Lana Del Rey

Izvor: Wikipedija
Lana Del Rey
Lana Del Rey na koncertu KROQ Weenie Roast 2017. godine.
Ime u rodnom listuElizabeth Woolridge Grant
Poznat/a i kaoLizzy Grant
Rođen/a21. lipnja 1985.
Žanr/oviindie pop, trip hop, alternative, rock
Zanimanjepjevačica, spisateljica tekstova, model, redateljica videospotova
Instrumentgitara
Djelatno razdoblje2005. − danas
Producentska kućaInterscope, Polydor, Stranger, 5 Points
AngažmanASAP Rocky, Flatbush Zombies, Marilyn Manson, Courtney Love, The Black Keys
Internetska stranicaSlužbena stranica
Nagrade
2 BRIT Awards, 2 ECHO Awards, 1 MTV EMA Award 1 GQ Men Of The Year Award

Elizabeth Woolridge Grant (New York City, New York, SAD, 21. lipnja 1985.), poznatija po svom umjetničkom imenu Lana Del Rey je američka pjevačica, spisateljica tekstova, model i redateljica videospotova iz Lake Placida, New Yorka.[1] Njezin glazbeni stil poznat je po temama tuge, strastvene i nesretne romantike, glamura, melankolije te njezinom ustaljenom referenciranju američke pop kulture 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća.[2]

Del Rey je rođena i odrasla u New Yorku gdje je već 2005. započela svoju karijeru pisajući i skladajući vlastite pjesme koje je izvodila u noćnim klubovima pod pseudonimom Lizzy Grant.[3] Nakon brojnih glazbenih projekata i svog prvog albuma Lana Del Ray A.K.A. Lizzy Grant, svjetsku je slavu postigla kada je 2011. objavila svoj debitantski singl Video Games.[4] Ubrzo nakon toga potpisuje ugovor s diskografskim kućama Interscope Records i Polydor Records te u siječnju 2012. godine objavljuje album Born to Die. Album je postao svjetski hit te s njenim najpopularnijim pjesmama poput Blue Jeans, Born to Die i Video games još i danas uživa titulu jednih od najutjecajnijih albuma desetljeća.[5][6] 2014. godine objavljuje album Ultraviolence koji je nakon puštanja u prodaju zasjeo na prvo mjesto iTunes ljestvica najprodavanijih albuma u preko 50 zemalja svijeta,[7] a u SAD-u je album u prvom tjednu prodaje zasjeo na prvo mjesto Billboardove Top 200 ljestvice najprodavanijih albuma sa 182 000 prodanih primjeraka.[8] Od 2015. do 2017. objavljuje albume Honeymoon i Lust for Life, a 2019. objavljuje i svoj kritički najcjenjeniji album Norman Fucking Rockwell![9] Njezin sedmi studijski album pod nazivom Chemtrails Over the Country Club izašao je u ožujku 2021. godine.[10]

Tokom svoje dugogodišnje karijere, Del Rey je surađivala s brojim američkim glazbenicima. 2017. pjevač The Weeknd pridružuje joj se u Lust For Life, naslovnoj pjesmi s njenog petog studijskog albuma.[11] Na istom albumu pjevala je duete s glazbenicima poput ASAP Rocky i Stevie Nicks.[12] 2019. godine u suradnji s Arianom Grande i Miley Cyrus objavljuje pjesmu Don't Call Me Angel koja je ušla na Billboardovu ljestvicu top 100 najpopularnijih pjesama.[13] Pjesma, koja je služila kao promocija filma Charlie's Angels, ima i glazbeni video s više od 180 milijuna pregleda na Youtubeu.[14]

Iako je najpoznatija kao pjevačica, Del Rey je također glumica i model. Godine 2013. se našla u ulozi Eve u svom kratkometražnom filmu Tropico koji je inspiriran biblijskim pričama te sadrži Lanine pjesme Body Electric, Gods & Monsters i Bel Air s njezinog EP-a Paradise.[15] 2019. godine zajedno s glumcem Jaredom Letom postaje zaštitno lice Guccija u promotivnoj kampanji za novi miris.[16] Pjevačica se bavi i pisanjem te tako 2020. godine objavljuje svoju prvu zbirku poezije pod nazivom Violet Bent Backwards Over The Grass.[17]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Lana Del Rey rodila se kao Elizabeth Woolridge Grant u New Yorku 21. lipnja 1985. Otac joj je Robert England Grant, a majka Patricia Ann (Hill). Ima jednu mlađu sestru Caroline Grant i brata Charlieja. Del Rey je odrasla u Lake Placidu i išla u katoličku osnovnu školu i jednu godinu u srednju gdje joj je majka predavala. Počela je pjevati u crkvenom zboru kao dijete gdje je bila kantor. S 15 godina je bila poslana u srednju školu Kent od strane svojih roditelja da se smiri od alkoholizma. Kad je maturirala Del Rey je bila primljena na Geneseo fakultet, ali ga je odbila i pošla je živjeti sa svojom tetkom i stricem na Long Island gdje je radila kao konobarica. Tijekom tog perioda njen ujak ju je naučio svirati gitaru. Nakon toga je nastupala u lokalnim noćnim klubovima pod imenima "Sparkle Jump Rope Queen" i "Lizzy Grant and the Phenomena". Sljedeću jesen se upisala na Fordham sveučilište gdje je završila filozofiju. Živjela je u Belmontu u Bronxu, a tijekom fakulteta se preselila u New Jersey i volontirala je za beskućnike te ovisnike o drogi i alkoholu. Poslije fakulteta se preselila u Brooklyn gdje je živjela još četiri godine.

