Prijeđi na sadržaj

Kurikul

Izvor: Wikipedija

Nastavni kurikul, do 1990. „plan i program”; ili nastavni curriculum (latinizam) naziv je za nastavni plan i program po kojem predaju učitelji i profesori u hrvatskim školama. Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika donijelo je zaključak da se riječ curriculum na hrvatski jezik ne može prevesti kao kurikulum, nego hrvatskim nazivima naukovna osnova ili nastavni uputnik.[1] Naziv nastavni uputnik je od 2005. neko vrijeme upotrebljavan u dokumentima Ministarstva (Vodič kroz HNOS).[2] Riječ uputnik nije, međutim, zaživjela u hrvatskim školama te se i dalje koristi naziv curriculum ili kurikul.

„Sama riječ kurikul (lat.: curriculum, slov.: učni načrt) upućuje sve subjekte odgojno-obrazovnog procesa na to:

  • što se uči i zašto;
  • kako se uči;
  • kada se uči;
  • gdje se uči.”[3]

Nastavni kurikul obuhvaća preciznu i sustavnu ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj, zadaće, sadržaji, organizacija, metode, mediji, strategije).

Temeljno mu je obilježje „učeniku usmjereno učenje”, ali precizno artikulirano (algoritmizirano), zato se svako planiranje i programiranje ne može nazvati kurikulom, nego samo ono koje zadovoljava metodologijske uvjete, kriterije i tehnologiju izrade kurikula.

Hrvatski je nacionalni kurikul u sklopu HNOS-a iz 2006. godine uključio sve ključne sastavnice europskih nacionalnih kurikula, nove nastavne metode, istraživačku nastavu, interdisciplinarnost, sposobnosti (kompetencije) učenika, integralno planiranje, vrednovanje rezultata.[2]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. savjetnik.ihjj.hr[neaktivna poveznica], "Svoje je mišljenje o pravilnome nazivu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uputilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Vijeće kao odgovarajući naziv predlaže višerječnicu naukovna osnova jer je dio hrvatske jezične baštine te, budući da se taj naziv ne rabi u hrvatskome jeziku, slobodan je „i stoji na raspolaganju da dobije novo i sasvim suvremeno značenje“.", pristupljeno 12. siječnja 2013.
  2. a b Vladimir Paar, Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Hrvatsko filološko društvo u Zagrebu, god. 57., br. 2., 41.-80., Zagreb, travanj 2010., str. 56-57
  3. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, 2005., str. 33. (preuzeto 30. studenoga 2010.)