Lapčani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lapčani, hrvatski plemićki rod, jedno od dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, koje je prema, Pacti conventi, imalo pravo birati hrvatskog kralja. Sjedište im je bilo u gradu Lapcu u Lučkoj županiji.[1] Prvi poimenice poznati član roda Lapčana bio je Viniha Lapčanin, koji je oženio hrvatsku princezu Klaudiji, kćer kralja Zvonimira († 1089.) i navodno dobio Karin u miraz.

Prema dodatku iz 14. stoljeća u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona († 1268.), župan Martin od roda Karinjana i Lapčana bio je jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom (1102.-1116.). Godine 1322. kralj Karlo I. (1301.-1342.) dao im je povlastice, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. godine posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati - Karinjani.[1]

Iz plemena Lapčana potječu Draškovići, Oršići i Utješinovići.[1] Pop Martinac, hrvatski glagoljaški pisar, kaligraf i iluminator iz 15. stoljeća koji se smatra začetnikom hrvatskog domoljubnog pjesništva bio je iz roda Lapčana.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Lapčani, Hrvatska enciklopedija, (pristupljeno 14. svibnja 2015.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Viniha Lapčaninin nije bio iz Lapca u Lučkoj županiji nego iz Gradca(južno od Makrske a prije Ploča) koji se nekada nazivao i LAPČAN.Prema Konstantinu Porfirogenetu grad Lapčan (Labinac), Slavineca (Labineca) se nalazio na području Gradca. https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradac?veaction=edit&section=6

Dakle,naziv Lapčani ne potječe od Lapca u Lučkoj županiji nego prema mjestu Lapčan odnosno Gradac koje se nalazi iza Makarske a prije Ploča.

Nalazi iz prapovijesti govore da je u to vrijeme područje današnje općine Gradac bilo naseljeno, čega su svjedok kamene gromade iz brončanog i starijeg željeznog doba. U starom vijeku ovdje je bio rimski Civitas Biston. Prema Konstantinu Porfirogenetu grad Lapčan (Labinac), Slavineca (Labineca) se nalazio na području Gradca. Prvo spominjanje imena Gradac vezano je uz 1649. godinu. Ime Gradca u svezi je s utvrdi na uzvisini iznad današnje crkve sv. Mihovila. Vjerojatno datira iz vremena Kandijskog rata. Prvi poznati povijesni prikaz gradačke utvrde je crtež mletačkoga vojnog inženjera i kartografa Giuseppea Santinia, na kojem je prikazana bitka kod Gradca između mletačkih i osmanskih snaga 1666. godine, na kojoj kulu proždire oganj. Sjedište Fragostinove nahije bilo je u danas napuštenom zaselku Čistoj iznad Gradca. U Čistoj su ostatci stare kule iz 16. stoljeća, a oko nje ostatci niza napuštenih kuća, građene svojstvenim graditeljstvom ovoga kraja. Na brdu Plani je kapela sv. Paškvala koja je jedna od najstarijih postojećih građevina na području Gradca. Stara gradačka župna crkva je crkva sv. Ante uz koju je mjesno groblje. Nova župna crkva je iz 1852. i u samom je gradcu, a podignuta je na predjelu Gradina, kasnoantičkom lokalitetu.

U pripisu Salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana) Tome Arhiđakona, nastalom u XIV. st., spominje se župan Martin od roda Karinjana i Lapčana kao jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s kraljem Kolomanom. Pretpostavlja se da su bili u tješnjoj vezi i s Kačićima, jer se 1355. u Podnadinu spominje Lapčić de genere Cachichorum.

Iz toga slijedi da su Lapčani bili ogranak porodice Kačić čiji je poznati član Vrsajko Kačić imao sina Baran Kačić čiji su se sinovi Vukašin,Vukić,Andrijaš i Baran ml. naselili na području Makarske rivijere te na područje Neretve.

Zanimljivo je svakako njihovo gusarenje kako na području Omiša odakle Kačići potječu koje su prenijeli na području Gradca a koje također vrlo podsjećaju i na Neretvane...