Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika bilo je savjetodavnim vijećem pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, poslije Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, koje je osnovano za skrb o hrvatskom standardnom jeziku, te poradi skrbi za veliku jezičnu stečevinu i raspravljanje o pitanjima što se postavljaju u svezi s njom.

Imenovao ga je ministar znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske Dragan Primorac 14. travnja 2005. godine. Za čelnu osobu bio je postavljen hrvatski akademik Radoslav Katičić, a za zamjenika akademik Mislav Ježić.[1]

Povijest

Vijeće je 8. svibnja 2012. godine raspustio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.[2] Ova odluka koja je ignorirala struku i višegodišnji rad prijašnjih garnitura rasrdila je znanstvene krugove.[3]

Prvo je postojalo Vijeće za normu hrvatskoga jezika pri Ministarstvu znanosti i tehnologije sa sjedištem u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koje je bilo osnovano 16. ožujka 1998.[4] godine, da bi tri godine poslije, za vrijeme Sedme Vlade Republike Hrvatske bilo ugašeno,[3] odnosno mu je onemogućen daljnji rad.[4] Tom je Vijeću predsjednikom bio akademik Stjepan Babić. Članicom vijeća bila je i Sanda Ham.

U članstvo se Vijeća ulazilo prema znanstvenom ugledu, a ne prema stranačkoj pripadnosti. Zbog toga su u Vijeću bila mišljenja koja nisu bila ista, a ponekad i sasvim suprotstavljena po pitanju normiranja hrvatskoga jezika. [3]

Društvo hrvatskih književnika na svojoj godišnjoj skupštini, održanoj 16. lipnja 2012. god. izrazilo je zabrinutost društvenim položajem hrvatskoga jezika i ukidanjem Vijeća za normu.[5] Razred za filološke znanosti HAZU u povodu odluke o ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika dao 18. lipnja 2012. god. je Izjavu u kojoj je "izrekao žaljenje što je Vijeće za normu ukinuto odlukom bez dijaloga i obrazloženja pa bi najrazumnije bilo opozvati odluku i popraviti štetu."[6] [7]

Wikicitati „Bez obzira što se u posljednju godinu dana nismo ni sastajali, što sam pripisivao poodmakloj dobi predsjednika Vijeća, akademika Katičića, ovakvu odluku ne razumijem, a pogotovo mi je nerazumno što o svemu saznajemo od novinara. Ma, sve mi je to jako čudno... A čudno je i što se Vijeće praktično drugi put ukida. ”
(prof. dr. sc. Joško Božanić s Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. [3])
Wikicitati „Naravno da je odluka politička, samo politika može pismom ukidati demokratski izabrana tijela i smjenjivati demokratski izabrane predstavnike mjerodavnih institucija iz cijele Hrvatske. U javnosti se malo zna da je prvo Vijeće za normu hrvatskoga jezika bilo osnovano u ožujku 1998. godine, da bi tri godine poslije bilo ugašeno.”
(prof. dr. sc. Sanda Ham s osječkoga Filozofskog fakulteta)
Wikicitati „Ovom odlukom ukinuto je jedino državno mjerodavno tijelo koje je imalo skrbiti o hrvatskom jeziku, a kad se iz struke izbace stručnjaci, onda se otvara prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima.”
([3])

Kritičari gašenja Vijeća nisu propustili spomenuti da je već jednom prije nakon što je HDZ sišao s vlasti i kad je na vlast došla jedna druga stranka, da je oba ta puta dolaskom te stranke na vlast ukinuto Vijeće za hrvatski jezik.[3]

Zadaće

Zadaće Vijeća bile su:[1]

  • voditi sustavnu stručnu skrb o hrvatskome standardnom jeziku
  • raspravljati o aktualnim nedoumicama i otvorenim pitanjima hrvatskoga standardnog jezika
  • upozoravati na primjere nepoštivanja ustavne odredbe o hrvatskome kao službenome jeziku
  • promicati kulturu hrvatskoga standardnog jezika u pisanoj i govornoj komunikaciji
  • voditi skrb o mjestu i ulozi hrvatskoga standardnog jezika s obzirom na proces integracije RH u EU
  • donijeti rješenja s daljnjim normiranjem hrvatskoga standardnog jezika
  • pratiti jezičnu problematiku i utvrditi načela u pravopisnoj normi

Članovi

Za čelnu osobu bio je postavljen hrvatski akademik Radoslav Katičić, a za zamjenika akademik Mislav Ježić. Članovi Vijeća bili su: Ivo Pranjković, Dunja Pavličević-Franić, Mirko Peti, Ljiljana Kolenić, Dunja Brozović-Rončević, Marija Turk, Branka Tafra, Tomislav Ladan, Mile Mamić, Ivan Zoričić, Joško Božanić, Marko Samardžija.[1][8]

Nakon smrti Tomislava Ladana 2008. u Vijeću ga je zamijenio prof. dr. sc. Marko Samardžija.[3]

Naknadne rasprave

Od raspuštanja Vijeća 2012. godine traje inicijativa za ponovnim formiranjem istoga, u ožujku 2017. ministar Barišić je izjavio:[9]

Wikicitati „Iznimno cijenim rad i postignuća Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Želio bih rado obnoviti njegov rad. Smatram da je ukidanjem toga Vijeća učinjena znatna i nepopravljiva šteta u standardizaciji hrvatskoga jezika. Već sam na početku svojega ministarskog mandata započeo savjetovanje u tome smjeru.”
(Hrvatski tjednik, ožujak 2017.)

Jedan od mogućih razloga dosadašnjeg neobnavljanja Vijeća zapisao je Ranko Matasović u prosincu 2017. ovako:

Wikicitati „Ne možemo biti sigurni da jednog dana neki novi ministar ne bi ponovno ukinuo Vijeće za normu, bude li ono opet uspostavljeno u istom obliku kao prije. No, dobra je stvar što takav ministar ne bi mogao ukinuti Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i njezin Razred za filologiju. Barem se nadam.”
(Universitas, broj 98, 27. prosinca 2017., str. 23)

Prijedlog akademika Matasovića je da ulogu Vijeća preuzme Razred za filološke znanosti HAZU, ne samo zbog toga što HAZU odnosno njegov Razred ne može dokinuti ministarska odluka, nego i zato što bi se HAZU trebala svojim autoritetom moći oduprijeti svim političkim i ideološkim pritiscima kojima bi hrvatski jezik mogao biti izložen.[10]

Povezani članak

Izvori

HKV Logo.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika