Ratko Perić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Njegova preuzvišenost
Ratko Perić
Mostarsko-duvanjski biskup emertius
Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj emeritus
Bishop Perić (cropped).jpg
CrkvaKatolička Crkva
MetropolijaVrhbosanska
BiskupijaMostarsko-duvanjska
Trebinjsko-mrkanska
Imenovan29. svibnja 1992.
Instaliran24. srpnja 1993.
Umirovljen11. srpnja 2020.
PrethodnikPavao Žanić
NasljednikPetar Palić
Redovi
Ređenje29. lipnja 1969.
zareditelj Petar Čule
Posvećenje14. rujna 1992.
posvetitelj Franjo kard. Kuharić
Osobni detalji
Rođen2. veljače 1944.(1944-02-02)
Tuk, Rovišće, Hrvatska
NacionalnostHrvat
Denominacijakatolik
RoditeljiGrgo i Anica rođ. Raguž
Prethodna službaRektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1979.-1992.)
Biskup kaodjutor mostarsko-duvanjske biskupije (1992.-1993.)
Apostolski administrator Mostarsko-duvanjske biskupije (2020.)
Apostolski administrator ad nutum Sanctae Sedis Trebinjsko-mrkanske biskupije (2020.)
Obrazovanjedoktor teoloških znanosti
Alma materKatolički bogoslovni fakultet u Zagrebu
Papinsko sveučilište Urbaniana
GesloKroz mnoge nam je nevolje u Kraljevstvo Božje
Grb

Ratko Perić (Tuk, 2. veljače 1944.), prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1993. do umirovljenja 2020. godine. Nakon umirovljenja u srpnju 2020., kratko je služio kao apostolski upravitelj obiju biskupija do ustoličenja njegova nasljednika Petra Palića u rujnu 2020.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Ratko Perić rođen je u selu Tuk, u općini Rovišće, kod Bjelovara, kao šesto dijete u obitelji Grge i Anice (rođ. Raguž).[1] Obitelj je 1942. bila protjerana iz Rotimlje kod Stoca i nastanila se kod Bjelovara. Kršten je 5. veljače 1944. u crkvi Presvetog Trojstva u Rovišću.[1] Obitelj je u lipnju 1946. protjerana iz Rovišća, ovaj put pod prijetnjom Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA) te su se vratili u Rotimlju, gdje su zatekli obiteljsko imanje pokradeno i spaljeno.[2] Tamo se Perić 1951. upisao u osnovnu školu. Krizman je u Prenju kod Stoca 23. srpnja 1953. od Andrije Majića, biskupovog izaslanika.[1] Perić je nastavio školovanje u pučkoj školi u Crnićima kod Stoca od 1955. do 1959. godine. Nakon toga završava sjemenišnu gimnaziju na zagrebačkoj Šalati. Nakon završene srednje škole u Zagrebu od 1963. do 1965. godine pohađa dvogodišnji filozofski studij. Nakon toga se upisuje na Papinsko sveučilište Urbaniana u Rimu, gdje je studirao teologiju od 1965. do 1969. godine. Postigao je licencijat iz teologije u lipnju 1969. godine s tezom „Uloga kardinala Stepinca u odnosima između Crkve i države“.[1]

Svećeništvo[uredi | uredi kôd]

