Ljekoviti oranj
| Ljekoviti oranj | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Brassicales |
| Porodica: | Brassicaceae |
| Rod: | Sisymbrium |
| Vrsta: | S. officinale |
| Dvojno ime | |
| Sisymbrium officinale (L.) Scop. | |
| Sinonimi | |
| Erysimum officinale L. | |
| Baze podataka | |
Ljekoviti oranj (lat. Sisymbrium officinale, ranije Erysimum officinale) je biljka iz porodice Brassicaceae.
Opis[uredi | uredi kôd]
S. officinale je sličan drugim vrstama iz roda Sisymbrium, ali se razlikuje po svojim visokim, uspravnim stabljikama sa sitnim cvjetovima i plodovima koji su zbijeni paralelno sa stabljikom umjesto da slobodno vise. S.officinale može narasti do visine od 80 cm. Donji listovi su široki s dva ili tri bočna režnja. Cvjetovi su oko 4 mm poprečno i žuto. Plodovi su dugi i bez dlaka kada su mladi, ali pokazuju dlake kada sazriju i dosegnu 18 mm dugačak na gronjama pritisnutim uz stabljike.[1]
Ova je vrsta hrana za gusjenice nekih Lepidoptera, kao što je Pieris rapae.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Može se pronaći se u Irskoj,[2] Walesu i Engleskoj te također u gorju Škotske.[3] Nalazimo je uz puteve, pustare i kao korov oranica. Podrijetlom iz Europe i Sjeverne Afrike, sada je dobro etabliran u cijelom svijetu.
Uporaba[uredi | uredi kôd]
Prehrana[uredi | uredi kôd]
Ova biljka se naširoko uzgaja diljem Europe zbog jestivih listova i sjemenki. Široko se koristi kao začin u sjevernoj Europi (osobito u Danskoj, Norveškoj i Njemačkoj).
Listovi imaju gorak okus poput kupusa i koriste se ili u salatama ili kuhani kao lisnato povrće (u kultivarskim verzijama). Sjemenke su se koristile za izradu pasta od gorušice u Europi.[4]
Tradicionalna medicina[uredi | uredi kôd]
Grci su vjerovali da je protuotrov za sve otrove. U narodnoj medicini koristila se za ublažavanje upale grla - doista, jedan francuski naziv za nju je fra. herbe aux chantres – biljka pjevača. Ova biljka "raste uz naše ceste i na pustarama, gdje je čest korov, s neobičnom sposobnošću skupljanja i zadržavanja prašine... Francuzi su je nazvali 'Singerova biljka', smatrana je do vrijeme Luja XIV. nepogrešiv lijek za gubitak glasa. Jean Racine, pišući Nicolasu Boileauu, preporučuje mu da proba sirup...kako bi se izliječio od bezglasja."[5] „Dobar je za sve bolesti prsnog koša i pluća, promuklost glasa... sok... u sirupu s medom ili šećerom nije ništa manje djelotvoran... za sve ostale kašalj, piskanje i otežano disanje. ...sjeme se smatra posebnim lijekom protiv otrova i otrova."[6] Prije se koristio za promuklost, slaba pluća i za pomoć glasu.[7] Travari koriste sok i cvjetove za bronhitis i želučane bolesti, između ostalog, i kao revitalizator.[8] U tibetanskoj medicini koristi se za suzbijanje simptoma trovanja hranom.[9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Parnell.J. and Curtis, T. 2012. Webb's An Irish Flora. Cork University Press ISBN 978185918-4783
- ↑ Scannell, M.P. and Synnott, D.M. 1972 A Census Catalogue of the Flora of Ireland Dublin Stationery Office
- ↑ Clapham, A.R,. Tutin, T.G. and Warburg, E.F. 12968 Excursion Flora of the British Isles Cambridge University PressISBN 0521046564
- ↑ Plants for A Future Database - Sisymbrium officinale. Plants for a Future database. Pristupljeno 25. svibnja 2007.
- ↑ M Greve & C F Leyel, A Modern Herbal, UK: Merchant Books, 1973, p.570
- ↑ N Culpeper, The Complete Herbal, UK: Wordsworth Editions, 1995, p.177
- ↑ R C Wren, Potter's New Cyclopedia of Botanical Drugs and Preparations, UK: C W Daniel Co, 1994, p.140
- ↑ Howard, Michael. Traditional Folk Remedies (Century, 1987), p.153
- ↑ Medical Thangka. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2023.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sisymbrium officinale |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sisymbrium officinale |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Sisymbrium officinale |