Ksenija Kantoci

Izvor: Wikipedija

Ksenija Kantoci (Trebinje, 9. srpnja 1909.Zagreb, 6. rujna 1995.) bila je hrvatska kiparica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena u Trebinju 9. srpnja 1909. godine. Pučku školu je završila u rodnome gradu. Srednju školu polazila je u Zagrebu od 1928. do 1932. godine. Od 1933. studirala je na ALU te diplomirala 1937 u klasi R.Frangeša Mihanovića. Učila je crtanje kod Ljube Babića i modeliranje glave(kiparstvo) kod Frane Kršinića. Kod Ive Kerdića studirala medaljarstvo. 1938. godine boravila u Parizu na studijskom usavršavanju. Od 1950. do 1951. bila je profesorica na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Od 1952. godine djeluje kao slobodna umjetnica. Tijekom života ostvarila je bogati umjetnički opus. Razvila je slobodnije oblikovanje ljudskog lika, s izrazitim osjećajem za materijal, poglavito drvo. U svom stvaralaštvu podudarna je bila s akademskim slikarom Franom Šimunovićem koji joj je bio i suprug od 1951. Izgradila je osebujan opus kojim se jasno izdvojila unutar hrvatskog kiparstva. Ostvarila je bogat opus jezgrovitih oblika malih dimenzija. Izlagala je samostalno u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Čakovcu, Gornjoj Stubici, Pragu, Brnu i Mainzu. Izlagala je i na skupnim izložbama i to na prvoj godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika u Zagrebu 1940. godine i na izložbi Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1942. – 1944.). Izlagala je i na izložbi Hrvatska umjetnost u Berlinu 1943. godine. Djela su joj izlagana i posmrtno u Zagrebu 1996. godine: "125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti", Moderna galerija. Za svog života darovala je Modernoj galeriji u Zagrebu 20 skulptura i četiri crteža. Preminula je 6. rujna 1995. u Zagrebu i pokopana na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Izbor iz djela[uredi | uredi kôd]

  • spomen-ploča Mariji Jambrišak, 1939., Zagreb
  • glava djevojke, bronca, 1940., Zagreb
  • portret, sadra, 1940., Zagreb
  • Kata Pejnović, bronca, 1949., Zagreb
  • glava djeteta, bronca, 1955., Gliptoteka HAZU
  • glava pastirice, drvo, 1958., MSU Beograd
  • beračica, terakota, 1944., Gliptoteka HAZU
  • žena, bronca, 1955., Zagreb
  • figura seljanke, terakota, 1955., MUO
  • glava ovna, drvo, 1957., MG
  • figura, drvo, 1962., MG
  • otočanke, drvo, 1972., MG
  • jahačica, bronca, 1980., MSUZ
  • Orfej, terakota, 1976., MSUZ
  • dimnjak, drvo, 1983., MG
  • Isus pada pod križem, drvo, 1972., zbirka plehanskog samostana
  • reljef za spomen-grobnicu u Ogulinu, 1948.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Otkriće spomen-ploče Mariji Jambrišak.Jutarnji list,28(1939)9990,str.7
  • Prva godišnja izložba hrvatskih umjetnika.Obzor,80(1940)148,str.2.
  • zagrebačka kiparica Ksenija Kantoci.Ibid.,22.VI,str.13
  • Izložba Ksenije Kantoci.Ibid.,16(1955)6.XII.str.8
  • Kosta Angeli Radovani:Skulpture Ksenije Kantoci.Bulletin JAZU,4(1956)
  • Vladimir Maleković:Frano Šimunović-Ksenija Kantoci.Život umjetnosti,1972,18,str.118-122.
  • Grgo Gamulin:Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća.Zagreb 2004.

Izvori[uredi | uredi kôd]