Lemljenje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pb60Sn40 lem.
Lemljeni spoj.
Zaštitna pasta za meko lemljenje.
Pištolj za meko lemljenje.
Bakrene cijevi spojene tvrdom lemljenjem.

Lemljenje (prema lem, od njem. Lehm: glina, ilovača) je spajanje metalnih dijelova s pomoću rastaljenoga metalnoga veznoga sredstva (lema), kojemu je talište barem 50 °C niže od tališta lemljenoga materijala. Spoj se ostvaruje nanošenjem (kvašenjem) rastaljenoga lema na površinu spajanih dijelova, difuzijom lema u površinske slojeve te kristalizacijom lema i mehaničkim sidrenjem. Kvašenje je to bolje što je temperatura lemljenja viša, a površine pritom očišćene od oksidnih i drugih prevlaka, nečistoća i slično. Te se površine, zbog toga, prije lemljenja čiste mehanički i kemijski, a tijekom lemljenja s pomoću talila, sredstva koje otapa površinske nečistoće i omogućuje dobro kvašenje i širenje lema. Prema radnoj temperaturi lemljenje može biti meko ili tvrdo.

Podjela[uredi VE | uredi]

Meko lemljenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Meko lemljenje

Meko lemljenje izvodi se uz pomoć lemova s talištem nižim od 450 °C, najčešće slitina koje sadrže kositar, a kao talila se primjenjuju anorganski i organski halogenidi.

Tvrdo lemljenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tvrdo lemljenje

Lemovi za tvrdo lemljenje imaju talište više od 450 °C; obično su to srebrni, nikleni, bakreni i aluminijski lemovi. Takvim se lemljenjem postiže veća čvrstoća i tvrdoća spoja.

Podjela prema obliku spoja[uredi VE | uredi]

Kapilarno lemljenje[uredi VE | uredi]

Lemljenje može biti kapilarno lemljenje (lemljenje u rasporu), pri kojem je razmak među površinama koje se spajaju jednoličan i manji od 0,5 mm.

Lemljenje u žlijebu[uredi VE | uredi]

Lemljenje u žlijebu ili zavarivačko lemljenje zahtijeva pripremu dijelova za lemljenje sličnu pripremi za zavarivanje.

Podjela prema načinu taljenja lema[uredi VE | uredi]

Prema načinu taljenja lema te njegova nanošenja na površinu razlikuje se više postupaka.

Lemljenje ručnim lemilom[uredi VE | uredi]

Lemljenje ručnim lemilom primjenjuje se za meko lemljenje. Lem je u obliku šipke koja često sadrži i talilo, a tali se u dodiru s vrućim šiljkom koji se zagrijava električnom strujom ili plamenom.

Plinsko lemljenje[uredi VE | uredi]

Plinsko lemljenje temelji se na zagrijavanju i taljenju lema plamenom gorivih plinova. Ako se kao gorivi plin upotrijebi acetilen, oprema je slična onoj za plinsko zavarivanje.

Lemljenjem u peći sa zaštitnom atmosferom[uredi VE | uredi]

Lemljenjem u peći sa zaštitnom atmosferom osigurava se jednoliko zagrijavanje metala, što omogućuje lemljenje bez deformacija. Zaštitnu atmosferu u peći čine plinovi ili se upotrebljavaju vakuumske peći.

Indukcijsko lemljenje[uredi VE | uredi]

Pri indukcijskome lemljenju spojno mjesto i lem zagrijavaju se u visokofrekventnome magnetskom polju zbog pojave elektromagnetske indukcije i induciranoga napona uzrokovana vrtložnim strujama.

Elektrootporno lemljenje[uredi VE | uredi]

Pri elektrootpornom lemljenju dijelovi za lemljenje i lem postaju dijelovi strujnoga kruga; najčešće se primjenjuje izmjenična struja velike jakosti i niskoga električnog napona.

Lemljenje uranjanjem[uredi VE | uredi]

Lemljenje uranjanjem uglavnom se primjenjuje za meko lemljenje u serijskoj i masovnoj proizvodnji, kada se istodobno spaja više komada male mase.

Ostale vrste lemljenja[uredi VE | uredi]

Osim tih postupaka, postoji i lemljenje elektromagnetskim zračenjem (obično infracrvenim), egzotermno lemljenje toplinom dobivenom egzotermnom kemijskom reakcijom, elektrolučno lemljenje, ultrazvučno lemljenje i drugo.

Primjena[uredi VE | uredi]

Lemljenje se odavna koristilo za izradbu pojedinačnih spojeva u obrtničkoj proizvodnji. U posljednjih nekoliko desetljeća lemljenje se proširilo u masovnoj, industrijskoj proizvodnji (na primjer elektrotehničkih i elektroničkih sklopova i uređaja). Više je razloga tomu: lemljenje se može lako mehanizirati i automatizirati, lemljeni se metal ne tali pa nema većih strukturnih promjena, lako se spajaju različiti metali, postupak je brz, deformacije (promjene oblika) spoja malene i nije potrebna njegova naknadna obradba. Osim metala, danas se lemljenjem uspješno spaja i keramika. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. lemljenje, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.