Alojzije Mišić
Monsinjor Alojzije Mišić | |
---|---|
Mostarsko-duvanjski biskup Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj | |
![]() Karlo Afan de Rivera: Biskup Alojzije Mišić (1933)
| |
Rođen | 10. studenog 1859. Bosanska Gradiška |
Umro | 26. ožujka 1942. Mostar |
Svećenik | 1883. |
Portal: Kršćanstvo |
Alojzije Mišić (Bosanska Gradiška, 10. studenog 1859. – Mostar, 26. ožujka 1942.) bio je bosanski franjevac i provincijal te mostarsko-duvanjski biskup od 1912. do 1942.
Teologiju je studirao u Gučoj Gori i Ostrogonu, a za svećenika je zaređen 1883. Službovao je kao vjeroučitelj, gvardijan, župnik, ravnatelj franjevačke gimnazije u Visokom i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Mostarsko-duvanjskim biskupom imenovan je 14. veljače 1912., a biskupsko geslo bilo je Milosrđem i ljubavlju sve se pobjeđuje[1]. Na dužnosti biskupa ostaje do smrti. Nakon uspostave NDH više puta prosvjedovao, kako o četničkim, tako i o ustaškim zločinima u svojoj biskupiji. Primjer toga je pismo koje je Mišić poslao Stepincu 7. studenog 1941. o ustaškim zločinima oko Mostara prema izjavama podžupana, muslimana Baljića, tokom prvih šest mjeseci rata:
"Ljude se hvatalo ko zvjerinje. Klalo, ubijalo, – žive u ponor bacalo. Ženske, majke s djecom, odrasle djevojke, djecu žensku i mušku bacali su u jame. Podžupan u Mostaru g.[ospodin] Baljić muhamedanac, javno izgovara, ko činovnik, mora bi da šuti ne da telali, da je u Ljubinju samo u jednu jamu 700 šizmatika bačeno. Od Mostara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona žena, majka i djevojaka, djece ispod deset godina do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. 3.700 šizmatika ubijeno je. Jadnici, bili su mirni. Dalje ne nabrajam. Predaleko bih otišao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo izvan grada pa ko živine ubijali."[2]
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
|