Lazar Lazarević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lazar Lazarević (Hotanj Hutovski, 1838. - 1919.), hrvatski katolički svećenik iz BiH, provikar (zamjenik biskupa) Trebinjsko-mrkanske biskupije[1], ljetopisac grada Stoca [2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Hotnju Hutovskom, u kući pločnici građenoj početkom 19. stoljeća,[3] 1838. godine.[1] Školovao se od 1853. do 1865. u Rimu.[4] Bio je prenjski kapelan. Svibnja 1867. godine postao je župnik u Stocu u župi sv. Ilije, osnovanoj 1863. diobom župe Dubrave, i istovremeno je imenovan za provikara Trebinjske biskupije.[5] Dubravski župnici pastoralizirali su Gornju Hercegovinu u to vrijeme, pa je ta dužnost zapala i don Lazara. 28. svibnja 1867. primio je Lazarević dekret biskupa Vinka Čubranića kojim ga obvezuje ići po planinama Nevesinjskoga i Fočanskoga kotara radi duhovne službe hrvatskog katoličkog puka koji živi u sjevernim planinskim krajevima Hercegovine.[6] Iz vremena njegova župnikovanja je Lazarevićev opis Starog grada Stoca na brdu Križevcu, u kojemu je bio zindan, zatvor u kojem su mučeni mnogi Hrvati,[1] jednog od najzloglasnijih osmanlijskih zatvora.[2] Mnogo se zauzimao za katoličku pučku učionicu u Stocu da se opremi i uspio je prikupiti i nešto školskog inventara. [7][8] To je prva osnovna škola u Stocu, a osnovao ju je 1868. godine.[9] Godine 1870. kupio je za školu zemljište i kuću, "bez tavana i prozora, pločom pokrivena". Prijašnja namjena bila je gostionica, a do 1872. adaptirana je za školske potrebe. Poslije drugoga svjetskog rata prenamijenjena je u vunovlačaru.[8] Za svaki je razred imala pravila, djeca su npr. u četvrtom razredu učila povijest, prirodopis, "nebopis" (zvjezdoznanstva), "udvorenje uljudnosti" (lijepo ponašanje).[7] Od 1907. godine bio je generalni vikar hercegovačkih biskupija. Msgr. Lazar Lazarević je imenovan za kapitularnoga vikara u Mostaru, što je među ocima izazvalo franjevcima bojazan da će umjesto franjevca, koji su dominirali tim krajevima, novi biskup u Mostaru biti jedan od dijecezanskih svećenika.[10]

Kad je umro biskup Paškal Buconjić 8. prosinca 1910., sljedeće nepune tri godine Mostarsko-duvanjska biskupija bila je praktično bez biskupa, sve dok srpnja 1912. nije došao za biskupa fra Alojzije Mišić. Do ustoličenja novog biskupa biskupijom su upravljale dvije osobe, msgr. Lazar Lazarević kao dijecezanski upravitelj administrator in rebus spiritualibus i fra Radoslav Glavaš, stariji, hercegovački franjevac, in materialibus za ekonoma, a na dužnost ih je imenovao nadbiskup metropolit dr Josip Stadler.[10] Umro je 1919. godine.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Župa Sv. Jure, Vir don Ilija Dimić: Crkva u Hercegovini dobila šest novih svećenika, 29. lipnja 2015. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 Slobodna Dalmacija I. Raguž: Stolac pun karabinjera, 19. siječnja 2005. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  3. Općina Neum Kulturno-povijesna i spomenička baština (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  4. Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Ravno: pučanstvo kroz povijest, 7. rujna 2015. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  5. Župa sv. Ilije Proroka, Stolac Povijest župe (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  6. Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (2). Povratak Hrvata katolika u nevesinjski kraj i pokušaji osnutka župe 14. listopada 2009. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  7. 7,0 7,1 (boš.) Stolaclook Hajrudin Ćurić: Stare škole stolačke, 10. prosinca 2012. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  8. 8,0 8,1 Robert Raguž Robert Raguž: Idejni projekt žrtvama Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata župe Stolac, Stolac, 2010. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  9. Zajednica Hrvata Istočne Hercegovine Šimun Pavlović: Povijest osnovnog školstva u općini Neum - U Zagrebu predstavljana knjiga Stanislava Vukorepa 16. travnja 2015. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  10. 10,0 10,1 Pobijeni.info Službeni vjesnik biskupija Mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske, Biskupov osvrt - Imenovanje don Petra Čule mostarsko-duvanjskim biskupom, broj 1/2009. (pristupljeno 26. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]