Lajmska borelioza

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Lajmska borelioza je infektivna bolest koju uzrokuju spirohetalne bakterije iz roda Borrelia, a koju prvenstveno prenose krpelji, komarci[1][2][3][4][5] i obadi, no do zaraze može doći i prilikom transfuzije [6], seksualnog kontakta [7][8] ili tijekom trudnoće, prijenosom majke na dijete.[9][10] Infekcija može biti fatalna[9][10].

Jedan od prvih simptoma, karakterističan osip (Erythema [chronicum] migrans) lako može proći nezamijećen, a statistike govore da ga se i do 50% bolesnika ne sjeća. Iako karakterističan, Erythema migrans (EM) ili okrugli osip, nije najčešća dermatološka manifestacija rane lokalizirane infekcije. Češće se viđaju atipične forme osipa. Važno je znati da je Erythema migrans patognomičan za boreliozu i da nije potrebna daljnja potvrda prije nego se započne adekvatna antibiotska terapija.[11]

Nakon infekcije mogu uslijediti, tjednima, mjesecima ili godinama kasnije, neurološki, srčani ili zglobni poremećaji i niz drugih simptoma, kao što su:

  • simptomi gripe: temperatura, groznica, preznojavanje
  • bolovi u mišićima, zglobovima, mučnina, slabost, umor
  • nesanica, vrtoglavica, neurološki simptomi

Detaljnu listu simptoma borelioze Dr. Richarda Horrowitza i Dr. Josepha Burrascana preuzmite ovdje i ovdje.

Epidemiologija i patologija[uredi VE | uredi]

Lajmska je bolest opisana 1975. zbog grupiranja slučajeva u Lymeu, država Connecticut, SAD. Godinama je Lajmska borelioza u SAD bila najčešće prijavljivana bolest koju prenose krpelji. Lajmska borelioza se pojavljuje globalno.

Lajmsku boreliozu uzrokuje spiroheta, Borrelia burgdorferi, koju primarno prenose mali krpelji kompleksa Ixodes ricinus. Drugi sisavci (npr. psi) mogu biti slučajni domaćini i mogu se razboljeti od Lajmske borelioze. Transmisija Borelije Burgdorferi se može desiti instantno, ne postoji sigurnosni prozor nakon uboda krpelja.

B. burgdorferi ulazi u kožu na mjestu uboda krpelja. Može se širiti limfnim putem, izazivajući regionalnu limfadenopatiju ili se može diseminirati krvlju do organa ili drugih kožnih lokalizacija. Razmjerna malobrojnost mikroorganizama u zahvaćenom tkivu sugerira da je većina manifestacija infekcije prije posljedica imunološkog odgovora domaćina, nego destruktivnih osobina mikroorganizma.

Simptomi i znaci[uredi VE | uredi]

Osip kojeg uzrokuje Lajmska borelioza

Erythema migrans, zaštitni znak i najbolji klinički indikator Lajmske borelioze, razvija se u manje od 50% bolesnika, počinje kao crvena makula ili papula, obično na proksimalnom dijelu ekstremiteta ili na trupu (osobito na bedrima, gluteusima ili pazusima), između 3 i 32 dana nakon uboda krpelja. Crvenilo se širi, često s centralnim izbljeđivanjem, do promjera od 50 cm. Ubrzo nakon početka, u SAD gotovo polovica neliječenih bolesnika razvije više, obično manjih, lezija čija središta nisu otvrdnula. Kultura bioptičkih uzoraka ovih sekundarnih lezija može biti pozitivna, što pokazuje da se radi o diseminaciji infekcije. Migrirajući eritem uglavnom traje nekoliko tjedana; za vrijeme regresije mogu se pojaviti lezije koje postupno blijede, a kožne lezije koje su nestale, mogu se ponovno pojaviti u nejasnom, blijedom obliku, ponekad prije recidivirajućih napada artritisa. Lezije na sluznicama se ne pojavljuju.

Sindrom sličan influenci – klonulost, osjećaj bolesti, zimice, vrućica, glavobolja, ukočenost šije, mijalgije i artralgije – često prati migrirajući eritem ili mu prethodi za nekoliko dana. Pravi artritis je rijedak u ovom stadiju. Manje su česti bol u križima, mučnina, povraćanje, grlobolja, limfadenopatija i splenomegalija. Za simptome je karakteristično da su intermitentni i promjenjivi, no klonulost i osjećaj bolesti mogu se vući tjednima. Neki bolesnici razviju simptome fibromijalgije.

Neurološki poremećaji razviju se u oko 15% bolesnika nekoliko tjedana ili mjeseci nakon migrirajućeg eritema (uglavnom prije pojave artritisa), mogu trajati mjesecima i obično se u potpunosti povuku. Najčešći je serozni meningitis (pleocitoza od oko 100 stanica/mcL) ili meningoencefalitis, kranijalni neuritis (osobito paraliza facijalisa, koja može biti obostrana) i senzorne ili motorne radikuloneuropatije; ovi se poremećaji mogu pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji.

