Lirica

Ovo je glavno značenje pojma Lirica. Za hrvatski otok u Jadranu pogledajte Lirica (otok).

Lirica iz Dalmacije, snimljena u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Svirač lijerice u Dubrovniku.

Spomenik lijeričaru u Stonu, Pera Limunade

Lirica – također i lira, lijera, lijerica ili vijalo – je tradicijsko gudačko glazbalo podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja.

Nekada je bila raširena duž jadranske obale, a do danas se održala u Župi dubrovačkoj i Konavlima te mjestimice na otocima Mljetu i Lastovu. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednog komada drva (javorovine ili orahovine). Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice. Preko njih se povlači gudalo. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjen na koljeno. Lirica najčešće prati ples, a katkad liričar uz nju i pjeva.

Opis i povijest

Ovo se trostruno narodno glazbalo potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća iz Grčke proširilo Jadranom. Nekada rašireno duž jadranske obale, do danas se u živoj uporabi održalo u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednoga komada javorovine ili orahovine. Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice, preko kojih se povlači gudalo (arket). Brojeći sviraču slijeva, žice su ove: kantin – prva žica na kojoj se prebire, sekondo – druga žica najdublje ugodbe i baš – treća žica ugođena za cijeli ton dublje od kantina. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjeno na lijevo koljeno, a svirkom prateći ples, desnom nogom istovremeno udara taktne dobe. Katkada je uz svirku i sam pjevao ili pratio pjevače.

Lirica je praoblik moderne violine, od roda instrumenata koji su Nijemci nazivali Leier, a Romani vielle. Lirici srodna glazbala su makedonsko ćemene, bugarska gadulka i kretska lira (lyra). Najpoznatiji hrvatski lijeričar, po čijem je nadimku također znana dubrovačka poskočica, bio je Nikola Lale Linđo iz Župe dubrovačke.

Literatura

1. Baines, Anthony: Lexikon der Musikinstrumente, Stuttgart: Metzler & Kassel: Bärenreiter, 1996, str. 193.
2. Gojković, Andrijana: Narodni muzički instrumenti, Beograd: Vuk Karadžić, 1989, str. 126-127.
3. Širola, Božidar: »LIRICA«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 462-463.

Vanjske poveznice

• Proleksis enciklopedija Online: Lirica
• Dubrovački vjesnik / Kultura – Sanja Dražić: »Lijerica širi sreću«  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine)