Kongregacija za Istočne Crkve

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Emblem of the Papacy SE.svg
Kongregacije
Kongregacija za nauk vjere
Kongregacija za bogoštovlje i sakramente
Kongregacija za evangelizaciju naroda
Kongregacija za kauze svetaca
Kongregacija za biskupe
Kongregacija za kler
Kongregacija za Istočne Crkve
Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
Kongregacija za katolički odgoj

Kongregacija za Istočne Crkve (lat. Congregatio pro Ecclesiis Orientalibus) jedna je od devet kongregacija Rimske kurije odgovorna za kontakt s Istočnim katoličkim Crkvama, pomoć u njihovom razvoju te zaštitu njihovih prava. U potpunosti je odgovorna za sve biskupije raznih istočnih obreda (antiohijskog, aleksandrijskog, bizantskog). O toj kongregaciji ovise Papinski institut za orijentalne studije, Institut sv. Ivana Damaščanskog za istočne svećenike koji studiraju u Rimu i pet kolegija za Armence, Etiopljane, Grke, Ruse i Ukrajince. Osnovana je motuproprijem "Dei Providentis" pape Benedikta XV., 1. svibnja 1917., kao "Svete kongregacije za orijentalne Crkve".

Povijest[uredi VE | uredi]

6. siječnja 1862. papa Pio IX. je unutar Svete kongregacije za širenje vjere osnovao odsjek za "poslove orijentalnih obreda", koji je prestao postojati 30. studenog 1917.[1]

Ppapa Benedikt XV. je osamostalio ovu kongregaciju motuproprijem "Dei Providentis" 1. svibnja 1917. i dao ime "Sveta kongregacija za orijentalne Crkve". Tada je kongregacijom presjedao papa uključujući nekoliko kardinala, od kojih je jedan djelovao na položaju tajnika.[2] Također su se tu nalazili i vijećnici, izabrani od strane većeg klera. Trenutni prefekt kongregacije je Leonardo Sandri, a tajnik je nadbiskup Cyril Vasil.

Današnji naziv je dao papa Pavao VI. s Apostolskom konstitucijom Ecclesiae "Regimini universae" 15. kolovoza 1967. Za vrijeme pape Ivana Pavla II., s apostolskom konstitucijom "Pastor Bonus" od 28. lipnja 1988. kongregacija prima svoj ​​sadašnji izgled.

Struktura[uredi VE | uredi]

Patrijarsi i glavni nadbiskupi Istočnih Crkava te predsjednik predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, su članovi ove kongregacije po samom zakonu.[3] Dužnosnici i konzultanti se odabira na način da vlada, što je više moguća, raznolikost obreda.[4]

Djelovanje[uredi VE | uredi]

Ova kongregacija ima ovlasti nad:

  1. Svim stvarima vezanim za Istočne katoličke Crkve odgovornima Svetoj Stolici (struktura i organizacija Crkva; upravljanje uredima nastave, posvećivanje i vladanje; status, prava i obaveze osoba),
  2. Ad limina posjetima istočnih biskupa.[5]

U područjima gdje su Istočne Crkve bile dominantne od davnina, apostolsko i misionarsko djelovanje je isključiva odgovornost ove Kongregacije, čak i ako su u prošlosti potisnuti Latinskim obredom.[6]

Zajednica surađuje s Papinskim vijećem za promicanje jedinstva kršćana i Papinskim vijećem za međureligijski dijalog.[7]

Prefekti[uredi VE | uredi]

(1917. - 1967.)[uredi VE | uredi]

* Od 1917. do 1967., papa je također bio i prefekt kongregacije

(1967. - ...)[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]