Karijera[uredi | uredi kôd]

2005-10: Početci, Kill Kill i Lana Del Ray[uredi | uredi kôd]

25. travnja 2005. sedam pjesama je regestrirano pod imenom Elizabeth Woolridge Grant s autorskim pravima. "Rock me Stable" i "Young Like Me" su bili svrstani pod taj CD. Naslovi pjesama su još nepoznati. Između 2005. i 2006. album Sirens bio je snimljen pod imenom "May Jailer", a procurio je na internet u svibnju 2012. godine. Na njenom prvom nastupu 2006. Del Rey je upoznala Vana Wilsona koji je bio zaposlen kod 5 Points Records, nezavisne izdavačke kuće. 2007. Del Rey je potpisala ugovor za 10,000 dolara s 5 Points Recordsom dok je još bila na Fordhamu. Tada se preselila u park kamp kućica u New Jerseyu. S producentom Davidom Kahneom je objavila EP Kill Kill u listopadu 2008. Njen prvi album bio je Lana Del Ray te je izašao u siječnju 2010. Iste godine je promijenila izdavačku kuću te svoje ime kad je upoznala svoje sadašnje menadžere Bena Mawsona i Eda Milletta. Preselila se u London s Mawsonom gdje je živjela par godina. 1. rujna 2010. bila je na MTV Unpluggedu s bendom Mando Diao u Berlinu.

2011-13: Born To Die, Paradise i Tropico[uredi | uredi kôd]

Nakon što je par svojih pjesama stavila na Youtube Del Rey je bila primjećena od strane Stranger Recordsa i tad je objavila svoj debitantski singl "Video Games". Potpisala je ugovor s Interscope Recordsom i Polydorom da radi na svom drugom studijskom albumu Born to Die. Nastupala je na mnogim TV emisijama te je imala koncerte u Chateau Marmont i Bowery Ballroomu. Born to Die je izašao 31. siječnja 2012. u svijetu i dospio je na prvo mjesto u 11 zemalja. Isti tjedan Del Rey je rekla da je kupila

2014: Ultraviolence[uredi | uredi kôd]

Prvi singl s Ultraviolencea, 'West Coast', je objavljen 14. travnja 2014. 23. svibnja Del Rey je pjevala tri pjesme na vjenčanju Kim Kardashian i Kanye Westa. Drugi singl 'Shades of Cool' je objavljen 26. svibnja 2014., dok je treći singl, 'Ultraviolence' objavljen 4. lipnja 2014. Četvrti i posljednji singl 'Brooklyn Baby' je objavljen pet dana prije cijelog albuma, 8. lipnja 2014. Ultraviolence album je izašao 13. lipnja 2014., te je postao broj jedan u 12 država, uključujući SAD i UK. U prvom tjednu, album je prodan u 880.000. kopija diljem svijeta.[nedostaje izvor]

2015: Honeymoon[uredi | uredi kôd]

14. srpnja 2015. Del Rey je objavila singl 'Honeymoon'. Drugi singl 'High by the Beach' je objavljen 10. kolovoza 2015. 21. kolovoza 2015. objavila je kao promocionalni singl 'Terrence loves you'. Album Honeymoon je izašao 18. rujna 2015.[nedostaje izvor]

2017: Lust for Life[uredi | uredi kôd]

Del Rey je izdala prvu pjesmu Love za svoj nadolazeći album koji bi trebao biti izdan tokom godine. Pjesma Love izdana je 18. veljače iako je pravi datum izdavanja trebao biti nekoliko dana kasnije razlog tomu je demoverzija koja se pojavila na YouTube-u. Glazbeni video za pjesmu izdan je 20. veljače 2017. godine.

29. ožujka Rey je objavila naziv za svoj peti album pod nazivom "Lust For Life". 19. travnja Del Rey objavljuje pjesmu Lust for Life koju pjeva zajedno s The Weeknd.

