Cjepivo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Cijepljenje u Americi 1954.

Cjepivo je vrsta biološkog preparata koja poboljšava odnosno pomaže stvaranju otpornosti prema nekoj bolesti. U cjepivu se obično nalaze tvari koje predstavljaju neku bolest, a te tvari mogu biti: oslabljeni ili mrtvi mikroorganizmi koji uzrokuju neku bolest, toksini ili dijelovi proteina omotača mikroorganizama. U organizam se mogu unositi injekcijom u kožu, pod kožu ili u mišić, u usta ili u nos.

Davanje cjepiva naziva se cijepljenjem. Cijepljenje je najučinkovitija metoda sprječavanja zaraznih bolesti; široki imunitet zbog cijepljenja velikim je dijelom odgovoran za iskorjenjivanje malih boginja širom svijeta i ograničenje bolesti poput polio, ospica i tetanusa iz velikog dijela svijeta. Učinkovitost cijepljenja je široko proučena i provjerena; na primjer, cjepiva koja su se pokazala učinkovitim uključuju cjepivo protiv gripe, cjepivo protiv HPV-a, i cjepivo protiv kozice. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) izvještava da su trenutno raspoloživa licencirana cjepiva za dvadeset i pet različitih preventivnih zaraza.

Povijest[uredi VE | uredi]

Edward Jenner.
Jennerova manuskripta za cjepivo protiv velikih boginja.

Edward Jenner je bio tada ljekar i u njegovj glavi je bila priča, uobičajena u ruralnim područjima, da mljekarski radnici nikada ne bi imali često smrtnosnu ili obeshrabrujuću bolest velikih boginja, jer su već ugojili kravlju boginju, što ima vrlo blagi učinak na ljude. 1796. godine, Jenner je uzeo gnoj iz ruke mliječne sluškinje s kravljom boginjom, ogrebao je u ruku 8-godišnjeg dječaka Jamesa Phippsa, a šest tjedana kasnije cijepio je dječaka s boginjama, nakon čega je primijetio da je ne hvataju boginje.

Budući da je cijepljenje protiv kravlje boginje bilo mnogo sigurnije od malih boginja, potonje je, iako se još uvijek široko primjenjuje u Engleskoj, zabranjeno 1840. godine.

Druga generacija cjepiva uvedena je 1880.-ih Louis Pasteur koji je razvio cjepiva protiv pileće kolere i antraksa, a od kraja devetnaestog stoljeća cjepiva su smatrana nacionalnim ugledom, a usvojeni su zakoni o obveznim cijepljenjima.

U dvadesetom stoljeću uvedeno je nekoliko uspješnih cjepiva, uključujući ona protiv difterije, ospica, zaušnjaka i rubeole. Glavna postignuća uključivala su razvoj cjepiva protiv dječje paralize u 1950-ima i iskorjenjivanje velikih boginja tijekom 1960-ih i 1970-ih. Maurice Hilleman bio je najplodonosniji od cjepiva u dvadesetom stoljeću. Kako su cjepiva postala češća, mnogi su ih počeli uzimati zdravo za gotovo. Međutim, cjepiva ostaju neuhvatljiva za mnoge važne bolesti, uključujući herpes simplex, malariju, gonoreju i HIV.

Uporaba fetalnog tkiva u cjepivima[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Uporaba fetalnog tkiva u cjepivima
Uporaba fetalnog tkiva u cjepivima je praksa istraživanja, razvoja i proizvodnje cjepiva primjenom kultiviranih (laboratorijski uzgojenih) ljudskih fetalnih stanica. Cjepiva iz zakonski obaveznog programa cijepljenja u Republici Hrvatskoj[1] proizvedena su koristeći ljudske stanične linije fetusa (humane diploidne stanice) i sadrže tragove ljudske DNK abortiranih fetusa.[2] Cjepivo protiv rubeole koje je dio obaveznog programa cijepljenja u Republici Hrvatskoj sadrži živi atenuirani virus rubeole, soj Wistar RA 27/3 koji je izoliran iz zaraženog abortiranog fetusa.[3][4]

Dok cjepiva protiv bakterijskih bolesti nemaju etički problematičnu pozadinu jer su voda, soli, šećer i aminokiseline dovoljni za umnožavanje bakterija, za proizvodnju cjepiva protiv virusnih bolesti potrebne su žive stanice, jer se virusi razmnožavaju samo u živim stanicama koje potječu iz pilećeg tkiva, majmunskih stanica bubrega, inkubiranih kokošjih jaja, stanica kvasca, ali i iz ljudskog fetusnog tkiva.

Bez uporabe ljudskih fetalnih stanica proizvode se antivirusna cjepiva protiv gripe, ospica, zaušnjaka, dječje paralize, hepatitisa B, krpeljnog meningoencefalitisa i žute groznice.

Etički neproblematično alternativno aktivno cjepivo protiv vodenih kozica do danas nije dostupno na svjetskom tržištu.[5] Međutim, aktivna cjepiva protiv hepatitisa A i protiv rubeole koja se ne proizvode od pobačene djece uz pomoć ljudskih staničnih linija dostupna su u Japanu[6], ali je njihov uvoz u EU zabranjen.

Cjepivo protiv gripe[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Cjepivo protiv gripe
Cjepivo protiv gripe su cjepiva koja štite od infekcije virusima gripe.[7] Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuju godišnje cijepljenje za gotovo sve ljude starije od šest mjeseci, posebno one s visokim rizikom. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) također preporučuje godišnje cijepljenje visoko rizičnih skupina.[7][8][9] Ove skupine uključuju trudnice, starije osobe, djecu između šest mjeseci i pet godina, one s određenim zdravstvenim problemima i one koje rade u zdravstvu.[10]

Cjepivo protiv bolesti COVID-19[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Cjepivo protiv COVID-19

SARS-CoV-2 virus.

Cjepivo protiv COVID-19 je cjepivo protiv koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19). Iako niti jedno cjepivo nije završilo klinička ispitivanja, u tijeku je više pokušaja razvoja takvog cjepiva. U veljači 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) priopćila je da ne očekuje da će cjepivo protiv teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirusa 2 (SARS-CoV-2), uzročnika virusa, postati dostupno za manje od 18 mjeseci.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Cjepivo

Izvori[uredi VE | uredi]