Alojzije Mišić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Alojzije Mišić
Mostarsko-duvanjski biskup
Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj
Karlo Afan de Rivera: Biskup Alojzije Mišić (1933)
Karlo Afan de Rivera: Biskup Alojzije Mišić (1933)
Rođen 10. studenog 1859.
Bosanska Gradiška
Umro 26. ožujka 1942.
Mostar
Svećenik 1883.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Alojzije Mišić (Bosanska Gradiška, 10. studenog 1859.Mostar, 26. ožujka 1942.) bio je bosanski franjevac i provincijal te mostarsko-duvanjski biskup od 1912. do 1942.

Teologiju je studirao u Gučoj Gori i Ostrogonu, a za svećenika je zaređen 1883. Službovao je kao vjeroučitelj, gvardijan, župnik, ravnatelj franjevačke gimnazije u Visokom i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Mostarsko-duvanjskim biskupom imenovan je 14. veljače 1912., a biskupsko geslo bilo je Milosrđem i ljubavlju sve se pobjeđuje[1]. Na dužnosti biskupa ostaje do smrti. Nakon uspostave NDH više puta prosvjedovao, kako o četničkim, tako i o ustaškim zločinima u svojoj biskupiji. Primjer toga je pismo koje je Mišić poslao Stepincu 7. studenog 1941., tijekom prvih šest mjeseci rata:

"Ljude se hvatalo ko zvjerinje. Klalo, ubijalo, – žive u ponor bacalo. Ženske, majke s djecom, odrasle djevojke, djecu žensku i mušku bacali su u jame. Podžupan u Mostaru g.[ospodin] Baljić muhamedanac, javno izgovara, ko činovnik, mora bi da šuti ne da telali, da je u Ljubinju samo u jednu jamu 700 šizmatika bačeno. Od Mostara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona žena, majka i djevojaka, djece ispod deset godina do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. 3.700 šizmatika ubijeno je. Jadnici, bili su mirni. Dalje ne nabrajam. Predaleko bih otišao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo izvan grada pa ko živine ubijali."[2]

Mišić je takodjer ovako opisao ustaško masovno ubijanje pravoslavaca koji su prešli na katoličanstvo:

"U mnogim župama biskupije Mostar na pr.[imjer] Duvno polje, pa Stolac, Klepci, Goranci, Gradac i t.[ako] d.[alje] vrlo čestiti seljaci grkoistočne vjere, što pomiješano žive s katolicima, prijavili su se u Katoličku Crkvu; idu sv. misi, uče katolički vjeronauk, krštavaju djecu, – nametnici izdaju naredbe dok su novoobraćenici još u crkvi kod sv. mise, hvataju ih, staro-mlado, muško-žensko, gone ko roblje… do malo u masama u vječnost" [3]


Obitelj[uredi | uredi kôd]

Roditelji Alojzija Mišića bili su Mate Mišić i Marija (djevojačko prezime Cigić). Alojzije je imao dvije sestre, Mariju i Persu. Marija se udala za Ivana Gjurića (pradjeda hrvatske pjesnikinje Stanke Gjurić, odnosno oca njenog djeda Andrije), koji je s Marijom, uz Andriju, imao još troje djece (Antuna, Ljudevita i Viktoriju). Sestra Alojzija Mišića, Persa, bila je redovnica.[4]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.bkbih.ba/info.php?id=41
  2. Mostarski biskup Alojzije Mišić za vrijeme Drugog svjetskog rata, Tomo Vukušić
  3. Tomo Vukušić. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor sa oznakom: CITEREFTomo_Vukušić (pomoć)
  4. Zanimljivosti: razne zanimljivosti vezane uz Stanku, prva napisana pjesma. Pristupljeno 10. svibnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]