Kuri-Gol

Koordinate: 37°55′0″N 46°42′0″E / 37.91667°N 46.70000°E / 37.91667; 46.70000
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Kuri-Gol. Za druga značenja pogledajte Kuri-Gol (razdvojba).
Kuri-Gol
(perz.) قوریگل
Kuri-Gol
Vrstatektonsko, slatkovodno
Položaj
Koordinate37°55′0″N 46°42′0″E / 37.91667°N 46.70000°E / 37.91667; 46.70000
SmještajIstočni Azarbajdžan
Države Iran
Fizikalne osobine
Duljina2,3 km
Širina 
 • Najveća1,9 km
Dubina 
 • Najveća5,0 m
Površina1,2 km2
Zapremina0,003 km3
Nadm. visina1.905 m
Rijeke i otoci
Odlijeva se upritok Dali-Čaja
Kuri-Gol na zemljovidu Irana
Kuri-Gol
Kuri-Gol
Kuri-Gol na zemljovidu Irana
Zemljovid

Kuri-Gol (perz. قوریگل) je jezero u Istočnom Azarbajdžanu na sjeverozapadu Irana, oko 12 km sjeverozapadno od Bostanabada odnosno 40 km jugoistočno od Tabriza. Smješten je u aluvijalnoj kotlini između krajnjih sjeveroistočnih obronaka Sahanda i okolnih planina na nadmorskoj visini od 1905 m. Jezero ima površinu od 120 ha, dubinu do 5,0 m i zapremninu od tri milijuna . Vodom se opskrbljuje prvenstveno pomoću lokalnih izvora i pritoka koji nastaju proljetnim otapanjem snijega, a otječe potokom prema sjeveroistoku. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. lipnja 1975. godine Kuri-Gol je proglašen ramsarskim područjem.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Kuri-Gol se nalazi na sjeverozapadu Iranske visoravni u tektonskoj kotlini omeđenoj obroncima Baš-Daga (3205 m) na istoku, Kuh-e Kandula (2237 m) na sjeverozapadu, te Sahanda na jugozapadu. Na području jezera prožimaju se dvije geološke strukture − prema vulkanu prevladavaju magmatske stijene, a prema dvjema manjim planinama kambrijsko-trijaske sedimentne stijene. Stratigrafski profil podno jezera sastoji se od blata položenog preko slojeva škriljca. Jezero ima oblik slova T i gornjim se dijelom proteže 2,3 km u smjeru istokzapad odnosno donjim dijelom duljinom od 1,9 km. Površina Kuri-Gola iznosi 1,2 km², zapremnina 3,000.000 , a prosječna dubina 2,5 m. Litoralni pojas prema jugozapadu blagog je nagiba, dok je na ostalim stranama prema planinskim padinama vrlo strmiji. Najbliža naselja koja gravitiraju Kuri-Golu su Imanab-e Džadid (0,5 km jugozapadno), Jusefabad (2,0 zapadno) i Kargan-e Džadid (4,0 km jugoistočno). Uz južnu obalu Kuri-Gola prolaze državna cesta 16 (ArdabilTabriz), cesta 32 (Teheran−Tabriz) i autocesta 2 (Teheran−Tabriz), a između prometnica i jezera nalazi se niz odmorišta i rekreacijskih sadržaja.

Hidrologija[uredi | uredi kôd]

Kuri-Gol se hidrološki i hidrogeološki klasificira pod urmijski slijev, a s jezerom ga povezuju rijeke Dali-Čaj, Kar-Čaj i Talhe-Rud. Uži slijev s Kuri-Golom u žarištu obuhvaća područje od približno 30 km² i njegove razvodnice određene su vrhovima dvaju planina, dvama prijevojima koji ih dijele od Sahanda, te antiklinalama Bojuk-Daga (2956 m) koji predstavlja jedan od sporednih kratera navedenog vulkana. Zapadne razvodnice dijele ga od porječja Udžan-Čaja odnosno južne od porječja Rud-e Saidabada, a obje rijeke pritoci su Talhe-Ruda. Jezerskom kotlinom prevladava snježno-šumska klima (Dsa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od približno 300 mm. Jezero se vodom opskrbljuje prvenstveno pomoću jugozapadnih pritoka i sjevernih planinskih izvora, a najveći vodostaj mu je tijekom proljeća. Površina Kuri-Gola u pravilu se zaleđuje koncem prosinca i ostaje pod snijegom tijekom čitave zime.

