Kopitnjakovke

Izvor: Wikipedija
Kopitnjakovke
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Piperales
Porodica:Aristolochiaceae
Juss.

Kopitnjakovke (jabučnjače, vučje stope, lat. Aristolochiaceae), biljna porodica u redu paparolike kojoj pripada 8 rodova sa 724 priznate vrste.[1]

Porodica je dobila ime po rodu vučja stopa (Aristolochia), a u hrv. jeziku po rodu kopitnjak (Asarum). Najveći broj vrsta raste po Južnoj Americi u tropskim i suptropskim predjelima. Neke vrste su otrovne i ljekovite, a neke se uzgajaju kao ukrasno bilje.[2]

U Hrvatskoj raste A. clematitis (žuta vučja stopa), a na Pagu A. lutea, za koju se prije mislilo da je zasebna vrsta pa je imenovana imenom Aristolochia croatica, a opisao ju je Horvatić.

Opis porodice[uredi | uredi kôd]

Aristolochiaceae, poerodica kopitnjakovki, uključuje prekoko 700 vrsta drvenastih loza, zeljastih vrsta i grmova. Većina vrsta je rasprostranjena u tropima obje hemisfere, iako je nekoliko rodova u umjerenom pojasu. U usporedbi s cvjetovima drugih poroldica Piperales, oni Aristolochiaceae obično su veliki, a neki hvataju u zamku muhe oprašivače koje mame neugodni mirisi. Kopitnjak (Asarum) i Saruma su zeljasti rodovi sjevernog umjerenog pojasa, najraznovrsniji u istočnoj Aziji. Vučja stopa (Aristolochia) uključuje više od 400 vrsta loze i bilja, od kojih su mnoge tropske. Upravo se ova skupina ponekad dijeli na dva ili četiri odvojena roda. [3]

Nekoliko vrsta je važno kao biljni lijekovi, a brojne se uzgajaju kao ukrasne biljke. Filogenetski dokazi doveli su do uključivanja bivših poroldica Hydnoraceae i Lactoridaceae unutar Aristolochiaceae pod taksonomski sustav APG IV.

Čaška (vanjski dio cvijeta) je trodijelna. Cvjetovi nekih vrsta nemaju latice, dok su kod oni drugih veliki i smrdljivi. Sjevernoameričke vrste uključuju “virginijski zmijski korijen” (Aristolochia serpentaria), “pelikanov cvijet” (A. grandiflora) i “nizozemsku lulu” (A. macrophylla). Žuta vučja stopa, engleski nazivana “European birthwort” (A. clematitis) nosi blijedožute cvjetove u obliku trube u grozdovima od dva do osam. Biljka ima srcolike listove sa sitno nazubljenim rubovima i kruškolike viseće plodove. Biljka je otrovna, ali se njezin ekstrakt u prošlosti koristio za olakšavanje poroda (otuda i naziv) i u liječenju zmijskog ugriza.[3]

Srodni azijski rod Thottea ima oko 25 vrsta grmova i polugrmova, od kojih su neke važne u tradicionalnoj i ayurvedskoj medicini.[3]

Rod Asarum obuhvaća 100 vrsta zeljastih biljaka sjevernog umjerenog pojasa, a najraznovrsniji je u istočnoj Aziji. “Kanadski divlji đumbir” (Asarum canadense) i “asarabacca” (A. europaeum), “europski divlji đumbir” ili šumski kopitnjak, česte su vrste. Srodni rod Saruma sadrži jednu vrstu, uspravni “divlji đumbir” (S. henryi), koji se ponekad uzgaja kao ukras.[3]

Jedini pripadnik roda Lactoris je ugrožena L. fernandeziana. Biljka raste na jednom otoku – otoku Nearer Land, u arhipelagu Juan Fernández, 650 km (400 milja) zapadno od Čilea. Sićušni grm rijetko je rasprostranjen u šumama prekrivenim maglom, a njegova glavna prijetnja su životinje koje pasu i konkurencija otpornijih biljaka.[3]

Potporodice[uredi | uredi kôd]

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

  • Hydnoraceae C.Agardh
  • Lactoridaceae Engl.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. World Plants (Complete List), pristupljeno 10. siječnja 2024.
  2. Hrv. Enc. vučja stopa
  3. a b c d e Britannica, pristupljeno 10. siječnja 2024.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aristolochiaceae
Wikivrste imaju podatke o taksonu Aristolochiaceae