, Natalija Matić Narodna knjiga, Beograd, 1986, pages 766, 921
  5. http://www.reformation.org/archive.html , Alberto Rivera testimony from: "The Yugoslav Auschwitz and the Vatican"
  6. Vrban confessed at his trail that he gassed children. See : Menachem Shelach,"History of the holocaust: Yugoslavia"(מנחם שלח,"תולדות השואה:יוגוסלביה", יאסנובאץ) pp. 196-197n., 199-200. C.f. "Vatican's holocaust", as presented herein: http://www.reformation.org/holoc4.html and also at "shorthand notes of the Ljubo Milos case".
  7. See: Shelach, p. 196 and in "Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji", by Zdenko Levental, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, Beograd 1952, Pages 144-145
  8. Mirko Persen, "Ustaski Logori", p. 105
  9. Secanja jevreja na logor Jasenovac, pp. 40-41, 58, 76, 151
  10. Trail of Dinko Sakic, here: http://public.carnet.hr/sakic/hinanews/arhiva/9804.html and the indictment ( http://public.carnet.hr/sakic/documents/optuznica/optuznica.html ). Testimonies of Dragan Roller, Simo Klaic, and Dragurin Skrgatic. Also see the testimonies of Jesua abinun, Katarina Hrvoijc and Jakov Finci
  11. see: Carl Savich column on Serbianna.com main page Jasenovac, here: http://www.serbianna.com/columns/savich/007.shtml . Testimonies of Marijana Amulic, Misha Danon and Jakov Atijas
  12. Shelach, p. 196-197
  13. Milka Zabicic, trail of Dinko Sakic
  14. Jasenovac na sudu: suđenje Dinku Šakiću by Milan Bulajić, Lazar Macura, Muzej žrtava genocida, Beograd 2001, page 308
  15. Danon, Cadik (2002). The Smell of Human Flesh: A Witness of the Holocaust : Memories of Jasenovac. S. Mašić. ISBN 86-7598-017-5, ISBN 978-86-7598-017-9.
  16. 16,0 16,1 Davor Kovačić (2004). Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i procjena broj žrtava. pristupljeno 2010-08-25
  17. 17,0 17,1 17,2 Jelka Smreka. STARA GRADIŠKA Ustaški koncentracijski logor. Spomen područja Jasenovac. pristupljeno 2010-08-25
  18. Prison camps: Nova Gradiška. Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2 (1994-05-27). pristupljeno 2010-08-25

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Koncentracijski logor Stara Gradiška.