Flora i fauna[uredi | uredi kôd]

Kuri-Gol je eutrofno jezero s vrlo izraženom litoralnom vegetacijom na jugu, a močvare obiluju prvenstveno vrstama iz rodova Scirpus i Carex. Fauna jezera uključuje desetke vrsta ptica stanarica i selica među kojima prevladava crna liska (Fulica atra) s 12.500 parova godišnje. Ostale vrste prema broju parova su:

Jezero zimi gubi status stanice selicama s ozbirom da mjesecima biva zaleđeno i prekriveno snijegom. Ostala fauna uključuje 19 vrsta gmazova, jednu vrstu ribe, te na desetke vrsta sisavaca među kojima je i perzijski leopard.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • (engl.) Carp, Erik. 1980. Directory of Wetlands of International Importance in the Western Palearctic. International Union for Conservation of Nature; United Nations Environment Programme. Gland, Switzerland. str. str. 172.-173. ISBN 9782880323004. OCLC 7506424
  • (engl.) Evans, Michael I. 1994. Important bird areas in the Middle East. BirdLife conservation series. II. BirdLife International. Cambridge, UK. str. str. 78. ISBN 9780946888283. OCLC 32467392
  • (engl.) Fazel, Asghar Mohammadi. 2008. Arhivirana kopija. United Nations Development Programme. Tehran. str. str. 15.-17. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 12. siječnja 2013. Navedeno je više parametara |naslov= i |title= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  • (engl.) Firouz, Eskandar. 1974. Environment Iran. National Society for the Conservation of Natural Resources and Human Environment. Tehran. str. str. 31. OCLC 2967468
  • (engl.) Jafari, Naser. Lipanj 2009. Ecological integrity of wetland, their functions and sustainable use (PDF). Journal of Ecology and the Natural Environment (JENE). I. 3. Academic Journals. Nairobi. str. str. 45.-54. ISSN 2006-9847. OCLC 608238171
  • (engl.) Makhdoum, Majid F. 2010. Evaluation of the Environmental Quality of Iran's National Parks Using a Degradation Model. Korhonen-Kurki, Kaisa; Fox, Merc (ur.). Towards New Solutions in Managing Environmental Crisis (PDF). Environmentalica Fennica. XXVII. Helsinki University Printing House. Helsinki. str. str. 155.-164. ISBN 9789521061332
  • (engl.) Roselaar, Cees S.; Aliabadian, Mansour. 2007. A Century of Breeding Bird Assessment by Western Travellers in Iran, 1876–1977 (PDF). Podoces. II. 2. Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. Karaj. str. str. 77.-96. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863
  • (engl.) Scott, Derek A. 1995. A directory of wetlands in the Middle East. International Union for Conservation of Nature. Gland, Switzerland. str. str. 60.-61. ISBN 9782831702704. OCLC 34504360
  • (engl.) Scott, Derek A. 2007. A Review of the Status of the Breeding Waterbirds in Iran in the 1970s (PDF). Podoces. II. 1. Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. Karaj. str. str. 1.-21. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863
  • (engl.) Sehhatisabet, Mohammad E.; Musavi, Seyed Babak; Bakhtiari, Parviz; Moghaddas, Daryoush; Hamidi, Nader; Nezami, Bagher; Khaleghizadeh, Abolghasem. 2006. Arhivirana kopija (PDF). Sandgrouse. XXVIII. 2. Ornithological Society of the Middle East. Bedfordshire. str. str. 146.-155. ISSN 0260-4736. OCLC 199675577. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. ožujka 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2013. Navedeno je više parametara |naslov= i |title= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  • (engl.) Smart, Michael. 1976. Proceedings of the International Conference on the Conservation of Wetlands and Waterfowl, Heiligenhafen, Federal Republic of Germany, 2-6 December 1974. International Waterfowl Research Bureau. Slimbridge. str. str. 29.-30. ISBN 9780950573106. OCLC 16375794
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kuri-Gol