Alojzije Mišić
| Monsinjor Alojzije Mišić | |
|---|---|
| Mostarsko-duvanjski biskup Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj | |
 | |
| Rođen | 10. studenog 1859. Bosanska Gradiška |
| Umro | 26. ožujka 1942. Mostar |
| Zaređen za svećenika | 1883. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Alojzije Mišić (Bosanska Gradiška, 10. studenog 1859. – Mostar, 26. ožujka 1942.) bio je bosanski franjevac i provincijal te mostarsko-duvanjski biskup od 1912. do 1942.
Teologiju je studirao u Gučoj Gori i Ostrogonu, a za svećenika je zaređen 1883. Službovao je kao vjeroučitelj, gvardijan, župnik, ravnatelj franjevačke gimnazije u Visokom i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Mostarsko-duvanjskim biskupom imenovan je 14. veljače 1912., a biskupsko geslo bilo je Milosrđem i ljubavlju sve se pobjeđuje.[1] Na dužnosti biskupa ostaje do smrti. Nakon uspostave NDH više puta prosvjedovao, kako o četničkim, tako i o ustaškim zločinima u svojoj biskupiji. Primjer toga je pismo koje je Mišić poslao Stepincu 7. studenog 1941., tijekom prvih šest mjeseci rata:
"Ljude se hvatalo ko zvjerinje. Klalo, ubijalo, – žive u ponor bacalo. Ženske, majke s djecom, odrasle djevojke, djecu žensku i mušku bacali su u jame. Podžupan u Mostaru g.[ospodin] Baljić muhamedanac, javno izgovara, ko činovnik, mora bi da šuti ne da telali, da je u Ljubinju samo u jednu jamu 700 šizmatika bačeno. Od Mostara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona žena, majka i djevojaka, djece ispod deset godina do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. 3.700 šizmatika ubijeno je. Jadnici, bili su mirni. Dalje ne nabrajam. Predaleko bih otišao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo izvan grada pa ko živine ubijali."[2]
Mišić je takodjer ovako opisao ustaško masovno ubijanje pravoslavaca koji su prešli na katoličanstvo:
"U mnogim župama biskupije Mostar na pr.[imjer] Duvno polje, pa Stolac, Klepci, Goranci, Gradac i t.[ako] d.[alje] vrlo čestiti seljaci grkoistočne vjere, što pomiješano žive s katolicima, prijavili su se u Katoličku Crkvu; idu sv. misi, uče katolički vjeronauk, krštavaju djecu, – nametnici izdaju naredbe dok su novoobraćenici još u crkvi kod sv. mise, hvataju ih, staro-mlado, muško-žensko, gone ko roblje… do malo u masama u vječnost" [3]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Roditelji Alojzija Mišića bili su Mate Mišić i Marija (djevojačko prezime Cigić). Alojzije je imao dvije sestre, Mariju i Persu. Marija se udala za Ivana Gjurića (pradjeda hrvatske pjesnikinje Stanke Gjurić, odnosno oca njenog djeda Andrije), koji je s Marijom, uz Andriju, imao još troje djece (Antuna, Ljudevita i Viktoriju). Sestra Alojzija Mišića, Persa, bila je redovnica.[4]
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.bkbih.ba/info.php?id=41
- ↑ Mostarski biskup Alojzije Mišić za vrijeme Drugog svjetskog rata, Tomo Vukušić
- ↑ Tomo Vukušić. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFTomo_Vukušić (pomoć)
- ↑ Zanimljivosti: razne zanimljivosti vezane uz Stanku, prva napisana pjesma. Pristupljeno 10. svibnja 2021.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Životopis na stranicama Mostarsko-duvanjske biskupije Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2022.
- Znanstveni članak: Mostarski biskup Alojzije Mišić za vrijeme Drugog svjetskog rata, Tomo Vukušić
| |||||