Poremećaji miokarda pojavljuju se u oko 8% bolesnika unutar nekoliko tjedana od pojave erythema migrans. Ovdje se ubrajaju različiti stupnjevi atriventrikularnog bloka (blok 1. stupnja, Wenckebachova periodika ili blok 3. stupnja) i rijetko, mioperikarditis s reduciranom ejekcijskom frakcijom i kardiomegalijom.

Lajmski Artritis se razvija u oko 60% bolesnika unutar nekoliko tjedana ili mjeseci (ponekad i nakon 2 god.) nakon početka bolesti (kojeg označava pojava migrirajućeg eritema). Intermitentni otok i bol u nekoliko velikih zglobova, osobito koljena, tipično rekuriraju kroz nekoliko godina. Obično su zahvaćena koljena mnogo više otečena, nego bolna, često su topla, a rijetko crvena. Moguće je stvaranje Bakerove ciste, koja može i rupturirati. Malaksalost i blago povišena temperatura mogu prethoditi ili pratiti napade artritisa. Kod oko 10% bolesnika razvije se kronični (koji se ne povlači >6 mj.) artritis koljena.

Laboratorijski i rendgenološki nalazi[uredi VE | uredi]

Dijagnoza Lajmske borelioze kod bolesnika s tipičnim migrirajućim eritemom u endemskom području ne zahtijeva laboratorijsku potvrdu.

Standardni serološki testovi (IIF, ELISA te Western Blot) nedovoljno su precizni te često daju lažno negativan rezultat.

Izolacija B. burgdorferi iz kulture većine tkiva i tjelesnih tekućina je teška i zahtijeva tjedne. Test na spirohetnu DNA s lančanom reakcijom polimeraze, iako još nije široko dostupan, mogao bi biti dijagnostički koristan, posebno u ispitivanju sinovijalne tekućine kod neliječenih bolenika. Titrovi specifičnih antispirohetnih protutijela – prvo IgM, zatim IgG – određuju se najbolje ELISA-om ili indirektnom imunofluorescencijom ali su manje korisni u razdoblju dok bolesnik još nije stvorio protutijela; potrebna je i potvrda pozitivnih titrova Western blot metodom. Povećani titar u cerebrospinalnom likvoru, u odnosu na serum, može pomoći kod sumnje na neurološku bolest.

Krioprecipitati i cirkulirajući imunokompleksi često se pojavljuju rano, a sedimentacija eritrocita može biti ubrzana. Hematokrit, leukociti i diferencijalna krvna slika obično su normalni. Reumatoidni i antinuklearni faktor rijetko su prisutni, a infekcija ne uzrokuje lažno pozitivni VDRL test. Komponente serumskog komplementa su tijekom aktivne bolesti ili normalne ili povišene. Pregledni nalaz urina i razina kreatinina u serumu obično su normalne. Kad je prisutan erythema migrans, razine ASAT i LDH mogu biti lagano povišene.

Visoka aktivnost vezanja C1q pojavljuje se u serumu većine bolesnika s migrirajućim eritemom i ima tendenciju perzistiranja u bolesnika koji razviju neurološke ili srčane abnormalnosti. Do trenutka pojave artritisa, imunokompleksi obično više nisu prisutni u serumu ali se mogu naći u sinovijalnoj tekućini.

Kod bolesnika kod kojih se razvio kronični artritis, povećana je frekvencija B-staničnog aloantigena HLA-DR4 ali ne HLA-B27 (koji je čest u bolesnika sa spondiloartropatijama).

Nalazi sinovijalne tekućine su varijabilni, no tipično pokazuju povećan broj leukocita od oko 25.000/L (raspon, 500 do 110.000/L), većinom granulocita; oko 5 g/dL bjelančevina; te razine C3 i C4 koje su obično >1/3 veće od onih u serumu.

Sinovijalnu membranu u zahvaćenim zglobovima može biti nemoguće razlikovati od one kod bolesnika s RA. Nespecifični nalazi uključuju viloznu hipertrofiju, vaskularnu kongestiju i kolonizaciju s limfocitima i plazma-stanicama, koji mogu nalikovati na rane limfoidne folikule, te su, kao i kod RA, vjerojatno sposobni za lokalnu proizvodnju protutijela. Nadalje, može postojati obliterirajući endarteritis, a rijetko se mogu vidjeti i spirohete. Rijetko može doći do stvaranja pannusa i do erozije hrskavice i kosti.

Rendgenološki nalazi su obično ograničeni na prikaz edema mekih tkiva, no rijetko se vidi i erozija hrskavice i kosti.