Perić je zaređen za đakona u Rimu 13. travnja 1969.[1] Za prezbitera ga je zaredio 29. lipnja 1969. biskup Petar Čule u Prisoju kod Tomislavgrada. Perić je nastavio školovanje na Papinskom sveučilištu Urbaniana gdje je doktorirao 10. prosinca 1971. s tezom „Značenje evangelizacije u perspektivi anonimnog kršćanstva[1] pod mentorstvom Carla Molarija.[3] Tijekom dvogodišnjega doktorskog studija boravio je kao pitomac u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.[4] Nakon toga se vratio u Hercegovinu, gdje ga biskup imenuje za župnika u Trebinju. Na toj službi ostaje od 1971. do 1974. godine. Usporedno je predavao opću povijest i grčki jezik u Humanističkoj gimnaziji u Dubrovniku od 1972. do 1974. Nakon toga je predavao ekumensku teologiju na Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu od 1974. do 2004. (s prekidima). Perić je 7. prosinca 1979. imenovan rektorom Papinskog hrvatskog učilišta sv. u Rimu.[1] Kasnije je predavao ekumensku teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu od 1989. do 1992., a također je predavao istočnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1991. do 1992.[1] Od 1984. godine je bio privatni, a od 1991. i sveučilišni docent.[5]

Rektor Zavoda sv. Jeronima[uredi | uredi kôd]

Papa Ivan Pavao II. imenovao je Ratka Perića rektorom Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, 7. prosinca 1979.[6] Dana 11. srpnja 1981. imenovan je počasnim kapelanom Njegove Svetosti, s naslovom monsinjora.[7]

Kao rektor, sudjelovao je u dvjema službenim delegacijama s diplomatskom putovnicom Svete Stolice: na Nacionalnom euharistijskom kongresu održanom u Mariji Bistrici 1984., te u posjetu Predsjedništvu i Vladi SFRJ u Beogradu i na Ćirilo-metodskim slavljima u Đakovu 1985. U vrijeme njegove uprave, zavod je održao više simpozija i objavio više radova: o hrvatskom podrijetlu pape Siksta V. i dva sveska o crkvi sv. Jeronima. Priređen je zbornik u čast prof. Ivanu Golubu, nekadašnjem pitomcu Zavoda, a objavljena je i doktorska disertacija iz ekumenizma studenta Tome Vukšića.[8]

Na traženje hrvatskih biskupa, Sveta je Stolica 1971. promijenila dotadašnji naziv "Zavod sv. Jeronima od Ilirâ" odredivši da se Zavod umjesto ilirskom nazove hrvatskim imenom te da se može zvati i papinskim zavodom te je službeni naziv Zavoda postao Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Slijedom toga, rektor se Perić osobito zauzeo da se službeni zavodski naziv provede u svim civilnim registrima. Kao rezultat tih nastojanja, izdan je dekret predsjednika Republike, kojim se priznaje, sa svim civilnim učincima novi naziv Zavoda.[9] Ista je promjena provedena pri registru nekretnina, katastarskom uredu i registru pravnih osoba.[10] Rektor Perić proveo je i promjenu naziva crkve sv. Jeronima, obrativši se dopisima kardinalu-vikaru grada Rima, koji je pozitivno odgovorio, 9. listopada 1981. I ova promjena provedena je kod civilnih vlasti.[11]

Međutim, unatoč višestrukim nastojanjima rektora Perića između 1984. i 1988. godine, rimske civilne vlasti nisu usvojile njegov prijedlog da se promijeni i naziv prolaza pored Zavoda, iz dotadašnjega Largo dei Schiavoni u Largo dei Croati. Prvotno pozitivan odgovor gradskih vlasti odbijen je nakon pritiska određenih skupina koje su se protivile ideji da prolaz ponese hrvatsko ime.[12]

Uoči desete godišnjice imenovanja, u skladu sa Statutom Zavoda, ponudio je ostavku Konferenciji hrvatskih biskupa s pravom na Zavod. Kardinal Kuharić, predsjednik Konferencije, prenio je odluku da „nastavi rektorsku službu za slijedeći mandat ili barem još kroz koju godinu“.[6] Kao rektor, mons. Perić je u listopadu 1989. u Zavodu dočekao papu Ivana Pavla II., povodom 400. godišnjice crkve sv. Jeronima. Papa se susreo sa svećenicima koji studiraju u Zavodu, predvodio Misu pred stotinama vjernika koji su se okupili u crkvi sv. Jeronima te se, kako prenosi vatikanski dnevni list L'Osservatore Romano zadržao sa zavodskom zajednicom do iza 21 sat.[13]