25. svibnja 2017 godine Del Rey je objavila datum izdavanja njenog petog albuma, Lust For Life je planiran izaći u prodaju 21. srpnja 2017.[18]

2018-2020: Norman Fucking Rockwell i knjiga poezije[uredi | uredi kôd]

U rujnu 2018. godine, Del Rey objavljuje dva nova singla Mariers Apartment Complex i Venice Bitch te najavljuje novi album pod nazivom Norman Fucking Rockwell![19] U listopadu iste godine, Del Rey nastupa na Apple događaju gdje je otpjevala Venice Bitch i tada još neobjavljenu pjesmu pod nazivom How To Disappear.[20] U siječnju 2019. izlazi i treći singl s albuma pod nazivom Hope is a dangerous thing for a woman like me to have it – but i have it. U svibnju 2019. izlazi cover pjesme Doin' Time koju je glazbena grupa Sublime originalno objavila 1997. godine.[21] Lanin šesti studio album Norman Fucking Rockwell!, koji broji ukupno 14 pjesama, izlazi 30. kolovoza 2019.[22] Album je dobio brojne pozitivne kritike i postao Lanin kritički najcjenjeniji album zauzevši visoke pozicije na brojnim listama najboljih albuma 2019. godine.[9][23][24]

Tokom 2018. godine, Del Rey najavljuje i svoju prvu knjigu, odnosno zbirku poezije pod nazivom Violet Bent Backwards Over The Grass. Audioknjiga u kojoj Lana čita neke od svojih originalnih pjesama je bila objavljena 28. srpnja 2020.[25] Knjiga, koja sadrži više od trideset originalnih pjesama i fotografija, u prodaju je puštena 29. rujna 2020.[17]

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Demo albumi[uredi | uredi kôd]

  • Sirens (2006.)

Studijski albumi[uredi | uredi kôd]

EP-ovi[uredi | uredi kôd]

Turneje[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Lana Del Rey govori o plastičnoj operaciji i novom albumu Complex. Preuzeto 22. lipnja 2012.
  2. Lana Del Rey - fatalna žena ili totalni lažnjak?[neaktivna poveznica] Žena.hr. Preuzeto 2. siječnja 2021.
  3. Ljubav, zakon i Lana Del Rey BBC. Preuzeto 22. lipnja 2012.
  4. Lana Del Rey - djevojka oko koje se lome koplja[neaktivna poveznica] tportal.hr. Preuzeto 2. siječnja 2021.
  5. Album Lane Del Rey, Born to Die (Interscope) - Recenzija Independent. Preuzeto 22. lipnja 2012.
  6. Songs That Defined the Decade: Lana Del Rey's 'Born to Die' Billboard. Preuzeto 2. siječnja 2021.
  7. http://kworb.net/itunes/ (18.06.2014.)
  8. ''Lana Del Rey Lands First No. 1 Album On Billboard 200'' Billboard.com, 2014-07-30.
  9. a b Critic Reviews for Norman Fucking Rockwell! - Metacritic[neaktivna poveznica]
  10. Lana Del Rey Announces 'Chemtrails Over the Country Club' Video Release Date Billboard. Preuzeto 2. siječja 2021
  11. Pjesma dana: Lana Del Rey feat. The Weeknd "Lust For Life" Buro. Preuzeto 2. siječja 2021
  12. RECENZIJA: Lana Del Rey s “Lust For Life” podsjetila zašto ju toliko volimo[neaktivna poveznica] musicbox.hr. Preuzeto 2. siječja 2021
  13. Ariana Grande, Miley Cyrus & Lana Del Rey's 'Don't Call Me Angel' Flies Onto Hot 100 Billboard. Preuzeto 2. siječja 2021
  14. Njušimo hit: Ariana Grande, Miley Cyrus i Lana Del Rey izbacile zajedničku pjesmu za 'Charliejeve anđele' rtl.hr. Preuzeto 2. siječja 2021
  15. Watch Lana Del Rey's Bonkers 27-Minute Film Tropico[neaktivna poveznica] Pitchfork. Preuzeto 2. siječja 2021
  16. | LANA DEL REY AND JARED LETO'S GUCCI FRAGRANCE CAMPAIGN IS HERE Fashionista. Preuzeto 2. siječja 2021
  17. a b Lana Del Rey to Release Book of Poetry. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2021. Pristupljeno 4. rujna 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. http://www.nme.com/news/music/lana-del-rey-announces-new-album-release-date-lust-for-life-2078035, Preuzeto 28. lipnja 2017.
  19. Lana Del Rey Releases "Mariners Apartment Complex"
  20. Lana Del Rey showed up to make everyone cry at the Apple event
  21. LANA DEL REY RELEASES COVER OF SUBLIME’S ‘DOIN TIME’[neaktivna poveznica]
  22. Lana Del Rey Announces ‘Norman F-cking Rockwell’ Release Date, Track List[neaktivna poveznica]
  23. 50 Best Albums of Albums of 2019: Staff Picks
  24. The 20 best albums of 2019
  25. Lana Del Rey Releases New Spoken Word Poetry Album Violet Bent Backwards Over the Grass[neaktivna poveznica]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lana Del Rey
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Lana Del Rey

Službene stranice[uredi | uredi kôd]

Profili[uredi | uredi kôd]