Diferencijalna dijagnoza[uredi VE | uredi]

Kod djece treba razlikovati Lajmsku boreliozu od juvenilnog RA; kod odraslih, od Reiterovog sindroma i atipičnog RA. Važni su negativni nalazi odsutnost (obično) jutarnje ukočenosti, potkožnih nodula, iridociklitisa, lezija sluznice, reumatoidnog faktora i antinuklearnih protutijela. Lajmska borelioza koja se prezentira ljeti sa sindromom sličnim influenci, može ličiti na erlihiozu, infekciju koju prenosi ista vrsta krpelja; međutim, nedostatak leukopenije, trombocitopenije, povišenih transaminaza i inkluzijskih tjelešaca u neutrofilima, govorit će protiv te bolesti. Na akutnu reumatsku vrućicu ponekad se misli kod bolesnika s migrirajućim poliartralgijama i s produženim PR intervalom ili korejom (kao manifestacijom meningoencefaltisa). No, bolesnici s Lajmskom boreliozom rijetko imaju šum na srcu ili dokaz prethodne streptokokne infekcije. Od spondiloartropatija koje zahvaćaju periferne zglobove, razlikuje se po tome što nema zahvaćanja aksijalnih zglobova. Lajmska borelioza može ličiti na idiopatsku (Bellovu) paralizu facijalisa, na druge uzroke seroznog meningitisa, perifernih neuropatija ili kronične slabosti, te drugih sindroma SŽS-a.

Liječenje[uredi VE | uredi]

Stručne smjernice liječenja stručnog medicinskog društva ILADS.org

Činjenice o Lajmskoj boreliozi i koinfekcijama[uredi VE | uredi]

  • Lajmska borelioza je najbrže rastuća infektivna vektorska bolest u SAD-u.[12]
  • Broj evidentiranih slučaja porastao je više od 25 puta od 1982. godine od kako se vodi evidencija u SAD-u.[12]
  • Zabilježeno je više od 5 podvrsta borelije, preko 100 sojeva samo u SAD-u, a preko 300 na globalnoj razini. Ta raznolikost pridonosi sposobnosti borelije da izbjegne imuno-sustavu i antibiotskoj terapiji, što dovodi do kronične infekcije.[12]
  • Američki CDC (Center for Diseases Control) je nedavno objavio nove brojke o broju inficiranih ljudi na godišnjoj bazi: Preko 300.000 se na godišnjoj bazi inficiraju Lajmskom boreliozom, stoga postaje veliki problem javnom zdravstvu.[13]
  • U Njemačkoj se godišnje zarazi od 60.000 do 100.000 ljudi.[14]
  • Još uvijek nisu razvijeni serološki testovi koji mogu sa 100% sigurnoću dokazati da je bakterija u organizmu iskorijenjena ili da je pacijent u potpunosti izliječen[12]
  • Testiranje ELISA metodom nije dovoljno pouzdano. Neke studije pokazuju do 50% lažno negativnih rezultata.
  • Oko 40% ljudi inficiranih borelijom razviju dugoročne zdravstvene probleme. U prosjeku posjete više od 5 specijalista te izgube više od 2 godine dok ne budu ispravno dijagnosticirani.
  • Kratka antibiotska terapija rezultira povratkom bolesti u 40% slučajeva, posebice ako se čeka s tretmanom.
  • Infekcija borelijom rijetko dolazi sama, česte su koinfekcije: Bartonella, Babesia, Anaplasma, Ehrlichia, Mycoplasma Pneumoniae, Toxoplasma, Chlamydia Pneumoniae.

Dodatne informacije i korisni linkovi[uredi VE | uredi]

Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!
  1. http://folia.paru.cas.cz/pdfs/fol/1998/01/11.pdf
  2. [1] Occurrence of Borrelia burgdorferi s.l. in different genera of mosquitoes (Culicidae) in Central Europe Christian Melauna, Sina Zotzmanna, Vanesa Garcia Santaellaa, Antje Werblowa,Helga Zumkowski-Xylanderb, Peter Kraiczyc, Sven Klimpela, 
  3. http://jcm.asm.org/content/26/8/1482.full.pdf
  4. http://link.springer.com/article/10.1007/s150100050029#page-1
  5. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/4075471
  6. Survival of Borrelia burgdorferi in human blood stored under blood banking conditions- http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/2349627
  7. Recovery of Lyme spirochetes by PCR in semen samples of previously diagnosed Lyme disease patients Gregory Bach, DO, International Scientific Conference on Lyme Disease, April 2001 http://www.anapsid.org/lyme/bach.html
  8. Middelveen, MJ, Bandoski, C, Burke J, Sapi E, Mayne PJ, Stricker RB, 2104, ‘Isolation and Detection of Borrelia burgdorferi from Human Vaginal and Seminal Secretions’, Presented at the Western Regional Meeting of the American Federation for Medical Research, Carmel, CA, January 25, 2014.
  9. 9,0 9,1 Gestational Lyme borreliosis. Implications for the fetus. Alan B. MacDonald. Rheum Dis Clin North Am. 1989 Nov;15(4):657-77. http://alzheimerborreliosis.net/wp-content/uploads/2012/10/Gestational_Lyme_Borreliosis_-_Annotated_1989.pdf
  10. 10,0 10,1 Human fetal borreliosis, toxemia of pregnancy, and fetal death. MacDonald AB. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/3554838
  11. http://www.ilads.org/lyme/about-lyme.php
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 [2] http://www.ilads.org/lyme/lyme-quickfacts.php
  13. [3]
  14. [4]