Papa je mons. Perića imenovao savjetnikom Kongregacije za kler, na pet godina, 24. travnja 1990. godine.[14]

Biskupstvo[uredi | uredi kôd]

Za biskupa-koadjutora imenovan je 29. svibnja 1992. Godine 1993. počeo je predavati eklisiologiju i mariologiju na Teološkom institutu u Mostaru.[1] Budući da je mostarska katedrala bila teško oštećena u ratu koji je trajao, posvećenje biskupa Perića obavljeno je u Neumu 14. rujna 1992. godine. Glavni posvetitelj je bio kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, a suposvetitelji tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda nadbiskup Josip Uhač i mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić. Sveta Stolica je cijenila Perićevu upućenost u druge vjere i ekumenska pitanja. Iz tog razloga,[15] nakon Žanićeva umirovljenja, Perić ga je naslijedio na mjestu mostarsko-duvanskog biskupa. U službu je uveden 24. srpnja 1993. godine.

Tijekom rata pokušao je preuzeti župe koje su tada držali hercegovački franjevci. Čak su ga sljedbenici odmetnutih franjevaca 1994. godine oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u naselje Cim. Oslobođen je nakon inzistiranja Vatikana i telefonske veze tadašnjega ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška s vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice. Dana 11. srpnja 2020. Godine apostolska nuncijatura u Sarajevu objavila je da je sveti otac prihvatio odreknuće od pastoralnog upravljanja biskupijama koje je zamolio sv. Oca a biskupom je imenovao mgsr. Petar Palića iz Hvarske biskupije.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Iz trebinjskih susreta (Trebinje, 1974.)
  • Smisao evangelizacije u perspektivi anonimnog kršćanstva: pars dissertationis ad Lauream in. S. Theologia (Mostar, 1976.)
  • Dekret o ekumenizmu - Unitatis redintegratio (Zagreb, 1987.)
  • Ekumenske nade i tjeskobe (Mostar, 1993.)
  • Mir i jedinstvo: govori, odgovori, razgovori: 1992. – 1996. (Mostar, 1997.)
  • Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom (Mostar, 1999.)
  • Dekalog: deset Božjih sustava (Mostar-Trebinje, 2000.)
  • Da im spomen očuvamo (Mostar, 2000.)
  • Naravni porivi i nadnaravni darovi: sedam glavnih grijeha i Sedam darova Duha Svetoga. (Mostar-Trebinje, 2003.)
  • Kćeri poslušna: u povodu najavljene beatifikacije Marije Propetog Petković (Mostar, 2003.)
  • Kroz mnoge nam je nevolje: govori, razgovori, osvrti i pisma: 1997. – 2004. (Mostar, 2004.)
  • Kroz mnoge nam je nevolje: govori, razgovori, osvrti i pisma: 1997. – 2005. (Mostar, 2006) (2. dopunjeno izd.)
  • Smisao ženidbenoga života (Varaždinske Toplice, 2010.)
  • Svećenici glagoljaši na području BiH: trista godina djelovanja (1551. – 1851.) (Mostar, 2016.)
  • Sjeti me se kada u raj dođeš! (Mostar, 2017.)
  • Nada koja ne postiđuje (Mostar, 2018.)
  • Pođite i propovijedajte (Mostar, 2020.)
  • Biskup Žanić o Međugorju (Mostar, 2021.)
  • Kriste, budi im život Ti! (Mostar, 2021.)

