Leonardo Portomauricijski

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Sveti Leonardo Portomauricijski
Sveti Leonardo Portomauricijski
Rođen 20. prosinca 1676.
Porto Maurizio, Italija
Preminuo 26. studenog 1751.
Rim, Italija
Beatificiran 19. lipnja 1796.
Kanoniziran 29. lipnja 1867.
Spomendan 27. studenog

Leonardo Portomauricijski (Porto Maurizio, 20. prosinca 1676. - Rim, 26. studenog 1751.), talijanski svetac, franjevac i asketski pisac

Životopis[uredi VE | uredi]

Školovao se u isusovačkom Rimskom kolegiju. Bio je odličan učenik i imao je mogućnost da postane liječnik, ali je postao franjevac. Godine 1697. stupio je u franjevački red i zaredio se 1702. godine. Uzor mu je bio sv. Petar Alkantarski. Kao pučki misionar, Leonardo Portomauricijski putovao je cestama Italije četrdeset godina, propovijedajući u 339 misijskih putovanja, od kojih se ističe boravak u Rimu tijekom jubileja 1740. godine. Sudjelovao je pripremama za Svetu godinu 1750. koja je kulminirala svečanim otvaranjem postaja Križnog puta u rimskom Koloseumu. Sveti Alfons Liguori rekao je za njega da je najveći misionar 18. stoljeća.

Bio je tipičan propovjednik na temperamentan talijanski način. Njegove su propovijedi imale u sebi nešto dramatično i tragično. Propovijed bi popratio javnim bičevanjem ili bi ruku stavio na plamen zapaljene baklje. Ljudi su masovno hrlili na njegove propovijedi, njima redovito ostajali duboko potreseni, a on je bio neumoran u naviještanju pokore u duhu Kristove muke, pozivajući sve na skrušenje, obraćenje te istinski kršćanski život.[1]

Jedan je od najvećih promicatelja križnoga puta. Za života je dao izgraditi 572. postaje Križnoga puta, uključujući i poznati križni put u Koloseumu[2][3] koji je 1750. godine posvetio papa Benedikt XIV. i proglasio Koloseum mjestom spomena na kršćanske mučenike antike. Za vrijeme misije u Korzici, rekao je Leonardo pred javnošću: "Želim umrijeti u misiji, s mačem u ruci protiv pakla." Umro je u Rimu na 26. studeni 1751.

Osim djelovanja riječju sveti Leonardo je radio i perom. Uz propo­vijedi i govore napisao je i više drugih djela pobožnog sadržaja. Neka su njegova djela objelodanjena za života, a druga poslije smrti. Među njima je i 450 pisama duhovnoga vodstva.[4] Poznata je njegova trostruka lozinka, koju je preporučivao svojim pokornicima: „Nikada ništa protiv Boga - Nikada ništa, ako ne s Bogom - Nikada ništa, ako ne za Boga!" Papa Pio VI. proglasio ga je blaženim 19. lipnja 1796., a papa Pio IX. proglasio ga je svecem 29. lipnja 1867. Papa Pio XI. proglasio ga je zaštitnikom pučkih misija 1923. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]