Knjige duhovnih vježbi[uredi | uredi kôd]

  • Prijestolje mudrosti (Mostar, 1995.)
  • Da nisam ja, Gospodine?: duhovne vježbe po Dvanaestorici (Mostar, 2005.)
  • Ti si taj čovjek: duhovne vježbe po Davidu (Mostar, 2005.)
  • Savle, brate, progledaj!: duhovne vježbe po sv. Pavlu (Mostar, 2006.)
  • Mojsije! Mojsije!: duhovne vježbe po Mojsiju (Mostar, 2007.)
  • Znamenita imena iz apostolskih vremena (Mostar, 2008.)
  • Abrahame! Abrahame! (Mostar, 2009.)
  • Isusove sugovornice: duhovne vježbe (Mostar, 2010.)
  • Isusovi sugovornici: duhovne vježbe (Mostar, 2011.)
  • Jobovi bolovi i Božji blagoslovi (Mostar, 2012.)
  • Isus silan na djelu: duhovne vježbe (Mostar, 2013.)
  • Isus silan na riječi: duhovne vježbe (Mostar, 2014.)
  • Isusova Majka: duhovne vježne (Mostar, 2015.)
  • Kristove poruke sedmerim crkvama: duhovne vježbe svećenicima(Mostar, 2016.)

Značajniji članci[uredi | uredi kôd]

  • In memoriam don Ivanu Tomasu, u Hrvatska revija 42 (1992.), 3/4(167/168)
  • Iz korespondencije Meštrović-Kamber, u Hrvatska revija 43 (1993.), 2/3(170/171)
  • Doprinos hrvatskih biskupa mariologiji na Drugome vatikanskom koncilu, u Bogoslovska smotra 63 (1993.)
  • Budislavićev pravovjerni zavodu, u Vrela i prinosi 1994./1995.
  • Draganović o sebi, u Kolo 8 (1998.)
  • Non expedit i Non licet, u Vrhbosnensia 7 (2003.), 1.
  • Povod Deklaraciji Dominus Iesus, u Vrhbosnensia 7 (2003.), 1.
  • Mučeništvo Marka Milanovića, u Stolačko kulturno proljeće 2 (2004.)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Bogdan, Jure, ur. 2001. Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901.-2001.): zbornik u prigodi stoljetnice Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima. Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima; Glas koncila. Rim; Zagreb. ISBN 953-6258-50-1
  • Zovkić, Mato. 1986. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću: povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini - Sarajevo 1. i 2. srpnja 1982. Vrhobosanska visoka teološka škola. Sarajevo.
  • Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford University Press. Oxford. ISBN 9780195174298

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i Biskup emeritus Mons. dr. Ratko Perić, Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan
  2. Perić, Ratko. 31. svibnja 2013. Prvo istina, onda pravda!. Katolička tiskovna agencija. Sarajevo.
  3. Zovkić 1986, str. 340.
  4. Jure Bogdan 2001, str. 941.
  5. Jure Bogdan 2001, str. 370.
  6. a b Jure Bogdan 2001, str. 369.
  7. Segreteria di Stato - Nomine (PDF). Acta Apostolicae Sedis. 1982 (talijanski). LXXIV (2). Typis Polyglottis Vaticanis. Rim. 3. veljače 1982. str. 254. ISSN 0001-5199
  8. Jure Bogdan 2001, str. 369-370.
  9. Decreto del Presidente della Repubblica (PDF). Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana. 1983 (talijanski). 124 (26). Istituto Poligrafico e Zecca dello Stato. Rim. 27. siječnja 1983. str. 687
  10. Jure Bogdan 2001, str. 381.
  11. Jure Bogdan 2001, str. 389.
  12. Jure Bogdan 2001, str. 392-394.
  13. Ponzi, Mario. 23–24 listopada 1989. Nel cuore di Roma l'incontro con la Chiesa della Croazia. L'Osservatore Romano. 1989 (talijanski). CXXIX (253). Rim. str. 6. ISSN 0391-688X
  14. Segreteria di Stato - Nomine (PDF). Acta Apostolicae Sedis. 1990 (talijanski). LXXXII (7). Typis Polyglottis Vaticanis. Rim. 5. srpnja 1990. str. 738. ISSN 0001-5199
  15. Perica 2002, str. 195.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Ratko Perić
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ratko Perić